Marija Vujadinović je devedesetih napustila Bosnu i Hercegovinu, kao dijete porodice iz Breze koja je svoj novi dom našla u Nizozemskoj. Nakon tri decenije života, obrazovanja, života i rada u ovoj zemlji, odlučila se na povratak u domovinu i u Mostaru pokrenula laboratoriju za genetska testiranja ATENA Genomics.
OBJAVI.BA: Kako je došlo do odluke da se vratite i pokrenete posao u Bosni i Hercegovini?
VUJADINOVIĆ: Koliko god da sam bila dijete kad sam otišla, mene je Bosna uvijek vukla i privlačila sebi. Uvijek sam osjećala kao bitno da se vratim ovamo. Ta moja želja se poklopila sa reorganizacijom u kompaniji u kojoj sam radila i mojom potrebom za promjenom u životu, tako da sam sada ovdje i želim raditi u svojoj domovini.
Jednostavno, nekad se u životu tako poklopi. Ja sam radila doktorat na vakcinama i radila sam u kompaniji Janssen na razvoju vakcina. Međutim, kompanija se odlučila fokusirati na druge segmente poslovanja gdje ja sebe nisam vidjela, a oduvijek sam željela i stvoriti nešto svoje. Rezultat je kompanija ATENA Genomics koju sam pokrenula u Mostaru.
OBJAVI.BA: Čime se planirate baviti u svom poslovanju u domovini?
VUJADINOVIĆ: Za početak, želim ljudima ovdje približiti mogućnosti genetskih testova. U Bosni i Hercegovini već postoje te mogućnosti posredstvom raznih klinika – testovi se rade u inostranstvu pošto u našoj zemlji napredne tehnologije za genetska testiranja tek se djelimično primjenjuju, a stručnog kadra u ovoj oblasti i dalje nedostaje. Ja sam se odlučila da ponudim ljudima mogućnost genetskih testiranja na razne bolesti, od epilepsije i procjene rizika za karcinome, do niza drugih oboljenja.
OBJAVI.BA: Da li tu govorimo o dijagnostici, preventivi ili nečemu trećem?
VUJADINOVIĆ: I jedno i drugo. Ukoliko su ljudi zainteresirani za procjenu rizika onda imamo taj aspekt preventive. Ali, ukoliko postoji sumnja na neku genetsku bolest onda bi se to označilo kao dijagnostika. Ovakve analize će u budućnosti biti sve važnije za terapije, naročito u kontekstu „pametnih terapija“. One već postoje ali će se sve više i više razvijati.
Da bi se pametni lijekovi mogli primjenjivati na pravi način potrebno je poznavati genetsku osnovu – na taj način u nekim slučajevima možemo čak izbjeći lijekove koji mogu naštetiti i odabrati bolji lijek. Tako da je moja ideja da ljudima približim sve ono što pruža nova tehnologija sekvencioniranja gena.
OBJAVI.BA: Vi za sada ne radite sama testiranja u Bosni i Hercegovini?
VUJADINOVIĆ: Ne, za početak je cilj učiniti ovu tehnologiju dostupnom širem krugu ljudi u našoj zemlji i skratiti vrijeme potrebno za genetske testove – da se sve može dobiti na jednom mjestu i da se sve uradi jako brzo, puno brže nego sada. Ali moj san i moj plan je u drugoj fazi takvu skupu aparaturu donijeti i u Bosnu i Hercegovinu, da ne moramo uslugu tražiti preko granice.
Cilj je omogućiti ljudima koji boluju od genetskih bolesti ili rijetkih bolesti da imaju pristup dijagnostici i s tim i terapijama kakvih prije desetak godina nije niti bilo, a koje mogu spasiti živote. Za sada u Mostaru već nudimo genetska testiranja na osnovu jednostavnih briseva unutrašnje strane obraza za preventivne svrhe. U narednim fazama planiramo proširenje usluga i dostupnosti testiranja.
OBJAVI.BA: Zašto ste odabrali baš Mostar?
VUJADINOVIĆ: Pa i tu je riječ o spletu okolnosti, naime meni jako dragim osobama je u jednom trenutku zatrebala genetska analiza koju nije bilo moguće dobiti u Mostaru. Prolazili su kroz razne zavrzlame, bilo je teško naći pravi put, bilo je potrebno raditi različite testove na različitim mjestima, sve je išlo preko Sarajeva i Zagreba… Ne želite se naći u situaciji u kojoj sve to tako puno traje i puno košta a vama rezultati trebaju što prije. Uz sve ono o čemu sam ranije govorila poklopilo se i to, i to je bio neki okidač, sudbina ili kismet kako bi se reklo.
OBJAVI.BA: Da li je velik izazov i rizik pokrenuti posao sa genetskim testiranjem u Bosni i Hercegovini?
VUJADINOVIĆ: Sigurno da jeste, ali je izazov i pomjeriti granice i napraviti nešto u svojoj zemlji.
OBJAVI.BA: Na koje bolesti je moguće izvršiti testiranja?
