Piše: Emir Delić
Grupa međunarodnih eksperata je na poziv Općine Fojnica obišla teren i ocijenila korake koje je ta lokalna zajednica poduzela nakon poplava 2024. godine kako bi ubuduće bolje zaštitila ljude i obnovila rijeku, jer cijene da se suočava s rastućom izloženošću poplavama i klizištima.
Eksperti su utvrdili da u Fojnici ne postoji dovoljno gusta mreža senzora i automatskih stanica za praćenje padavina, vodostaja i protoka u kritičnim dijelovima sliva, zbog čega institucije često nemaju pravovremene podatke o tome šta se dešava uzvodno. To je jako važno jer u planinskim slivovima poput Fojnice, gdje intenzivne padavine u višim zonama za vrlo kratko vrijeme mogu proizvesti snažne bujične talase nizvodno, upravo su minuti i sati ključni. Zaključeno je i da Fojnica nije izuzetak, nego primjer kako funkcioniraju mnogi planinski slivovi u regionu. Razlika između 2024. i 2026. nije u tome što su se promijenile poplave, nego u tome što se sada jasnije vidi da se problem ne može rješavati samo nizvodno, nego u cijelom slivu, od šume do rijeke. Ako se taj pristup ne promijeni, poplave neće biti „iznenađenje“, nego će se ponavljati u različitim godinama.
Podsjećanja radi, poplave koje su pogodile Fojnicu 2024. godine bile su tipične bujične poplave – kratke, ali vrlo intenzivne padavine, nagli porast vodostaja, erozija u gornjim dijelovima sliva i transport velikih količina nanosa nizvodno. Odnijele su tri ljudska života, a ukupna materijalna šteta na području općine Fojnica procijenjena je na oko 50 miliona KM. Mnogi su ih tada opisali kao „ekstremne padavine“ ili „izolirani incident koji se događa jednom u 100 godina“, ali kada se gleda kroz prizmu sliva, slika je dosta jasnija: to nije bio jednokratni događaj, nego rezultat dugotrajnijih promjena u prostoru, u načinu kako se upravlja šumama, vodama i zemljištem. Međunarodni tim eksperata u okviru stručne revizije projekta Interreg Europe, zajedno s ekspertima iz Ujedinjenog Kraljevstva, Belgije, Grčke, Finske i Italije, početkom maja obišao je teren da ocijeni šta se tačno desilo i zašto se takvi događaji ponavljaju. Stručnjaci su analizirali šta se desilo, zašto, koje mjere nisu bile adekvatne i šta valja mijenjati u budućim koracima.
Zašto voda tako brzo reagira?
Tokom dvodnevne misije u Fojnici eksperti su razgovarali s predstavnicima lokalnih vlasti, predstavnicima civilne zaštite, javnim preduzećima i institucijama koje upravljaju vodama i šumama. Cilj nije bio opisati još jednu poplavu, nego razumjeti cijeli lanac dešavanja, od padavine do posljedice, pri čemu su klimatske promjene prepoznate kao jedan od ključnih faktora koji dodatno pojačavaju učestalost i intenzitet ekstremnih padavinskih događaja.
Utvrđeno je da ključni problem nije bila samo kiša, nego se vrlo brzo izdvojilo nekoliko činjenica: voda se prebrzo spušta s padina; šumski ekosistemi ne zadržavaju dovoljno vode u kritičnim zonama; erozija proizvodi velike količine sedimenta; riječna korita su na pojedinim mjestima previše kanalizirana i „stisnuta“ sivom infrastrukturom, a institucije nemaju uvijek dovoljno brz i integriran protok podataka.
Odgovori na pitanje zašto je voda brzo reagirala nalaze se i u samom slivu. Problemi su izazvani smanjenom prirodnom sposobnošću zadržavanja i regulacije vode u pejzažu, ubrzanim površinskim oticanjem nakon intenzivnih padavina te pojačanom erozijom i nestabilnošću tla u višim zonama sliva. Razlog za to su fragmentirano upravljanje prostorom i nedovoljna koordinacija između sektora, promjene u pokrovnosti zemljišta koje smanjuju „spužvasti efekat“ terena, lokalni gubitak prirodnih retencionih i infiltracionih zona te sve izraženiji kumulativni efekti klimatskih promjena na intenzitet i učestalost ekstremnih padavina.
Ocijenjeno je i da poseban problem predstavlja pokušaj da se rijeka „disciplinira“ betonom, kanalima i cijevima. Takva infrastruktura kratkoročno može ubrzati odvodnju vode iz jedne zone, ali često samo prenosi problem nizvodno – prema drugim naseljima i općinama. Kada se prirodni tok suzi ili zatvori u uske profile, voda dobija veću brzinu i energiju, što dodatno povećava eroziju i rizik od bujičnih talasa.
