Piše: Ramiz Rizvanović
“U Tuzli otvoren prvi kafić u kojem rade osobe sa Down sindromom” vijest je koju je bosanskohercegovačka javnost dočekala sa velikim oduševljenjem. Zadatak inkluzije osoba s Down sindromom bio je u rukama cjelokupnog tuzlanskog društva. Napori roditelja da pruže normalan život svojoj djeci olakšan je zahvaljujući brojnim nevladinim udruženjima i predsjedniku Udruženja ‘Zmajevo Srce’, Omeru Isoviću. Irmela Peranović i Saša Šunjko dobili su šansu da se dokažu i pokažu svima da osobe sa Down sindromom mogu biti ravnopravni članovi društva.
Bio je to zadatak kojem tuzlanska i bosanskohercegovačka javnost jednostavno nije dorasla. Neukusno bi bilo tražiti krivca u vlasti kada uzmemo u obzir da su Irmela i Saša računali na svoje sugrađane, njihovu pomoć i empatiju svakoga dana. Zauzvrat su dobili nerazumijevanje i lošu posjećenost koja će po svemu sudeći dovesti do zatvaranja prvog i jedinog kafića ovog tipa u Gradu Soli.
Podrška preko društvenih mreža, prema riječima iz Udruženja ‘Zmajevo Srce’, jedina je na koju mogu računati i koju su dobili za godinu i jače svog poslovanja. Interes javnosti za ovom vrstom ugostiteljstva nije imao isti intenzitet kao poruke putem društvenih mreža koje su bile pune hvalosjepa i lijepih riječi. Standardno, može se reći, sve je ostalo na riječima, lažnoj empatiji i obećanjima koja nisu ispunjena. Rijetki su oni koji su djelima podržali Udruženje ‘Zmajevo Srce’ i bili njegovi redovni gosti od prvog do posljednjeg dana. Prvi juli je Dan D za ove osobe kada će se napokon znati da li kafić sa zaposlenicima sa Down sindromom ima budućnosti u našem društvu. Prema najavama Udruženja, sve je izgubilo smisao i zatvaranje je neminovno, a nameću se sljedeća pitanja: Zašto tuzlanska javnost nije učinila ništa konkretno do sada kako bi spriječila zatvaranje ovog kafića? Zašto kafić Zmajevo Srce dnevno nema veći promet od 20 KM? Šta možemo uraditi da kafić Zmajevo Srce nastavi da radi nakon prvog jula i bude konkurentan i posjećen?
Stigma, predrasude i brojni drugi faktori i dalje su dominantni u našem društvu i negativno utiču na marginalizirane skupine, među kojima su i osobe sa Down sindromom. Pružiti priliku ovim osobama veliki je korak koji naše društvo, kako se čini, nije spremno da učini. Do nekih boljih vremena, nadamo se da će Zmajevo Srce izdržati sve nevolje i postati nezaobilazno mjesto druženja svih građana i građanki.