VUJADINOVIĆ: Spomenula sam već epilepsiju i procjenu utjecaja genetskih faktora na razvoj karcinoma, a vrijedi istaknuti i otkrivanje rizika i za neke druge bolesti kao što je Alzheimerova bolest, zatim celijakija, multipla skleroza, onda rizik od srčanih oboljenja…
OBJAVI.BA: Srčanih oboljenja?
VUJADINOVIĆ: Pazite, svi mi genetski nosimo u sebi povećane rizike za nastanak nekih bolesti. To ne mora nužno značiti da će se bolest ispoljiti i potrebno je znati šta raditi sa takvim informacijama. Neki ljudi sigurno ni ne žele znati za te rizike, oni se ne moraju ostvariti, ali evo srčane bolesti umnogome imaju i genetsku podlogu.
Ta genetska predispozicija za srčane bolesti se može ublažiti odabirom određenog načina života, ishrane i tako dalje… Isto tako možemo naprimjer smanjiti rizik od odredeni karcinoma a opet kod nekih autoimunih bolesti postoje faktori koji se mogu ublažiti, ako imamo informaciju i znamo šta s njom napraviti, naravno ako je čovjek svjestan šta nosi u sebi i ako je spreman promijeniti neke stvari u svome životu.
OBJAVI.BA: Vi ste u Nizozemskoj doktorirali u oblasti genetike?
VUJADINOVIĆ: Ustvari, doktorirala sam u oblasti biotehnologije, koja se temelji na molekularnoj biologiji i njenim primjenama. . Pretpostavka za biotehnologiju je poznavanje molekularne biologije, pa sam na prvom stepenu studija studirala molekularnu biologiju, zatim na masteru biomedicinu i celularnu biologiju, da bih doktorirala u oblasti biotehnologijie, s fokusom na razvoj savremenih vakcina. Osim toga, zavrsila sam i master iz poslovnih studija u oblasti life science.
OBJAVI.BA: Da li ste imali priliku raditi na razvoju vakcina?
VUJADINOVIĆ: Naravno. Radila sam za kompaniju Janssen, dio kompanije Johnson&Johnson, na razvoju vakcine za Covid-19 tokom pandemije i to je bilo jedinstveno iskustvo. Radila sam na razvoju Covid-19 vakcine od samog početka do kraja i prošla kroz cijeli taj proces.
OBJAVI.BA: Rijetko imamo priliku razgovarati sa nekim ko je bio uključen u takve procese pa se nameće pitanje – kako u vrijeme kada antinaučni pokreti osporavaju učinkovitost vakcina očekivati da ljudi vjeruju u genetska testiranja i terapije? Da li možemo reći da ljudi danas odbijaju vjerovati nauci sve dok im ona konkretno ne zatreba?
VUJADINOVIĆ: Mi živimo u vremenu koje je posljedica uspješnosti kampanja vakcinacija i nikad se nismo suočili sa svijetom u kojem vladaju zaušnjaci, rubeola, boginje i u kojem ljudi umiru ili žive sa invaliditetom zbog poliomijelitisa. Ništa od toga nismo doživjeli jer je uspjeh vakcina ljudima omogućuju komotnu poziciju u kojoj mogu reći „ja to ne želim“ zato što nisu vidjeli kako izgledaju epidemije tih bolesti i zato što mogu reći da su zdravi i bez njih.
Međutim, padom procenta vakcinisanih ljudi opada naš kolektivni imunitet i već se ponegdje javljaju bolesti kao što su zaušnjaci i boginje. Za zaušnjake je potrebno da oko oko 80% populacije bude vakcinisano i da ljudi primaju vakcine kako bi zaštitili jedni druge. Sad već padamo ispod tog nivoa i imamo priliku vidjeti povratak bolesti koje su postojale još samo na nekim rijetkim mjestima.
OBJAVI.BA: Međutim, ljudi su i dalje skloni vjerovati teorijama zavjera.
VUJADINOVIĆ: Ljudi ne mogu shvatiti koliko je teško raditi na razvoju vakcina, koliko to traje i koliko to košta. Evo uzmite primjer istraživanja za razvoj vakcine protiv HIV-a koja traju decenijama i na koja su potrošene milijarde. Industrija farmacije jako dobro zarađuje, ali su i njihova istraživanja nevjerovatno skupa i često koštaju milijarde bez ikakve garancije uspjeha. Tako da je potrebno razumjeti jednu jako široku sliku, eto kad govorimo upravo o vakcini protiv HIV-a, ona se možda neće nikada ni razviti iako se u nju konstantno ulaže.
Mnoštvo je takvih slučajeva gdje se ulaže u brojne projekte istraživanja koji možda nikad neće naći svoju primjenu. U biti, ostalo je još par tih „velikih“ mogućnosti za široku primjenu kao što su vakcina za citomegalovirus ili RSV vakcina za novorođenčad.
OBJAVI.BA: Dakle, postoji još uvijek prostor, a budućnost je u genetskoj preventivi, dijagnostici i tretmanu?
VUJADINOVIĆ: Da, a ja želim dio toga donijeti u Bosnu i Hercegovinu. Pokrenuli smo našu laboratoriju i interes raste iz dana u dan..
