Prošle je sedmice Španjolka Mal Galcerán ušla u historiju kao prva osoba sa Down sindromom izabrana u državni parlament. Kod nas u Bosni i Hercegovini osobe sa malo drugačijim hromozomima su još daleko od takvog položaja u društvu, ali postoje divni primjeri mladih ljudi sa Down sindromom koji pomjeraju granice i mijenjaju svoj položaj u društvu.
Među njima su i Ahmed Mašetić, Anes Kujović, Edna Šunjić, Ema Agić, Harun Tanović i Selma Hodžić, šest zvjezdica predstave „Up&Down“, koja će premijerno biti izvedena u Sarajevskom ratnom teatru SARTR u četvrtak (18. januar). Režiser predstave je Ermin Bravo, a u njenoj pripremi je učestvovao odličan autorski tim iskusnih teatarskih profesionalaca poput Amile Terzimehić, Adise Vatreš Selimović, Emine Omerović i Alene Džebo.
Riječ je o zanimljivoj dokumentarnoj predstavi o životima osoba sa Down sindromom koja nas na najbolji način – kroz vizuru osoba koje s njim žive – vode na drugu stranu ovog specifičnog stanja gena. U njoj Ahmed, Anes, Edna, Ema, Harun i Selma govore o svojim pogledima na život i sve ono što on uključuje, od svakodnevnih kućanskih poslova, preko obrazovanja, odnosa sa porodicom i prijateljima, pa do ljubavi, novca ili religije.
„To su njihovi životi. Oni imaju bogate živote koji obiluju događajima, imaju svoje unutrašnje svjetove, maštu, svakodnevne poslove, razmišljanja o svemu i tako ih je lijepo čuti da to podijele s nama. S druge strane, odlična je prilika da se i mi kao njihova publika preispitamo i da razmislimo šta i mi mislimo o ljubavi, o drugima, šta su nam vrijednosti, šta su nam želje… Želja mi je i da predstava nije o njima nego o nama koji je gledamo – da se preispitamo i da u ovim mladim ljudima nađemo inspiraciju“, kaže režiser Bravo.
Već samo ime predstave – Up & Down – jasno asocira na Down sindrom, ali i nosi simboliku života kao niza uspona i padova kroz kojeg čovjek prolazi. Šest mladih ljudi o tome otvoreno govore u predstavi koja ima dokumentarni segment u kojem sa režiserom razgovaraju o svojim životima, iskustvima, osjećajima i strahovima, zatim performativni dio u kojem nam glumom dočaravaju svoju svakodnevicu, te multimedijalni element u kojem dopuštaju kameri da zaviri u njihov svijet i da ih vidimo na njihovim radnim mjestima i drugim situacijama koje čine život.
Predstava je nastajala šest mjeseci, uz saradnju sa Udruženjem „Život sa Down sindromom FBiH“. Svih šestoro mladih koji glume u njoj su i ranije imali glumačkog iskustva u amaterskim predstavama.
„Ja sam gledao njihove predstave i poželio sam da radim s njima, gledao sam ih i dok su bili mlađi a sad kad su već odrasli ljudi htio sam da napravim neku predstavu o njima, da probamo napraviti dokumentarnu predstavu. Radi se o dokumentarnom teatru, vrlo zahtjevnoj formi teatra gdje se čovjek treba otvoriti, izložiti, govoriti o sebi, o svom životu bez maske, bez lika kao sigurnosti ispred sebe i ovi mladi ljudi su to zaista fascinantno iskoristili“, kaže režiser.
Naročito ističe sreću zbog načina na koji su Ahmed, Anes, Edna, Ema, Harun i Selma iskoristili scenu kao prostor slobode gdje mogu slobodno da se izraze, da govore o sebi i o svom doživljaju svijeta u kojem živimo. Njihov doprinos nije samo u njihovim iskazima, nego su učestvovali u svakom segmentu pripreme predstave – Adna je radila fotografije, Selma je spremila koreografiju, svi su sudjelovali u izradi kostima, u odabiru muzike, crtanju plakata…
„Oni nisu nimalo ‘down’ nego su skroz ‘up’“, naglašava Bravo, „tekst je njihov, pokušali smo da uobličimo sve njihove improvizacije, sve ono što su nam govorili. Trudili smo se da se što manje miješamo i da im samo pomognemo da se to sve što oni imaju reći uobliči i da predstava bude što više njihovo autorsko djelo.“
U najavi predstave na stranicama SARTR-a stoji kako je „Up & Down“ glas jedne generacije koja mijenja svoj položaj u društvu, i mladima koji su zajedno sa svojim roditeljima primjer kako se predanim i dosljednim radom mogu pomjerati granice. I režiser je takvog razmišljanja pa ističe važnost posvećenosti radu sa osobama sa Down sindromom koji daje sjajne rezultate ali zahtijeva predanost, trud i rad koji traju od samog početka života.
„Oni pripadaju novoj generaciji koja se probija kroz život, koja je školovana, oni i njihovi roditelji su superheroji koji su uspjeli da imamo ovako odgojene, disciplinovane i ambiciozne mlade ljude. Njihovi roditelji su uradili ogroman posao i svi smo se tokom pripreme predstave dobro upoznali, čak i roditelji kažu da su na probama iz riječi svoje djece saznali o njima neke stvari koje nisu znali, vidjeli ih u novom svjetlu, u novoj ulozi. To je zasluga predstave za koju smo od početka željeli da bude njima, njihova, o njima i iz njih“, zaključuje Ermin Bravo.
