Piše: Preuzeto od JaBiHEU
Digitalni javni prostor danas je jedno od glavnih mjesta na kojem građani formiraju mišljenja, informišu se, raspravljaju o društvenim pitanjima i učestvuju u javnom životu. Za mnoge mlade ljude, društvene mreže i online platforme odavno više nisu samo prostor zabave, nego glavni izvor informacija i mjesto na kojem oblikuju stavove o svijetu koji ih okružuje. Međutim, prostor koji omogućava brži pristup informacijama istovremeno otvara nove mogućnosti za manipulaciju. Dezinformacije putuju velikom brzinom, govor mržnje postaje dio svakodnevne komunikacije, a mizoginija, seksizam i različiti oblici online uznemiravanja guše argumentovanu javnu raspravu. Posljedice takvih sadržaja ne završavaju na internetu. One produbljuju društvene podjele, slabe povjerenje među građanima i često obeshrabruju pojedince da javno iznose svoje stavove.
Žene koje djeluju u javnom prostoru – novinarke, političarke, aktivistkinje, naučnice i druge javno eksponirane osobe – među najčešćim su metama online napada. Umjesto argumentovane rasprave, često se suočavaju sa seksističkim uvredama, omalovažavanjem, prijetnjama i organizovanim kampanjama uznemiravanja čiji cilj nije razmjena mišljenja, nego njihovo zastrašivanje i ušutkavanje. Kada zbog očekivanih uvreda ili prijetnji odustaju od javnog djelovanja, društvo ostaje bez važnih glasova i perspektiva, a prostor za slobodno i ravnopravno učešće svih građana dodatno se sužava.
Zašto je važno znati ko stoji iza informacija?
Medijska i informacijska pismenost ne podrazumijeva samo razlikovanje tačnih od netačnih informacija. Ona uključuje razumijevanje načina na koji nastaju medijski sadržaji, prepoznavanje manipulativnih tehnika, provjeru izvora informacija, odgovorno korištenje društvenih mreža i spremnost da prijavimo govor mržnje, dezinformacije ili druge oblike online nasilja kada ih prepoznamo.
Jedno od osnovnih pitanja medijske pismenosti glasi: ko stoji iza informacije koju čitamo? U digitalnom prostoru, gdje svako može pokrenuti portal ili profil na društvenim mrežama, odgovor na to pitanje presudan je za procjenu vjerodostojnosti informacije. To potvrđuju i rezultati istraživanja Mapiranje informativnih web portala u Bosni i Hercegovini – Presjek stanja u 2025. godini, predstavljenog u organizaciji UNESCO-a i Vijeća za štampu i online medije u BiH. Istraživanje je pokazalo da je u Bosni i Hercegovini registrovano 488 informativnih web portala, ali da samo blizu 40 posto njih ima potpuno objavljen impresum. Značaj transparentnosti često ne prepoznaju ni sami portali, ali ni čitaoci, smatra profesorica Lejla Turčilo, jedna od autorica istraživanja: “Sljedeći važan korak bio bi publici objasniti da ne treba koristiti izvore iza kojih ne znaju ko stoji.”
Ako građani ne znaju ko stoji iza medija ili sadržaja koji prate, teško mogu procijeniti vjerodostojnost informacija, razumjeti kontekst u kojem su nastale ili prepoznati moguće interese iza njihovog objavljivanja.
Isti problem prepoznali su i mladi uključeni u projekt HUB za zaštitu slobode izražavanja. U dokumentu Preporuke mladih za donosioce odluka: zaštita slobode izražavanja i jačanje demokratskog prostora u Bosni i Hercegovini predložili su donošenje Zakona o transparentnosti medija i uspostavljanje jedinstvenog, javno dostupnog registra vlasništva nad medijima u Bosni i Hercegovini. Autorica preporuke, mlada ambasadorica slobode izražavanja Fatma Tanjić, obrazlaže kako mladi odrastaju u okruženju u kojem često nije jasno šta je istina, a šta manipulacija, zbog čega sve teže vjeruju medijima i informacijama kojima su svakodnevno izloženi.
“Transparentnost vlasništva nad medijima predstavlja osnovni preduslov za zdravo i demokratsko društvo. Mladi zaslužuju pristup tačnim i pouzdanim informacijama, a donosioci odluka imaju odgovornost da im to omoguće. Samo društvo koje zna ko govori može zaista razumjeti šta mu se govori”, navodi Tanjić.
Dezinformacije, govor mržnje i odgovornost građana
Dezinformacije rijetko dolaze same. Često se isprepliću s govorom mržnje, mizoginijom, seksizmom i različitim oblicima online uznemiravanja te stvaraju okruženje u kojem se manipuliše činjenicama, produbljuju društvene podjele i sužava prostor za argumentovanu javnu raspravu. Kvalitet digitalnog javnog prostora ne zavisi samo od uredničkih politika ili algoritama digitalnih platformi. Oblikuju ga i sami građani – izborom sadržaja koje dijele, načinom na koji komuniciraju i spremnošću da prijave govor mržnje ili online nasilje.
Odgovor na ove izazove ne može se svesti samo na uklanjanje pojedinačnih objava ili kažnjavanje zloupotreba. Jednako je važno razvijati kritičko mišljenje i medijsku pismenost kako bi građani mogli prepoznati štetne sadržaje prije nego što ih prihvate ili podijele. Zato medijska pismenost danas nije samo pitanje obrazovanja, nego jedan od ključnih uslova za očuvanje slobode izražavanja i odgovornog učešća građana u digitalnom javnom prostoru. Posebno je to važno za mlade, koji najviše informacija dobijaju upravo putem digitalnih platformi i imaju ključnu ulogu u prepoznavanju i zaustavljanju širenja štetnih sadržaja. Zbog toga se među preporukama mladih ambasadora i ambasadorica nalazi i ona o sistemskom uvođenju medijske i informacijske pismenosti u obrazovni sistem. Mladi ističu da obrazovanje samo po sebi nije dovoljno ako se ne unaprijede standardi u samom medijskom prostoru. Zato predlažu izradu jasnih smjernica za sprečavanje mizoginije, seksizma i rodnih stereotipa u medijima i oglašavanju.
Autorica te preporuke, mlada ambasadorica slobode izražavanja Adrijana Ahmetović, upozorava da mizoginija i rodni stereotipi nisu prisutni samo u komentarima na društvenim mrežama, nego i u naslovima, fotografijama, reklamama i načinu izvještavanja, gdje se žene često predstavljaju kroz izgled ili privatni život, umjesto kroz znanje i profesionalne kompetencije.
“Mediji imaju veliku moć, ali i veliku odgovornost. Mizoginija i stereotipi nisu bezazleni – oni utječu na stavove mladih, slobodu izražavanja i ravnopravnost u društvu. Mladi žele medijski prostor u kojem žene nisu svedene na stereotipe, nego predstavljene realno, ravnopravno i s poštovanjem”, navodi Ahmetović u preporuci.
Odgovornost za digitalni javni prostor ne počinje i ne završava radom medija ili digitalnih platformi. Dijele je i građani – izborom izvora kojima vjeruju, odgovornim dijeljenjem informacija i spremnošću da prijave govor mržnje, online nasilje i druge štetne pojave.
Ovaj članak je kreiran uz finansijsku podršku Evropske unije. Sadržaj članka isključiva je odgovornost Udruženja “Ja bih u EU” Sarajevo i World University Service (WUS) Austria i ne predstavlja nužno stav Evropske unije.