U planinskim slivovima poput Fojnice, gdje se teren od riječnih dolina do vrhova Vranice podiže za više od 1.500 metara, šuma predstavlja jedan od najvažnijih prirodnih sistema zaštite od poplava. Kada je stabilna i kontinuirana, ona usporava oticanje vode, povećava infiltraciju i zadržavanje vode u tlu, stabilizira tlo i smanjuje eroziju te smanjuje količinu sedimenta koji ulazi u vodotoke. No kada je fragmentirana ili loše upravljana, efekat je suprotan: voda brže dolazi u potoke, bujični talasi postaju jači, a pritisak na riječna korita i infrastrukturu nizvodno značajno raste.
Sediment kao tihi pojačavač poplava
Jedan od ključnih, ali često zanemarenih procesa je transport nanosa jer materijal iz viših dijelova sliva ulazi u vodotoke i transportira se nizvodno, mijenja morfologiju, tok i hidraulički kapacitet riječnih korita, doprinosi formiranju naslaga i lokalnih začepljenja, povećava hrapavost i nestabilnost toka, a u ekstremnim uslovima pojačava energiju i intenzitet poplavnog vala nizvodno. To je dio sistema koji se ne vidi odmah, ali često pravi najveću štetu.
Sistem ranog upozorenja (#EWS) i upravljanje rizikom od poplava (#DRR) djelimično se naziru, ali su i dalje nedovoljno razvijeni i povezani. Glavni problemi su fragmentirani podaci, nedovoljna ili gotovo nepostojeća mreža senzora i stanica za monitoring padavina, zasićenosti tla vodom i vodostaja, skoro nepostojeća razmjena informacija u realnom vremenu između ključnih aktera sistema te kašnjenje u reakciji, posebno kod brzo razvijajućih bujičnih događaja gdje su vrijeme i minute presudni.
Kao rješenje za budućnost predložena je kombinacija prirode i tehnologije
Preporuke proizašle iz ove misije usmjerene su ka jednom ključnom principu – da se Fojnica ne posmatra kroz pojedinačne probleme i sektore, već kao jedinstven i međusobno povezan riječni sliv kojim se mora upravljati cjelovito. To znači da u budućnosti treba raditi na jačanju šumskih i prirodnih sistema koji usporavaju vodu, obnovi retencionih zona u gornjim dijelovima sliva, kontroli erozije na izvoru problema, primjeni malih pregrada u bujičnim tokovima (check dams) koje usporavaju vodu i zadržavaju sediment, obnovi i očuvanju riparijalne vegetacije uz vodotoke koja stabilizira obale i smanjuje energiju toka, smanjenju pretjerane kanalizacije i „zatvaranja“ vodotoka u uske profile i cijevi, gdje voda dobija veću brzinu i prenosi rizik nizvodno, modernizaciji sistema ranog upozoravanja kroz mrežu senzora za padavine, zasićenost tla vodom i vodostaj te povezivanju upravljanja vodama, šumama, prostornim planiranjem i civilnom zaštitom u jedinstven sistem upravljanja slivom.
Suština je u kombinaciji prirodnih rješenja (#NatureBasedSolutions) i savremenog monitoringa jer zdravi ekosistemi usporavaju i zadržavaju vodu unutar sliva, dok sistemi senzora i ranog upozorenja daju institucijama i zajednicama dragocjeno vrijeme za pravovremenu reakciju.
U kontekstu ove revizije Fojnica je poslužila kao ogledni primjer sistema u krizi i pokazuje da je neophodno hitno jačati lokalno planiranje i mjere zaštite. Sama Fojnica je već ostvarila napredak prema boljem upravljanju poplavama. Lokalne vlasti nastoje bolje integrirati rješenja temeljena na prirodi i plavo-zelenu infrastrukturu u svoje postojeće upravljanje poplavama, poboljšati prostorno planiranje te unaprijediti nadzor hidroloških i geoloških podataka, sistem ranog upozoravanja, kao i institucionalnu koordinaciju između općinskih, kantonalnih i nacionalnih vlasti. Kažu da im je cilj učiti od evropskih regija sa sličnom topografijom i klimatskim pritiscima, osiguravajući dugoročnu otpornost svojih zajednica, što okupljanja eksperata poput ove revizije čini izuzetno značajnim. Cilj ove revizije, u okviru aktivnosti Interreg Europe Policy Learning Platform fokusiranih na smanjenje rizika od poplava i primjenu rješenja zasnovanih na prirodi, bio je razmjena iskustava i terenski uvid u mjere za upravljanje poplavama i restauraciju riječnih sistema u Centralnoj Bosni.
(Autor članka je terenski ekspert za otpornost i prirodna rješenja.)
