Ponovo smo nakon kraće pauza s vama i našom novom rubrikom, na koju ste nas vi uputili vašim pitanjima. Naša Alma Nuhić-Šišić, dipl. psihologinja i psihoterapeutkinje psihodinamske integrativne psihoterapije u edukaciji, odgovara tematski na jedno vaše pitanje, ono koje ste nametnuli kao najvažniju temu u proteklom periodu.
Ovoga petka to je pitanje hipohondrije.
I dalje sve što vas zanima i što želite da pitate u vezi sa mentalnim zdravljem možete nastaviti da šaljete na Instagram profil Objavi.ba i Facebook stranicu Psihoterapija Alma N. Sisic.
Dobar dan, možete li mi više reći o mom problemu? Stalno imam neku vrstu hipohondrije, pogotovo otkako sam rodila prije 10 godina. Uglavnom imam osjećaj da imam neke bolesti i da ću umrijeti. Više se ne mogu opustiti kao prije, ranije sam voljela gužvu, a sad mi sve to stvara nemir. Kako da se riješim toga? Hvala Vam na odgovoru.
Odgovor:
Draga čitateljice, hvala na pitanju.
Još u davna vremena Sokrat je pisao da ne postoji bolest tijela odvojena od uma, odnosno da su bolesti cjelovita stanja organizma u kojima jednaku važnost, uz biološke, imaju i psihološki faktori.
Hipohondrija i zdravstvena anksioznost je preokupiranost strahom od bolesti. Hipohondar je osoba koja je pretjerano fokusirana na tjelesne signale koje se normalno odigravaju u tijelu. Preokupiranost bolešću stalno je prisutna, uprkos razuvjeravanju da bolest nije prisutna i odgovarajućim pregledima i ispitivanjima koja isključuju postojanje te bolesti.
Kako navodite, imate strah od bolesti koji je stalno prisutan, tražite razlog za bolest i vjerujete da će ishod biti fatalan. Takođe navodite da u gužvi i među ljudima osjećate nemir, odnosno anksioznost, pa možemo da konstatujemo da vaš obrazac zaključivanja služi da potvrdi prijetnje od kojih strahujete, što je karakteristično za hipohondriju, jer anksiozno raspoloženje potaknuto procjenom bezopasnih tjelesnih promjena aktivira uvjerenje o tome da bolujete od opasne bolesti.
Kako bi vam približila šta se zapravo dešava, opisaću vam hipohondriju kroz psihodinamski model. Sve nekako počinje od našeg sekundarnog narcizma i toga da imamo potrebu da libido investiramo u nekog ili nešto, a kad se to ne dogodi libido se vraća nazad u ego, i na taj način dolazi do preokupiranosti sobom i svojim zdravljem.
Istraživanja pokazuju da ljudi koji sebe vide kao hipohondre vjeruju da su pod većim rizikom za obolijevanje od teške bolesti jer se vide kao manjkave, neadekvatne ili jednostavno nesretne, što potvrđuje i nalaz o niskom samopoštovanju pojedinaca sklonih hipohondriji (vama može biti prilika da promislite kako sebe doživljavate). Poznato je da su osobe koje su doživjele traumu tokom djetinjstva i koje su odrasle sa nesigurnim stilom afektivne vezanosti koji potiče iz ranih odnosa sa roditeljima, uklopljene u interpersonalni model hipohondrije i zdravstvene anksioznosti.
S obzirom da vam te smetnje prave problem u svakodnevnom funkcionisanju, moja preporuka je da krenete sa psihoterapijom, jer na taj način ćete dobiti razumijevanje i proradu vaših emocionalnih stanja i potreba. Takođe je važno da se naučite relaksirati i prebaciti fokus pažnje sa simptoma na druge sadržaje, a isto tako je važno da ne tražite dijagnoze na internetu, jer takvi forumi su puni ljudi koji pišu o svojim simptomima, a s druge strane ih čitaju isto tako ljudi skloni hipohondriji. Tim ponašanjem se održavaju i pojačavaju strahovi. Prva stvar u terapiji ovog problema jeste dogovor sa klijentom o prestanku ove vrste ponašanja, jer kad prestanete da tražite informacijama o bolesti – dolazi do umirenja.
Vaša Alma
