PETER LIPPMAN je američki aktivista za ljudska prava sa dugogodišnjim iskustvom u radu na Balkanu, naročito u Bosni i Hercegovini. Autor je knjige “Preživjeti mir: borba za oporavak u postratnoj Bosni i Hercegovini”. Početkom aprila je na stranici lefteast.org objavio dvodijelni esej pod nazivom “MEĐUNARODNE KOMPANIJE PRAVE HAOS: Postaje li Bosna veliki rudnik Europe?” kojeg ćemo, zbog njegove opširnosti, u nastavcima objavljivati tokom idućih dana.
Četvrti nastavak prvog dijela eseja:
…
Propisana taksa za rudarske koncesije iznosila je 10.000 KM po hektaru, ali je Zeničko-dobojski kanton Adriatic Metals-u proširenje na površinu od 40 km2 naplatio po cijeni od samo 150 KM/ha. Ovo umanjenje je kantonalnom budžetu nanijelo štetu od pet miliona maraka, a ugovorom je predviđeno da kompanija, kada počne eksploatacija, plaća veću naknadu po toni iskopane rude od prethodno dogovorene.
Zastupnica u Skupštini ZDK Sanja Renić prokomentirala je kako je riječ o neuobičajenom aranžmanu, da “nigdje nema da je veća naknada za sjetvu krompira nego za kopanje metala”. Naime, koncesiona naknada za poljoprivredno zemljište iznosi 400 KM. Izvršni direktor Adriatic Metalsa Paul Cronin priznaje da je njegova kompanija dobila značajan popust na koncesiju i obećava da će to nadoknaditi ulaganjem u infrastrukturu u području Vareša.
Veći dio pregovora i priprema za rudarenje odvijao se bez znanja lokalnog stanovništva pogođenog ekološkom štetom. Koncesije su dodijeljene netransparentno, uz kršenje domaćih i međunarodnih zakona, i bez uključivanja lokalnog stanovništva. Ovakvo postupanje, koja ide u korist punjenja džepova bosanske elite samo je još jedan primjer slabosti vladavine prava u Bosni i Hercegovini.
O pitanju zagađenja okoliša razgovarao sam sa Hajrijom Čobo, mještankom Kaknja i predvodnicom ekološkog aktivizma u ovom kraju. Upozoravajući na opasnosti koje sa sobom nosi bezobzirno ruradenje, ona se osvrće na vrijeme kada je njena zemlja bila uključena u intenzivan industrijski razvoj nakon Drugog svjetskog rata: „Žrtvovali smo ovo područje za površinske kopove, kao rezultat tog razvoja rijeke u kojima sam se kupala kao dijete nikad više neće biti čiste, niti će na njima biti vegetacije. Žrtvovali smo se za napredak, trebale su nam elektrane i imali smo od njih koristi. Ali sad smo u situaciji da žrtvujemo i preostale dijelove naše teritorije, one odakle nam dolazi voda za piće.“
Govoreći o odgovornima za uništavanje okoliša, gospođa Čobo je uprla prstom u domaće političare: „Umiješana je Vlada Federacije. Nije investitor kriv – oni su pronašli rudu, ali su lokalni političari ti koji su dozvolili eksploataciju. Dodijelili su koncesije kojima se krši zakon. Zakon kaže da se istraživanja i iskopavanja ne mogu vršiti u područjima u kojima je potrebno zaštititi vodu i biološki diverzitet, a tu su i netaknute šume koje se ne smiju eksploatisati. Dakle, sami ugovori o koncesiji su pogrešni, a vlada je kriva što je to dozvolila.”
Gospođa Čobo je veoma svjesna uloge stranih kompanija koje se bave istraživanjem u Bosni i Hercegovini, te kako se njihove investicije uklapaju u potrebe Evrope za strateškim sirovinama. “Ako saberemo sve koncesije u Bosni, jasno nam je da je naša zemlja jedan veliki evropski rudnik”, kaže ona.
Istraživanja litijuma i teških metala u istočnoj RS
Litijum, ključna komponenta u baterijama električnih automobila, prisutan je u onome što geolozi nazivaju „Vardarskom zonom“ – rudnoj žili koja se proteže od brda istočne Bosne oko Lopara na teritoriji Republike Srpske, pa ispod rijeke Drine u Srbiju. Vodi se borba između lokalnih ekologa i međunarodnih kompanija koje žele da traže ne samo litijum, već i zlato, srebro i druge vrijedne rude.
Borbi protiv rudarenja litijuma u RS prethodio je uvod u zapadnoj Srbiji. Tamo je početkom dvijehiljaditih australsko-britanska kompanija Rio Tinto kupila zemljište na rijeci Jadar u blizini grada Loznice. Kako su se istraživanja ove kompanije približavala konkretnoj realizaciji, građani Srbije i šire pokrenuli su proteste koji su trajali tokom 2020. i 2021. godine. Početkom 2022. Vlada Srbije je popustila i odustala od planova za rudnik litijuma – bar za sada.
