Iako im je cijena bila znatno viša, organski proizvodi su 2022. godine činili 15% ukupne prodaje voća i povrća u Sjedinjenim Američkim Državama. No, kako cijene u posljednje vrijeme rastu, čak su i američki kupci posvećeni kupovini organski proizvedenih proizvoda u dilemi kakvo voće i povrće odabrati, te se pitaju – da li proizvodi sa oznakom „organsko“ zaista opravdavaju svoju cijenu? Evo nekih činjenica koje mogu pomoći prilikom traženja odgovora na ovo pitanje.
Najprije, šta „certificirano organski“ znači?
Za razliku od proizvoda koji se označavaju oznakama „prirodno“ ili „održivo“, oni koji su certificirano organski podliježu strogoj regulativi.
Naprimjer, u Americi naljepnice „organic“ na bananama garantuju da je voće uzgojeno bez upotrebe vještačkih gnojiva, genetski modificiranih organizama i sintetičkih pesticida. Osim toga, njihova proizvodnja može podrazumijevati i organske tehnike poljoprivrednog uzgoja kao što su rotacija usjeva ili sadnja pokrovnih usjeva. Ove tehnike pomažu u suzbijanju korova i zaštiti tla.
Valja naglasiti kako nemaju svi organski farmeri vremena, novca ili želje da se bave pribavljanjem certifikata, zbog čega su neki proizvodi organski iako nemaju oznaku kojom to mogu dokazati.
Da li je organska proizvodnja povoljnija za okoliš i klimu?
Na prvi pogled, organska poljoprivreda izgleda kao čista klimatska pobjeda budući da ne koristi vještačka gnojiva, čija proizvodnja traži puno energije i samim tim puno fosilnih goriva. Uzgred, i prirodna i vještačka gnojiva nakon primjene oslobađaju dušikov oksid, koji je snažan staklenički plin.
Kad se ozbiljno zagrebe ispod površine, nauka postaje malo neugodnija. Zbog toga što ne koriste vještačka gnojiva, organske farme daje manje prinose od onih konvencionalnih. Ovo znači da im je potrebno između deset i trideset posto više zemljišta kako bi proizveli istu količinu hrane, kaže naučnik Michael Clark sa Univerziteta Oxford.
„Kad bismo svi naglo odlučili preći na isključivo organsku ishranu, bilo bi potrebno daleko više zemlje kako bi se zadovoljile naše potrebe za hranom“, kaže Clark i dodaje kako bi deforestacija i pretvorba novih površina zemlje u ovakvom slučaju imali štetan učinak na klimu.
Direktor Agroekološke laboratorije pri Univerzitetu Berkeley Timothy Bowles slaže se kako emisije štetnih plinova izazvane organskom proizvodnjom nisu značajno manje od onih u konvencionalnoj poljoprivredi. Međutim, on naglašava kako to nije pravi parametar na koji se treba fokusirati.
„Nije sve u količini stakleničkih plinova po jedinici prinosa, suština je u ukupnoj količini ovih plinova u cjelokupnom prehrambenom sistemu“, objašnjava Bowles.
Iz te perspektive, hrana zasnovana na biljkama, bilo organskim ili konvencionalnim, ostavlja znatno manji karbonski otisak od hrane bazirane na namirnicama životinjskog porijekla, djelimice zato i što traži manje zemljišta za proizvodnju. U današnje vrijeme, oko osamdeset posto cjelokupnog zemljišta koje se obrađuje na svijetu služi za proizvodnju mesa i mlijeka.
Zbog ovoga doktor Bowles predlaže prelazak na organsku poljoprivredu, ali u kombinaciji sa promjenom pristupa onome što će se uzgajati. Prema njemu, što se više polja budu koristila za ishranu ljudi umjesto za proizvodnju žita za uzgoj stoke, ona će biti više iskoristiva čak i uz manje prinose koje podrazumijeva organska proizvodnja.
Čak se i ovi prinosi mogu unaprijediti. Jedna studija koja se provodi u Pennsylvaniji u posljednje 43 godine pokazuje kako su organski usjevi po prinosima gotovo sustigli konvencionalne, te kako su čak 30% bolji u periodima ekstremnih vremenskih uslova.
Njemačka naučnica Verena Seufert sa univerziteta u Stuttgartu kaže kako se takvi visoki prinosi postižu veoma rijetko ali je uvjerena da se stvari mogu promijeniti ukoliko se organskom upravljanju posveti više pažnje.
Šta je sa tlom?
Dok neke studije pokazuju kako tlo na organskim farmama veže više ugljika od onog na konvencionalnim farmama, vodi se diskusija oko toga koliko se to ustvari ugljika vezuje i na koliko dug period. Zdravo tlo je od ključne važnosti za dugoročnu sigurnost u proizvodnji hrane. Naučnici smatraju kako je organsko tlo otpornije na klimatske promjene, ali za to još uvijek nema čvrstih i uvjerljivih dokaza.
Šta je zaključak?
Ukoliko su vaša briga klimatske promjene, naučnici se slažu da je najbolje što možete učiniti u pogledu ishrane to da smanjite unos namirnica životinjskog porijekla i da što manje hrane bacate. Oni sami ističu kako preferiraju organske proizvode, ali napominju kako im je primarna motivacija zaštita ljudi a ne planete.
Bowles kaže kako su poljoprivrednici koji uzgajaju organske proizvode znatno manje izloženi pesticidima i da je tu za njega velika prednost na strani organske proizvodnje.
Takođe, organska hrana je vjerovatno bolja za ljude koji je konzumiraju. Nedavna studija tako kaže kako organska hrana smanjuje rizik od raka, ali da je važno da ljudi konzumiraju voće i povrće bez obzira da li je ono organsko ili nije.
Doktorica Seufert napominje da organska poljoprivreda može doprinijeti očuvanju okoliša na mnogo značajnih načina, kao što su poboljšanje biodiverziteta ili kvaliteta vode. Ona se nada kako će napredak organskog natjerati industriju hrane da uzme u obzir sve utjecaje na okoliš i ljude i da se više fokusira na to nego na prihode i dobit.
„Ne mislim da jedući organske proizvode možemo spasiti planetu, ali rekla bih da je to važan dio rješenja“, zaključuje ona.
