Piše: Nenad VELIČKOVIĆ (www.nenadvelickovic.ba)
Narodna skupština RS-a naumila je da promijeni krivični zakon. Odlučnošću valjka stratezi vladajuće stranke napreduju ka ostvarenju tog cilja. Novinari su zabrinuti jer promjena podrazumijeva drakonske kazne za uvrede i klevete.
Na prvi pogled, kakve veze imaju novinarska profesija i klevetanje?
U Prijedlogu stoji:
(1) Ko uvrijedi drugoga, kazniće se novčanom kaznom od 5.000 KM do 20.000 KM.
(2) Ako je djelo iz stava 1. ovog člana učinjeno putem štampe, radija, televizije ili drugih sredstava javnog informisanja ili na javnom skupu ili na drugi način, zbog čega je uvreda postala pristupačna većem broju lica, kazniće se novčanom kaznom od 10.000 KM do 50.000 KM.
(3) Ako je učinilac bio izazvan nedostojnim ponašanjem uvrijeđenog ili je oštećeni pred sudom prihvatio njegovo izvinjenje zbog učinjenog djela, sud ga može osloboditi kazne.
(4) Ako je uvrijeđeni uvredu uzvratio, sud može oba ili samo jednog učinioca osloboditi od kazne.
Ali u obrazloženju nema objašnjenja šta je to „uvreda“. Nema ni u pojmovniku, budući da pojmovnika u tekstu Prijedloga uopšte nema.
To ostavlja građanima RS-a nepregledne mogućnosti da svaki iskaz dožive kao uvredu. Ne nužno upućen njima, i ne nužno da pominje njih. Kad bi ti građani bili svi jednaki, stvar bi možda mogla proći kao endemsko izmotavanje s demokratijom.
Ali znamo da nisu. Neki rade od zvijezde do zvijezde i nemaju vremena da se povlače po sudovima radi budalaština. Neki imaju vremena, ali nemaju novca, uprkos narodnoj mudrosti da je vrijeme novac. Tako da mogućnosti ostaju onima koji imaju i vremena i novca, a to je uglavnom ekipa na valjku krivičnog zakona.
Teoretski, svaki malo krupniji političar može u izlogu knjižare vidjeti Životinjsku farmu i osjetiti se uvrijeđenim što svinje na naslovnici nose kravatu i imaju njegov podvaljak. Izdavač, naravno, može dokazati da je sličnost slučajna, ali će ga pravna borba iscrpiti, pa neće imati više ni volje ni snage da se bavi svojim poslom.
Uglavnom, zakon postavljen ovako širokački najviše pogoduje vlasti. Ona ima sve resurse da ga koristi kao mehanizam zaštite od kritike, koju čak i kad je opravdana može predstaviti kao vrijeđanje ili klevetanje. Nije bitno što će tužilaštvo sporove gubiti, vlast pobjeđuje već time što će novinari radno vrijeme provoditi u sudovima umjesto u redakcijama.
Troškove tih pobjedničkih poraza svakako će plaćati oni koji rade od zvijezde do zvijezde.
Inicijatori zakona se, naravno, neće složiti s ovakvim tumačenjem. Braniće se „razlozima“ koji nemaju veze s medijskim slobodama. U obrazloženju prijedloga izmjena zakona najjači argument vlasti je samoubistvo mladića ismijavanog na društvenim mrežama, u oktobru 2022. godine, nakon čega se „utvrdila potreba i za propisivanjem novog krivičnog djela – neovlašteno objavljivanje i prikazivanje tuđeg spisa, portreta i snimka (član 156a) sa kvalifikovanim oblikom (smrtna posljedica)“.
Na stranu to što se potrebe ne utvrđuju same od sebe. Neko ima potrebu, pa je onda i zadovolji. Ovu je konkretno utvrdilo Republičko javno tužilaštvo, putem tzv. „inicijative“ za donošenje zakona (kadija te tuši, kadija ti udi.)
Istina je da divljanje na društvenim mrežama (buling, prijetnje, govor mržnje, botovanje i parlatalizacija) zaslužuje regulaciju. Ali, između konkretno opisanog neželjenog čina (objavljivanje snimka bez saglasnosti snimljenog) i „ko uvrijedi drugog kazniće se“ razlika je tolika da drugo nikako ne može pravdati prvim. A ovaj prijedlog zakona upravo to radi.
To što se uvreda u kafani plaća do 20.000 KM a uvreda na televiziji 50.000 KM također ukazuje na perfidnu namjeru vlasti. Trijezan novinar, smatra vlast, ima dva i po puta veću odgovornost od pijanog političara, što je razumljivo samo iz perspektive notornog pijanca.
Prijedlog zakona se, po svemu sudeći i sastavljao u mehani, gdje su nekad i stolovale sreske sudije. Političar može vrijeđati inteligenciju građana nekažnjeno, novinar koji na tu uvredu odgovori kritikom rizikuje da slobodu govora brani iz zatvora. Uvreda je krivično djelo, ali nije ako se uvrijeđeni nedolično ponašao. A nedolično ponašanje je…
Zakon i to ostavlja u alkolholnoj izmaglici. Ne znamo šta u smislu ovog zakona znači nedolično, ne znamo ni šta znači dolično… Sve što znamo jeste da je cijeli Prijedlog – dodikoličan.
Sutra: U vezi sa uticajem na javne budžete, utvrđeno je…
