Ponovo smo s vama s našom novom rubrikom, na koju ste nas vi uputili vašim pitanjima. I ovoga petka naša Alma Nuhić-Šišić, dipl. psihologinja i psihoterapeutkinje psihodinamske integrativne psihoterapije u edukaciji, odgovara tematski na jedno vaše pitanje, ono koje ste nametnuli kao najvažniju temu toga trenutka.
Ovoga petka to je pitanje pretjerano udovoljavanje drugima.
I dalje sve što vas zanima i što želite da pitate u vezi sa mentalnim zdravljem možete nastaviti da šaljete na Instagram profil Objavi.ba i Facebook stranicu Psihoterapija Alma N. Sisic.
S vama smo ponovo u naredni petak, 31. maja.
Pitanje:
Poštovana Alma, od kako znam za sebe ja sam osoba koja se trudi udovoljiti drugima. Ako bi neko u mojoj blizini bio uznemiren, osjećala bi se anksiozno. Gotovo je bilo nemoguće reći “ne” kada me neko zamoli da obavim nešto. Shvatila sam da ne mogu dalje ovako, kako ustvari da zaustavim ili barem smanjim da stavljam druge ispred sebe?
Hvala unaprijed.
Odgovor:
Draga čitateljice hvala na pitanju i mogućnosti da pišem na ovu temu. Samim tim što primjećujete takvo ponašanje kod sebe kao nešto što vam ne prija već ste na pola puta da to prevaziđete jer mnogi koji se trude udovoljiti drugima nisu svjesni šta rade, često čak ni ne znaju šta žele ili šta njihove vlastite potrebe uključuju. Zbog toga im je teško staviti sebe na prvo mjesto.
Počećemo od same definicije ugađanje drugima, a što je poznato i kao “sindrom ljubaznog čovjeka”, “traženje odobrenja” ili “people-pleaser”. To je obrazac ponašanja gdje osoba stavlja kao prioritet zadovoljavanje potreba i očekivanja drugih nad svojima.
Zašto se osobe uopšte upuštaju u ponašanja ugađanja drugima?
Kad osoba želi da izbjegne sukob pod svaku cijenu ona će ugađati drugima, a potiskivati vlastite potrebe i mišljenje. Ne usuđuje se reći “ne”, i na taj način postaviti granice, a posljedica takvog ponašanja je preopterećenost. Vremenom dolazi do ogorčenosti jer se vlastite potrebe ne realizuju. Najčešće se ljudi odlučuju da udovoljavaju drugima kako ne bi bili odbačeni ili kritikovani, te im je lakše da sami sebe odbace nego da ih drugi odbace. Ljudi koji su preživjeli traumatsko iskustvo udovoljavaju ljudima kako bi osvojili njihovu naklonost i izbjegli novu traumu. Za njih udovoljavanje predstavlja način preživljavanja.
Osobe koje se bore sa niskim samopoštovanjem vjeruju da su njihove potrebe i želje manje vrijedne od drugih. Žene su sklonije udovoljavanju drugima od muškaraca jer društvo često hvali djevojčice zbog toga što su ljubazne, njegujuće i spremne na samokritiku, što postavlja temelje za ponašanje udovoljavanja drugima kasnije. Osim toga, žena koja se trudi udovoljiti drugima vjerojatno neće biti označena kao zahtjevna ili “teška”.
Uvijek je u pozadini strah od nečega ili nekoga kao snažan motivator, strah od odbacivanja, pa bi nečije iracionalno vjerovanje u ovom kontekstu bilo da nas neka osoba neće odbaciti “sve dok budem činila nešto što traži ili ne traži od mene”.
Za formiranje ličnosti kao i za formiranje odnosa tokom odraslog doba najznačajniji je odnos koji dijete u najranijem uzrastu izgradi sa majkom. Taj odnos naziva se afektivna vezanost, a formira se prema različitim autorima do pete godine života. Dijete kroz odnos sa majkom od najranijeg uzrasta počinje da gradi sliku o sebi. U zavisnosti od povratne reakcije majke, njenog senzibiliteta za dijete, dostupnosti da odgovori na potrebe djeteta, dijete formira sliku o sebi, ali i o majci na osnovu toga da li mu je dostupna onda kada mu je potrebna i na koji način odgovara na njegove potrebe. Kvalitet te veze određuje i buduće interpersonalne odnose koje će dijete imati kasnije u životu.
Postoje dva tipa afektivnog vezivanja: sigurno i nesigurno vezivanje.
Osobe koje su odrasle uz majku (roditelje, njegovatelje) koja je bila emocionalno dostupna, topla i puna ljubavi, vjerovatno će razviti siguran stil vezivanja. To su ljudi koji postaju emocionalno zdrave odrasle osobe, koje se osjećaju bezbjedno u odnosima i ne plaše se da će biti napuštene.
Anksiozni, preokupirani ili stil nesigurne vezanosti u velikoj mjeri prožet je strahom od napuštanja i odbacivanja. Njihove potrebe su bile ponekad zadovoljene, a ponekad ne. Kao rezultat toga, oni stalno traže odobrenje i validaciju. Upoređujući sa sigurno vezanim osobama, anksiozno vezane osobe pokazuju veće rizične obrasce ponašanja jer obično imaju negativan stav prema sebi, ali pozitivan prema drugima, što doprinosi njihovoj zavisnosti, nedostatku samopouzdanja i pretjeranom udovoljavanju drugima.
