Testiranje na spolno prenosive bolesti (SPB) nije toliko komplikovano niti zastrašujuće koliko se možda čini. Naprotiv, većinom je brzo, bezbolno i često besplatno. No, iako je ključno za očuvanje zdravlja, mnogi ga preskaču iz neznanja, straha ili stigme.
Zato, hajde da raščistimo sve nejasnoće i objasnimo kako testiranje zapravo funkcionise!
Zašto je važno testiranje?
Spolno prenosive bolesti prenose se seksualnim kontaktom – vaginalnim, analnim ili oralnim seksom. Neke od njih mogu biti asimptomatske, što znači da ne moraš imati nikakve simptome da bi bio/bila zaražen/a. Testiranjem možeš:
Rano otkriti bolest i spriječiti moguće komplikacije.
Izbjeći nesvjesno prenošenje infekcije partneru/ici.
Početi liječenje na vrijeme – većina SPB-a je izlječiva ili se može držati pod kontrolom.
Kada se treba testirati?
Ako si seksualno aktivan/na, testiranje bi trebalo biti dio tvoje brige o zdravlju. Evo nekoliko situacija u kojima je posebno važno testirati se:
Ako imaš novog partnera/icu.
Ako si imao/la nezaštićeni seks.
Ako primijetiš neobične simptome (peckanje pri mokrenju, iscjedak, osip, ranice itd.).
Ako si bio/bila u kontaktu s nekim ko ima potvrđenu SPB.
Kako se testirati?
Testiranje na spolno prenosive bolesti nije uvijek uključeno u rutinski ginekološki pregled ili pregled kod liječnika/liječnice opće prakse. Zato je važno da otvoreno pitaš! Neka od korisnih pitanja su:
Nisam nikada bio/bila testiran/a na spolno prenosive bolesti.
Trebam li se testirati?
Jeste li me dosad testirali na SPB za vrijeme pregleda?
Na koje SPB bih trebao/la posebno obratiti pažnju?
Ako nisi siguran/na gdje otići, možeš potražiti informacije u centrima za reproduktivno zdravlje, javnim zdravstvenim ustanovama ili organizacijama koje nude besplatno i anonimno testiranje.
Kako izgleda proces testiranja?
Testiranje započinje razgovorom s liječnikom/liječnicom. Nemoj se iznenaditi ako te pitaju:
Imaš li simptome?
Jesi li ti ili tvoj partner/ica ikada imali SPB?
Koliko si partnera/ica imao/la u posljednjih godinu dana?
Kakvu vrstu seksualnog kontakta si imao/la (vaginalni, analni, oralni)?
Koristiš li kontracepciju i koliko često?
Ovaj razgovor nije ispitivanje – cilj je da liječnik/ica dobije što precizniju sliku i osigura ti najbolje moguće testiranje i savjetovanje. Ako se osjećaš nelagodno, uvijek možeš prekinuti razgovor i potražiti drugog stručnjaka/inju kojem/joj više vjeruješ.
Koje vrste testova postoje?
Ovisno o tome na što se testiraš, liječnik/ica može preporučiti:
Test krvi – koristi se za otkrivanje HIV-a, sifilisa, hepatitisa B i C.
Test urina – obično za klamidiju i gonoreju.
Brisevi – uzimaju se iz vagine, penisa, anusa ili grla, ovisno o vrsti infekcije.
Fizički pregled – liječnik/ica može vizualno pregledati genitalno područje ako postoje
simptomi poput osipa ili rana.
Ako se pronađu bilo kakve nepravilnosti, liječnik/ica će ti objasniti sljedeće korake.
Što nakon testiranja?
Kada rezultati budu gotovi, liječnik/ica će te obavijestiti. Ako su negativni – super, možeš odahnuti! Ako su pozitivni, nemoj paničariti. Većina spolno prenosivih bolesti je izlječiva, a one koje nisu (poput HIV-a) mogu se držati pod kontrolom uz pravilnu terapiju.
Ako dobiješ pozitivan rezultat, bit će važno:
Početi s liječenjem odmah.
Obavijestiti seksualne partnere/ice kako bi se i oni mogli testirati.
Slijediti upute liječnika/ice kako bi se spriječilo širenje infekcije.
Testiranje na spolno prenosive bolesti ne bi trebalo biti tabu tema – to je normalan dio brige o zdravlju! Ako si seksualno aktivan/na, preuzmi odgovornost i redovito se testiraj. I zapamti, nema srama u tome da brineš o svom tijelu i zdravlju
