Tradicionalno shvatanje dužnosti i zadataka žena i muškaraca reklo bi to da su muškarci „prirodno“ privređivači i oni koji donose kruh u porodicu. A žene? Žene su kod kuće, brinu se o djeci, kuhaju, čiste, peru. Ovakva razmišljanja sveprisutna su i danas, no, sistem u kakvom živimo čini da žene moraju raditi i plaćene poslove na radnom mjestu i neplaćene poslove kod kuće. Cijeli jedan val feminizma bio je posvećen ženskim pravima u smislu političkih i ekonomskih prava. No, i dalje je osnova kontraargumenta ovakvim ženskim pravima to da su „prirodno“, još od davnina, od lovačko-sakupljačkih društava u kojima su muškarci oni koji love i donose hranu u kuću, a žene opet „prirodno“ vezane za kuću.
U naučnom članku objavljenom 28. juna ove godine, Anderson, Chilczuk, Nelson, Ruther i Wall-Schefller objavile su članak Mit o muškarcu lovcu: doprinos žena lovu u različitim etnografskim kontekstima. Ovaj naučni članak upravo govori o dugotrajnoj paradigmi kojom se vodi dosta naučnih polja – postoje jasno određene uloge muškaraca i žena koje datiraju do prvih društava koja znamo, odnosno o lovačko-sakupljačkom periodu ljudske historije.
Ove naučnice, ponukane željom da znaju više o historiji svijeta, ujedno i historiji žena, odlučile su ispitati nekoliko grupa naroda i njihove navike pri lovu. Dalje, ono što su ispitale jeste da li su žene, u slučaju da love, to radile namjenski i s namjerom da to rade ili spontano. Rezultati ovog istraživanja su zapanjujući! Od 63 različita društva iz ovog perioda, rasprostranjena širom svijeta u njih 50 žene su lovile, a u 36 javljao se slučaj namjenskog lova.
Dakle, mit o muškarcima kao lovcima, a ženama koje „prirodno“ provode vrijeme kući i ne izlaze u lov srušen je 2023. godine jednim naučnim istraživanjem.
Podaci su, dakako, već većinom bili tu, no niko do sada nije nužno ispitivao tačno kakva je to bila uloga žena i tako se stereotip o sjedilačkom ponašanju života kod žena učvrstio da i danas imamo osobe koje će koristiti taj „prirodni“ argument da bi uskratili ženama određena prava.
Informacija koja je isplivala na površinu ovim istraživanjem jeste da žene nisu samo lovile nego bile veoma vješte u tome, a u prilog ovoj činjenici govore specijalizirani alati pronađeni i strategije lova koje se razlikuju od muških strategija lova što, opet, ukazuje i na različite vrste „treninga“ koji su prolazili muškarci i žene u ovom smislu. Ova zanimljivost tako dovodi do još jedne – žene ne samo da su lovile nego i obučavale druge lovu, posebno djecu.
Ovo istraživanje koje možda naizgled samo zvuči zanimljivo može dovesti do kompletnog previranja paradigme shvatanja lovačko-sakupljačkog perioda koje diktira da su žene bile sakupljačice a muškarci lovci.
Značajan je to korak za antropologiju, ali i za polje ženskih prava i rodne ravnopravnosti. Sve smo bliže tome da se ustaljena shvatanja o „prirodnim“ i „neprirodnim“ osobinama i sposobnostima muškaraca i žena u potpunosti rasprše.
Nauka je, zaista, čudo i – egzaktna.
