Da Bosanci i Hercegovci nižu uspjehe širom svijeta svjedočimo na gotovo svakodnevnoj osnovi. Pa tako uspješni sportisti i sportistkinje često dolaze do izražaja u drugim državama a mi se, s pravom, ponosimo njihovim bosanskohercegovačkim porijeklom i nadamo da će nekada nastupiti za našu državu. Jedan od njih je Ivano Atlija, četrnaestogodišnjak koji je na nedavnom judo takmičenju u Njemačkoj, na svoju odgovornost, nastupao u uzrasnoj kategoriji U18 iako je ispod donje dobne granice. Na istom takmičenju, s tri pobjede i jednim porazom osvojio je srebrnu medalju, još jednu u nizu. S Ivanom i njegovom majkom, Ivanom Atlijom Botonić razgovarale smo o njegovoj karijeri, uspjesima i motivaciji.
Na samom početku razgovora, Ivana nam govori: „Ivano je rođen 5. februara 2010. godine u Bjelovaru. Sa njegovih godinu i pol doselili smo se u Sanski Most gdje je on krenuo u jaslice i vrtić, a 2016. započeo svoje osnovnoškolsko obrazovanje u Prvoj sanskoj školi. U oktobru iste godine odlazi na svoj prvi judo trening, a već 22. oktobra, pet dana nakon prvog treninga, i prije tačno osam godina, osvaja svoju prvu medalju – bronzu – na prvenstvu Unsko-sanskog kantona a potom slijede ukupno 43 medalje. Ivano je dijete koje nije odustalo, ni pri selidbi u Njemačku, bez svojih prijatelja, trenera, uz razna iskušenja ipak nastavlja trenirati judo u novoj državi u Judo TV Kaufbeuren gdje i danas trenira.“
Na samom početku Ivanove judo karijere, za njega su govorili da je među najperspektivnijim regionalnim judistima, a iz njegovog matičnog kluba imali su samo riječi hvale – redovan na treninzima, disciplinovan, ali nadasve prijateljski nastrojen prema klupskim kolegama. U razgovoru o uspjesima na koje je Ivano najponosniji on nam nabraja Federalno prvenstvo 2019. godine u Vogošći, državno prvenstvo 2020. u Vitezu, prvenstvo južne Njemačke 2024… Ali, svojim najvećim uspjehom smatra 12 medalja osvojenih u periodu od kraja 2023. do danas. „Glavnom motivacijom za sve što radim smatram moju porodicu“, kaže nam ovaj dječak i nastavlja „ali, motivacija mi je i stanje omladine danas, gdje su sistemi vrijednosti i stvari koje rade dosta pogrešni. Savjetovao bih roditeljima da djecu što više uključuju u sport, tu vidim mogućnost napretka mladih.“
„Uskoro izlazim iz U15 i prelazim u kategoriju U18, pripremam se za polaganje za braon pojas. Cilj mi je da se sve više razvijam i napredujem u judu, da ostvarim što bolji nastup na prvenstvu Njemačke kao i to da jednog dana postanem profesionalni judista i dio reprezentacije. Kada bih mogao poručiti nešto svim mladima u BiH to bi bilo da ako sebe vide u nekom sportu, da ih moraju prestati zanimati komentari drugih osoba. Neka slijede svoj put i ne odustaju od svojih snova. Sve je moguće“, govori nam Ivano za kraj.
Iako Bosna i Hercegovina godinama njedri ovakve i slične uspjehe, ponekad pod nekim drugim zastavama i na drugim geografskim lokacijama, priče poput Ivanove inspiriraju jer je to dijete koje pamti svoje prve judo korake u Sanskom Mostu i Bosni i Hercegovini, dijete čiji su najdraži uspjesi upravo oni postignuti ovdje i koji se s ponosom prisjeća upoznavanja naših judista Amela Mekića i Larise Cerić.