Iz neznanja se događa da roditelji često zanemaruju osjećaje i potrebe svoga djeteta, iako je vrlo često emocionalno zanemarivanje u djetinjstvu bilo vrlo suptilno ili čak nevidljivo, ipak uvijek ostavlja emocionalni trag u svakodnevnom životu.
Emocionalno zanemarivanje u djetinjstvu podrazumijeva sve one izgubljene trenutke vašeg odrastanja kad ste bili mali i kada vaši roditelji iz nekih razloga nisu uspjeli adekvatno odgovoriti na vaše emocionalne potrebe.
Intenzitet radosti dolazi s prisutnošću osjetljive majke koja prepoznaje potrebe djeteta, a osjećaj prijetnje ili ljutnje dolazi s neosjetljivom majkom. Majke to ne rade namjerno, obično su i one doživljavale isto od svoje majke i ne znaju drugačije.
Zašto udovoljavanje drugima i roditeljstvo nisu usklađeni?
Kako bismo podržali našu djecu, roditelji ponekad ne mogu udovoljiti drugima i moramo biti s tim u redu. Na primjer, dijete treba ići spavati dok gosti sjede, i s tim u vezi u redu je da izaberete potrebe djeteta kako biste osigurali sigurno i stabilno okruženje za vaše dijete.
Traženje odobrenja i potvrde od drugih je karakteristična osobina osobe koja se trudi udovoljiti drugima. Uvijek se izvinjava čak i ako nije kriva. Ova osoba želi osiguranje da je važna ljudima oko sebe, ne tražeći potvrdu iznutra, već je traži svuda drugdje. Želi biti prepoznata i prihvaćena od svih i jedino kad je prihvaćena od svih može se opustiti.
Da bi održali dobar odnos s ljudima, trebalo bi postojati uzajamno davanje i primanje, ali osobe koje ugađaju drugima očekuju samo da se održi odnos, ništa materijalno ne očekuju za sebe. Primjer takvog ponašanja je kada osoba kupuje skupe poklone prijateljici ne očekujući da ona njoj kupi, i na taj način održava prijateljstavo. Strah od gubitka prijateljstava potiče pojedince da mijenjaju svoje ponašanje kako bi udovoljili potrebama ili očekivanjima svojih vršnjaka, bez obzira na to hoće li takve promjene možda imati štetne učinke. Kada njihovi vršnjaci pokrenu rizična ponašanja, poput konzumacije alkohola ili upotrebe droga, na njihov poziv anksiozno vezane osobe obično biraju prilagođavanje zahtjevima društva.
Draga čitateljice evo šta možete učiniti umjesto ugađanja drugima kako bi se osjećali sigurnije u svojim odnosima:
Prvo, treba se osloboditi ideje da se može udovoljiti svima, uključujući vlastitu djecu, u svakom trenutku. Uvijek je dobro prije nego krenete da pomažete drugima da se pitate zašto želite pomoći? Ako vam se javi unutrašnji glas koji vam poručuje “ne” dok se spremate posvetiti nečemu neželjenom – poslušajte ga! Za početak recite „ne“ za neke manje usluge, ne plašeći se da izrazite svoje mišljenje, a kasnije recite “ne” i za velike zahtjeve koji nisu u skladu s vašim uvjerenjima. Svakako ne žurite da kažete “da” prije nego dovoljno promislite da li želite učiniti nešto. Ukoliko odbijete da udovoljite nečijem zahtjevu nemojte se pravdati.
Da biste sve to uspjeli uraditi trebate bolje upoznati sebe. Poznavanje sebe i onoga što cijenite otvoriće vrata boljem razumijevanju vaših uvjerenja, emocija i potreba. To će vam takođe pomoći da cijenite i prihvatite sebe. Fokusiranje na sopstvenu dobrobit i sreću je ključno za mentalno zdravlje i ispunjen život.
Svaki odnos gradi se na povjerenju i komunikaciji, pa biste trebali razmotriti otvoren razgovor sa svojim partnerom ili prijateljima o svojim potrebama. Više otvorene komunikacije moglo bi ispraviti nesporazume i ojačati odnose. Važno je da znate da niste odgovorni za osjećanja i reakcije ljudi koji vas okružuju. Pričekajte da vas osoba zamoli za pomoć te ukoliko vam je potrebno tražite i vi pomoć za sebe, a ovim pitanjem već jeste i odlično vam ide.
Prestanite da se izvinjavate za sve i svašta jer niste učinili ništa loše. To može učiniti da neopravdani i nerazumni zahtjevi drugih prema vama izgledaju razumno i opravdano. Budite osoba koja poštuje sebe, a ne osoba koja udovoljava ljudima.
Ukoliko imate dodatna pitanja slobodno mi pišite, a takođe pozivam sve čitatelje da postavljaju pitanja i predlažu teme o kojima žele da čitaju.
Vaša Alma