Piše: Rubina Čengić
Onkološka pacijentica Sanja Kriještorac iz Sarajeva je Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine tužila Federaciju BiH zbog “dugotrajnog i sistemskog neprovođenja Zakona o zdravstvenom osiguranju FBiH, nefinansiranja Fonda solidarnosti, neimenovanja Upravnog odbora Zavoda zdravstvenog osiguranja, nerevidiranja lista lijekova, nezakonitog formiranja listi čekanja i uskraćivanja zakonom propisanih terapija”. Ona ni nakon više preporuka ljekara iz Kliničkog centra Univerziteta u Sarajevu nije dobila pomoć od javnih zdravstvenih institucija za nabavku lijeka koji je međunarodnim protokolom preporučen za liječenje oboljenja kakvo je njeno.
„U otpusnom pismu Klinike za onkologiju iz septembra 2026. godine ponovo je konstatirano da apelantica samofinansira liječenje lijekovima Amivantamab i Lazertinib, te je od strane ljekara navedeno da je neophodno omogućiti novčanu pomoć od strane nadležnih institucija radi nastavka terapije. Navedeni dokument predstavlja direktan dokaz da sistem obaveznog zdravstvenog osiguranja nije obezbijedio finansiranje terapije koju su nadležni ljekari ocijenili medicinski neophodnom za liječenje apelantice“, stoji u apelaciji koju je Kriještorac napisala uz pomoć advokata Nedima Kapidžića.
Sanja Kriještorac je, kako piše u apelaciji, zdravstveno osigurana u Federaciji Bosne i Hercegovine. Oboljela je od teškog i po život opasnog malignog oboljenja zbog kojeg joj je neophodno stalno specijalističko liječenje, medicinsko praćenje, dijagnostička obrada i blagovremen pristup odgovarajućim terapijama. Liječena je na Kliničkom centru Univerziteta u Sarajevu, operisana, prošla radioterapiju i ciljanu onkološku terapiju. U međuvremenu su se pojavile metastaze na limfnim čvorovima, a pogoršanje bolesti krajem 2025. godine otvorilo je potrebu za novim terapijama predviđenim međunarodnim protokolom liječenja. Preporučen joj je lijek Osimertinib (Tagrisso), što je savremena ciljana terapija za pacijente s dijagnozom poput njene. U nalazu ljekara iz UKCS-a izričito je navedeno da terapija nije pokrivena sredstvima Federalnog zavoda zdravstvenog osiguranja i da je Sanja primorana sama finansirati nabavku i korištenje lijeka.
Nakon novog pogoršanja krajem 2025. godine, u Turskoj su joj specijalizirane onkološke ustanove preporučile lijekove Amivantamab i Lazertinib. Ni te lijekove ne „pokriva“ Federalni zavod zdravstvenog osiguranja i reosiguranja FBiH, a Sanja pokušava samostalno obezbijediti sredstva za njihovu nabavku, dok ljekari Klinike za onkologiju KCUS-a u više navrata u službenoj medicinskoj dokumentaciji izričito preporučuju da joj nadležne institucije obezbijede finansijsku pomoć, s obzirom na to da se radi o terapiji koju preporučuju važeće međunarodne medicinske smjernice.
Zastupnik u Parlamentu Federacije BiH Admir Čavalić pozdravlja podnošenje apelacije.
„Dugi niz godina sarađujem s udruženjima onkoloških pacijenata, a i u porodici sam imao onkološke pacijente i znam šta to znači i za oboljele i za njihove porodice. Mislim da se u FBiH zakoni koji se odnose na prava pacijenata sistemski krše jer se Fondu solidarnosti uplaćuje manje novca nego što zakon propisuje i sada se već radi o milijardama KM duga, a svi izbjegavaju odgovornost – Vlada FBiH donese odluku da uplati manje nego što mora, Parlament izglasa budžet i na taj način odobri takvu odluku i onda je teško odrediti odgovornost jer je Parlament kolektivni organ. Problem je i što Ministarstvo zdravstva, koje vodi HDZ 1990, ima slabu pregovaračku moć prema Ministarstvu finansija, koje vodi HDZ BiH, a druga stvar je da dominantno glasačko tijelo te dvije političke opcije ima mogućnost da se liječi u Hrvatskoj i tim političkim partijama pitanje onkoloških pacijenata nije na listi prioriteta “, kaže Čavalić. Rješenje vidi u preusmjeravanju budžetskog novca.
„Vlada FBiH svake godine kantonima prebaci 200 miliona KM bez ikakvog uslovljavanja ili plana, helikopterski im to spuste, a taj novac bi bio spas za pacijente. To, naravno, nije rješenje, ali bi pomoglo“, kaže Čavalić.
