Na sastanku koji je održan prošle sedmice u Sarajevu predstavnici nekoliko organizacija za zaštitu okoliša zatražili su da se zaštita prirode u Bosni i Hercegovini hitno uskladi s europskim standardima. Aktivisti su jasno izrazili zabrinutost zbog implikacija Zakona o kritičnim sirovinama (Critical Raw Materials Act) Europske unije na našu zemlju, a priliku da čuju njihove stavove imali su predstavnici jedanaest država Unije, uključujući Njemačku, Italiju i Francusku.
O planiranim projektima eksploatacije nikla i kobalta na Ozrenu te litijuma na Majevici govorili su Zoran Poljašević iz Ekološkog udruženja Gostilj Ozren iz Doboja, Snežana Jagodić Vujić iz Ekološkog udruženja Eko Put Bijeljina, Davor Šupuković iz UG Fojničani Maglaj, te Tihomir Dakić iz banjalučkog udruženja Centar za životnu sredinu. Predstavnici Europske unije predstavili su Critical Raw Materials Act, naglašavajući da bi se eksploatacija kritičnih minerala u Bosni i Hercegovini trebala provoditi u skladu s istim standardima i praksama koji vrijede u državama članicama Europske unije.
Međutim, predstavnici ekoloških organizacija istaknuli su da ne vide isti entuzijazam Europske unije kada je riječ o standardima zaštite prirode u Bosni i Hercegovini. Dok europski prosjek zaštićenog teritorija iznosi 26%, u BiH taj udio iznosi svega 3%, što ocjenjuju alarmantnim i potpuno neprihvatljivim.
“Naglasili smo da razumijemo globalne prioritete EU-a u osiguravanju alternativnih izvora kritičnih mineralnih sirovina, ali ne možemo prihvatiti pasivan stav prema postizanju standarda zaštite prirode u BiH. Stoga smo zatražili odlučno partnerstvo s Europskom unijom u usklađivanju standarda zaštite okoliša, budući da trenutni okvir odlučivanja i upravljanja u BiH ne osigurava potrebnu razinu transparentnosti i posvećenosti zaštiti prirodnih resursa”, kažu aktivisti.
Također su istaknuli da se izdavanje dozvola za projekte rudarenja u BiH ne temelji na europskim standardima, već na domaćim zakonima koji se očigledno mijenjaju prema interesima investitora. To se najbolje vidi u promjeni Zakona o detaljnim geološkim istraživanjima Republike Srpske, gdje je lokalna zajednica isključena iz odlučivanja, što predstavlja direktno kršenje Aarhuške konvencije.
“Ukazali smo na to da je ovaj problem prošao potpuno nezapaženo u krugovima EU-a, dodatno urušavajući povjerenje građana u europske institucije”, navode učesnici sastanka.
Primjer rudnika u Varešu, u vlasništvu britansko-australske kompanije, slikovito ilustrira kako trenutno izgleda rudarenje kritičnih minerala u BiH. Prema navodima medija, za svega nekoliko mjeseci eksploatacije rude srebra, bakra, cinka i drugih metala, kompanija će ostvariti prihod oko 41 milijuna KM, dok će koncesijska naknada uplaćena Zeničko-dobojskom kantonu iznositi svega 276,900 KM, ili 0,68 posto.
“Postavili smo jasno pitanje: postoji li igdje u svijetu ovako niska koncesijska naknada? Zašto EU nikada nije izrazila zabrinutost zbog ovakvih naknada koje su ispod svih standarda, a naročito onih europskih? O utjecaju rudnika na životnu sredinu, vodne resurse, šumske ekosustave i biološku raznolikost tek ćemo dobiti cjelovitu sliku kroz buduća istraživanja i analize”, kaže Davor Šupuković iz UG Fojničani Maglaj.
Organizacije civilnog društva koje se bore za zaštitu prirode već godinama predstavljaju rijetko viđen primjer dobre međuentitetske suradnje. Međutim, iako Europska unija upravo takvu suradnju deklarativno potiče, ovaj pozitivan primjer nije naišao na značajnu podršku. Naprotiv, jedina podrška koju su imali putem misije OSCE u Bosni i Hercegovini naprasno je ukinuta početkom ove godine zatvaranjem terenske kancelarije u Maglaju.
“Dodatno nas zabrinjava činjenica da strane kompanije u BiH djeluju na sličan način kao i domaće političke strukture, koristeći podjele i raspirivanje mržnje za ostvarenje svojih interesa. Ovakvo ponašanje stvara nove sigurnosne rizike i ugrožava napore ekoloških organizacija koje godinama grade mostove suradnje i zajedništva”, upozorava Šupuković.
Zbog svega navedenog, građani Bosne i Hercegovine sve češće doživljavaju ovu situaciju kao kolektivnu zavjeru, u kojoj su povezani domaće vlasti, strane kompanije, strani ambasadori i visoki predstavnik – svi na jednoj strani, dok su na drugoj strani sami građani, prepušteni vlastitoj borbi za zaštitu životne sredine, ljudskih prava i dostojanstva.
Stoga je poruka ekoloških organizacija civilnog društva u BiH, koje prenose glas građana iz oba entiteta, jasna i nedvosmislena: Naše planine, rijeke i šume nisu resurs za jeftinu eksploataciju, već dragocjeno naslijeđe koje pripada svima nama i budućim generacijama.