Kao što je glasio jedan naslov, “litijumska groznica prešla je u Bosnu” nakon otkazivanja projekta Rio Tinto. Nakon obimnih istraživanja, švicarska kompanija Arcore procijenila je da se pod zemljom oko Lopara nalazi 2,4 miliona tona litijuma, te još milioni tona borne kiseline i drugih ruda. Ovo istraživanje je umnogome olakšala činjenica da je slična ispitivanja provela jugoslovenska vlada šezdesetih godina prošlog vijeka. Arcore, prisutan u BiH od 2018. godine, predviđa da će investicija u litijum kreirati 1.000 direktnih radnih mjesta, što će indirektno dovesti do zapošljavanja još najmanje 3.000 radnika.
Arcore tvrdi da će kompanija eksploataciju vršiti na “ekološki i društveno odgovoran način”. Međutim, potaknut snažnim lokalnim otporom, sredinom decembra 2023. načelnik Lopara je izjavio da se protivi rudarenju litijuma u svojoj općini, te se borba protiv litijuma nastavlja.
Pedesetak kilometara zapadno od Lopara nalazi se planina Ozren, još jedna vruća tačka kad su u pitanju potencijalne investicije u rudarstvo. Međuentitetska linija razgraničenja između Republike Srpske i Federacije dijeli planinu između dva entiteta, ali svako rudarenje koje se odvija na planini će uticati na životnu sredinu i u jednom i u drugom od njih. Britansko-australska rudarska kompanija Lykos Balkan Metals istražuje oko općine Petrovo, u dijelu planine koji pripada RS.
Osim po bogatoj i burnoj istoriji, Ozren je poznat i kao mjesto prirodnog izobilja. Dom je najveće koncentracije crnog bora u Europi, a planina je i prirodni rezervat za kornjače, vodozemce, kopnene rakove i guštere. Na Ozrenu ima najmanje 150 potoka i rijeka, a više od 500 ljudi ima vikendice na njegovim obroncima. Sa svojim biodiverzitetom, uključujući kompleks biološki bogatih pećina, Ozren je predložen na nivou entiteta RS kao zaštićeno područje u okviru nacionalnog parka.
U proljeće 2023. godine Ministarstvo energetike i rudarstva Republike Srpske dodijelilo je kompaniji Lykos Balkan Metals koncesiju za istraživanje olova, cinka, nikla, bakra i drugih metala, uključujući i zlato na području Ozrena. Kompanija je potajno obavila sondiranje tla u ovom području, u nekim slučajevima u neposrednoj blizini privatnih kuća. Lykos je također zainteresovan za istraživanja u zapadnijim područjima, oko Mrkonjić Grada i Jezera, kod Jajca.
Žitelji planine Ozren strahuju da će rudarenje koje vrši Lykos nanijeti štetu po rijeke, zrak i tlo oko njihovih domova i imanja. Aktivista Zoran Poljašević, inženjer i član ekološke organizacije Ozrenski Studenac, rekao mi je da rudarenje nabrojanih ruda oštećuje i nadzemne i podzemne vode. Teški metali nikl, olovo i kadmijum će kontaminirati vode, kao što se to već dogodilo na području kod Vareša.
Poljašević napominje da će, ukoliko dođe do takve kontaminacije, stanovništvo biti pogođeno, a štetu neće biti moguće otkloniti. „U tom slučaju, poljoprivrednici će moći prodati zemlju koja je pogodna za rudarenje, ali oni u blizini njih neće moći. Njihova zemlja će biti uništena, a bavljenje poljoprivredom će biti nemoguće.”
Govoreći o otporu istraživanju ruda u blizini mjesta Sočkovac u općini Petrovo u kojem živi, a gdje su aktivisti otkrili nezakonite radnje, kaže: „Investitor nije osigurao svu potrebnu dokumentaciju, a naša organizacija je naišla na dokaze nezakonitog postupanja. Tek tada je ministarstvo kompaniji oduzelo dozvolu za istraživanje.“
Imajući ovo u vidu, pitao sam ga: „Da li ovo znači da vladavina prava ipak postoji?“ Poljašević je odgovorio: „Kad otkrijemo korupciju i kad to mediji razglase, onda se nešto desi. Ali ako se ne upale alarmi, sve prolazi nekažnjeno.“
Prekid aktivnosti oko Sočkovca je možda samo privremen, a istraživanja se svejedno nastavljaju u drugim dijelovima općine. Borba Ozrenskog Studenca i drugih nevladinih organizacija za zaštitu okoliša iz regije se nastavlja.
TREĆI NASTAVAK: MEĐUNARODNE KOMPANIJE PRAVE HAOS: Postaje li Bosna veliki rudnik Europe? (3/I)
