PIŠE: Vernesa Manov
Htjedoh sam naziv ovog teksta u kojem ću pisati o nama, o sebi, o sebi sličnima, o ženama s knjigom nakititi retoričkim pitanjima.
Odustah! Previše ih je!
Odmah bih ili vrlo brzo poslije postavljanja istih i posumnjala da su retorička čim bi počeli, a hoćete neminovno i u komentarima i u razgovorima odgovarati nadugo i naširoko.
Izgubili bi se svi, i vi i ja u svojim razlozima, varijacijama na temu u moru dijaloških sekvenci čim bi nam počinjalo naumpadati razlozi, motivi, stavovi od Kulina bana do danas o onom ZA I PROTIV svega što nam se dešava.
Ovoj temi se može pristupati isto. Samo je pitanje želim li to ovog trenutka. Ovo je moja inspiracija i ja ću je u riječi pretakati kao lijepu glazuru na poslasticama u nijansama koje želim, a koje su svima prepoznatljive. Ili, ako ne baš svima, a onda bar onom dijelu svijeta koje svoje stavove, razbore, tuge, trileme uma, nedoumice svi psihološko-emocionalnih komponenti prelamaju kroz prizmu pročitanih knjiga ili odgledanih predstava, odsviranih numera ili naslikanih preokupacija svojih vizueliziranja.
Iz svih umjetničkih djela, ali i iz njih, tih pročitanih knjiga, možemo i jesmo mi, zaljubljenice u lijepe pisane riječi, bilo da ih čitamo, bilo da ih same rimujemo kroz autorska djela, učimo, spoznajemo, podučavamo ili inspirišemo i liječimo, tragamo i uljepšavamo svijet i ljude, prirodu i atmosferu, istkale ovakvu potrebu da ohrabrimo jedna drugu i krenemo u pohod festivalu… prvom svjetskom sa ovim nazivom iz samog naslova „Žena s knjigom“.
Naprosto, poetiziramo svemir na sebi svojstven, ženski način- s knjigama u srcu i rukama.
Da li je onda besmisleno postavljati pitanje, i retoričko i drugima:
Treba li Ženi s knjigom festival?
Žamor! Rasprava! Negiranja svih mogućih priroda! Neslaganja!
Sve što nam je kao društvu i regiji svojstveno i nikako „otafrljeno“ od našeg odijela, stvara ambijentalnosti i u mislima, ali i oko nas, posvuda, ma, o čemu da se radilo.
Kad su umjetnost, žene, a sad i ove s knjigama, u pitanju isto nam se piše u izgovaranjima već naviknutih floskula:
- Treba?
- Ne treba?
- Jeste ili nije besmisleno!
Odjednom, ako u nekim antičkim prolozima na minijaturnim, ali romantično uređenim scenama, slabo na početku osvjetljenim, a onda im pomognu nebeska tijela da biserom budu draguljima zasvjetlucane, iz tri ženska glasa se začuje odlučno:
- Nije besmisleno!
Iza njih, baš kao iza antičkih junakinja, još pedesetak jakih, prodornih ženskih sopranskih glasova se prolama scenom pored rijeke:
- Čak šta više prijeko je potrebno!
Neko iz mase će upitati potom u ovom performansu na početku trajanja:
- Kome?
Oni koji vole da svijet bude ljepše mjesto našeg bivstvovanja će potvrditi:
- Svima!
Dokaz da nam se svima ideja organizatorica ovog festivala, književnica Enise Bukvić, Edhije Mahić i Bisere Suljić Boškailo, tri izvrsne žene, svidjela toliko jako stoji i u činjenici da smo bez razmišljanja i na mostarskom čelopeku od +40, na obalama zelenooke virovite Neretve svijetu prenosile priče, pjesme, drame.
Sve što je gore izrečeno u smislu potvrđivanja pozitivnih tendencija nas pedeset pet spisateljica iz petnaest zemalja svijeta kategorično potvrdilo svojim učešćem na Prvom svjetskom festivalu „Žena s knjigom“ održanom u Mostaru od 22.do 27. augusta 2023. godine.
Pisale smo zajedno nove stranice jedne od najljepše nove priče o kulturi i umjetnosti, ako ne u cijelom svijetu, a ono sigurno u ovom dijelu Evrope.
Ta Evropa svakako je pohrlila u ovim danima u ovaj dragulj ljepote, u ovaj istovremeno i mistični i vrlo realistični kutak svemira gdje sve i svako ima svoje strane priče, svoja lica i naličja.