U apelaciji Sanje Kriještorac je navedeno da od 2015. godine nije imenovan Upravni odbor Zavoda zdravstvenog osiguranja i reosiguranja FBiH, da su liste čekanja za lijekove i terapije višemjesečne i višegodišnje; da liste lijekova Fonda solidarnosti i esencijalne liste lijekova nisu adekvatno revidirane od 2019. godine dok su u međuvremenu u Evropskoj uniji i državama regiona uvedeni brojni inovativni lijekovi koji predstavljaju standard savremenog liječenja, naročito u oblasti onkologije; da Ministarstvo zdravstva u Vladi FBiH nije donijelo odgovarajuća stručna medicinska uputstva i jedinstvene protokole za liječenje u brojnim oblastima zdravstvene zaštite; da revizorski izvještaji kontinuirano ukazuju na ozbiljne nedostatke u upravljanju sredstvima Fonda solidarnosti, te da posebno zabrinjava činjenica da nije uspostavljen sistem interne revizije, uprkos zakonskoj obavezi njenog postojanja, a posljedice tih propusta direktno pogađaju živote ljudi. Navedeno je i da pacijenti u Republici Srpskoj ostvaruju pristup određenim terapijama koje pacijentima u Federaciji Bosne i Hercegovine nisu dostupne, a postoje i značajne razlike između pojedinih kantona unutar FBiH – građani sa istom dijagnozom, istim medicinskim indikacijama i istim potrebama za liječenjem ostvaruju različita prava isključivo zbog mjesta prebivališta.
Kapidžić očekuje prvu reakciju Ustavnog suda BiH u roku od maksimalno 30 dana.
„Očekujem da će Ustavni sud BiH reagovati vrlo brzo jer je interes javnosti izuzetno veliki za ovaj slučaj. Zainteresovani su čak i mediji iz Hrvatske, što me zaista iznenadilo, a posebno su zainteresovani onkološki pacijenti jer svako od njih vodi istu borbu kao i Sanja, jer nemaju novca za lijek koji je preskup i koji je teško nabaviti“, kaže Kapidžić i napominje da svaka osoba može postati onkološki pacijent i sresti se s problemima kroz koje prolazi Sanja.
Kriještorac smatra da su joj ozbiljno prekršena prava i osnovne slobode zagarantovane Ustavom BiH i Evropskom konvencijom o ljudskim pravima zbog sistemskog nečinjenja organa vlasti, što traje i u vrijeme kada je podnijela apelaciju.
„Za razliku od apstraktne kontrole zakonitosti ili općeg interesa javnosti, apelantica dokazuje postojanje lične, neposredne i aktuelne štete, budući da joj je medicinski indicirana terapija uskraćena ili dostupna isključivo putem samofinansiranja i humanitarne pomoći“, stoji u apelaciji.
Tokom liječenja Sanja je dobila ozbiljne zdravstvene komplikacije, uključujući izražene dermatološke promjene, infekcije kože glave i noktiju, produžena krvarenja, otoke ekstremiteta, poremećaje koncentracije i pamćenja, vrtoglavice, glavobolje, izražen umor i značajno pogoršanje općeg zdravstvenog stanja. Bila je u bolnici zbog teške anemije, a njeno zdravstveno stanje se stalno pogoršavalo.
U junu 2025. godine je, u saradnji s udruženjem POMOZI.BA, pokrenula humanitarnu akciju za prikupljanje 45.418,02 eura potrebnih za liječenje.
„Umjesto da joj budu dostupne terapije preporučene od strane nadležnih ljekara i priznate međunarodnim onkološkim smjernicama, apelantica je bila primorana da vlastito preživljavanje i nastavak liječenja uslovljava uspjehom humanitarnih akcija i dobrovoljnih priloga građana… Uz to je bila prisiljena javno iznositi podatke o svom zdravstvenom stanju, dijagnozi, medicinskim nalazima i potrebi za liječenjem kako bi ostvarila mogućnost nastavka terapije. Takva situacija predstavlja ozbiljno zadiranje u njeno ljudsko dostojanstvo, privatni život, psihički integritet i pravo na zaštitu privatnosti“, pojašnjeno je u apelaciji, uz napomenu da ovaj slučaj nije izolirani incident, već direktna posljedica višegodišnjih sistemskih nedostataka u funkcionisanju zdravstvenog sistema Federacije Bosne i Hercegovine.
U apelaciji je naglašeno da je „prema revizorskim izvještajima, Fondu solidarnosti uskraćen iznos veći od 1,5 milijardi KM tokom posljednje dvije decenije“ jer Vlada FBiH Fondu uplaćuje znatno manje iznose od zakonom propisanih, što je „rezultiralo smanjenom dostupnošću terapija, stvaranjem lista čekanja i uskraćivanjem zdravstvene zaštite velikom broju osiguranih lica, uključujući i apelanticu, kojoj nisu finansirane terapije koje su joj bile medicinski neophodne za liječenje malignog oboljenja“.
„Država ima pozitivnu obavezu da organizuje funkcionalan zdravstveni sistem koji će efikasno štititi život i zdravlje građana. Dugogodišnje nefinansiranje Fonda solidarnosti, neažuriranje listi lijekova, nepostojanje upravljačkih i nadzornih mehanizama te uskraćivanje pravovremenog pristupa terapijama predstavljaju sistemski propust koji neposredno ugrožava život, zdravlje i ljudsko dostojanstvo apelantice, kao i drugih teško oboljelih pacijenata u Federaciji Bosne i Hercegovine. Imajući u vidu da se radi o trajnoj i kontinuiranoj povredi koja traje i u vrijeme podnošenja ove apelacije“, stoji u apelaciji uz ocjenu da su ispunjeni svi uslovi za intervenciju Ustavnog suda Bosne i Hercegovine radi zaštite njenih Ustavom i Evropskom konvencijom garantovanih prava.