Žene s knjigama u duši i u srcima uljepšale su i humanizirale sav taj mostarski pejzaž pod hercegovačkim nebom.
„Sve od svijele košulje otkane…“ – pjesma Aleksina veli dok su na pozornicama đulom bile posute stranice napisanih knjiga u rukama spisateljica na mnogobrojnim jezicima, a razumljivima svima koji vole poetiku ženskih srca.
A nebo, vedro danju, a modro noću, isto je ono pod kojim su neimari zidali građevine i mostove nadaleko priznate, isto je ono nebo pod kojem su i Šantić, i Ćorović, i Zubac i Humo pisali nekad, a danas to čine Džejla, Sara, Aida, Sanela.
A ona srebrnkasta mjesečina i ove naše, ovdašnje trenutke i savremenice obasjava , dok mirisne bagremove po baščama i kaldrmom osvježavaju kapljice Neretve il’ rose sa rumenih ružica.
I sav taj ambijent je sama poezija!Samo produhovljenje čistih emcija i umova!
I čini vam se da nigdje drugdje ni enterijeri, ni eksterijeri ne liče ljeti na samu umjetnost življenja!
Sa knjigom i ženom sve je ovih šest festivalskih dana bilo još inspirativnije!
Družeći se s knjigama u rukama, a u nevjerovatno snažnoj energiji u svojim porivima uspjele su književnice učesnice da susret, još u prvim pripremama, pretvore u pravi festival, koji je odazivom književnica sa sve četiri strane svijeta, dobio i pravi svjetski karakter.
A onda, zajedno, iz noći u noć, određenoj po temama koje su potaknute književnim stvaranjima, učinile su magiju i festival nije samo uspio kao događaj, već i onaj sjaj festivalskog okruženja, kako prve noći, trajao je i svake ostale do samog završetka.
Vrlo bogat festivalski program je podijeljen po temama kojima se bave književnice u svom pisanju u sljedeće programske sadržaje:
Sve što je tematski važno obuhvaćeno je naslovima festivalskih noći:
23.08.2023. – PITANJE IDENTITETA
24.08.2023. – PISANJE KAO TERAPIJA
25.08.2023. – KNJIGA I ŽENA
26.08.2023. – PJESMOM DA TI KAŽEM
27.08.2023. – ONLINE RADIO BH DIJASPORE SA NAIDA RIBIĆ
Kvaliteti i ljepoti festivalskog slavljenja lijepe pisane riječi iz ženskih duša doprinijet će i štampanje knjige „Lirski buket“u izdavačkoj režiji „Lijepe riječi“ i pjesnika Šime Ešića sa odabranim književnim radovima uvrštenih u festivalski program što raduje organizatorice i učesnice.
Književnice su krenule u izgradnju književnih mostova festivala „Žena s knjigom“ i kako to po prirodi ženske intuicije bude neće stati jer previše je radosti pokrenuto ovim događajem i šteta bi bilo ne sanjati i ne dosanjati nove knjige, nove susrete i nove književnice u novim izdanjima i novim gradovima u idućim godinama.
I, da, bez obzira na visoke temperature u vremenskim prognozama u toku trajanja festivala ugoda dušama, intelektu i srcima je bila važnija od vreline, istopljenih džonova na vrućim asfaltima i stalne rumeni na vrelim obrazima.
Sebi i drugima je mnogo bitnije prognozirati ljepote emotivnog umovanja, a Neretva se potrudila i Ljeljo, najopjevaniji povjetarac, da se osjećamo ugodnije nego bilo gdje drugdje gdje bi čovjek poželio biti u tim festivalskim večerima.
I, eto, na kraju ovog knjiškog priloga neko će reći da previše uljepšavam i subjektivno pristupam ovom današnjem pisanju o Ženama sa knjigama.
Nekima, ko je osjetio draž Mostara u ljetnim danima, pa i kad su prevreli, a i burom uzvihoreni, bit će jasno da je dojam po mjeri i objektivan, ali sagledan srcem koje piše, dušom žene s olovkom i knjigom u svojim poimanjima.
Svoj razum i emocije ćete svrstati tamo gdje vas vaša poimanja, ne samo o ženama, i ne samo o knjigama, već o svijetu i samima sebi, o ljudima i vašim životima, ma, kako da ste se opredijeli da živite.
Autorica je jedna od učesnica prvog festivala „Žena s knjigom“
