U organizaciji Centra za promociju civilnog društva (CPCD) preko 70 predstavnika i predstavnica organizacija civilnog društva, institucija i medija iz cijele Bosne i Hercegovine učestvovalo je u radu druge godišnje konferencije agilnog civilnog društva u našoj zemlji pod nazivom Civilka, čije ovogodišnje izadnje je održano na temu „Koje organizacije, koji milioni?“ posvećeno neuređenom stanju u civilnom sektoru u oblasti kategorizacije udruženja i fondacija u BiH i njihovog finansiranja iz javnog budžeta.
Aida Daguda, direktorica CPCD-a, naglasila je važnost odabrane teme: „U našoj zemlji nema tačnih i potpunih podatka o broju i vrsti udruženja i fondacija, već su podaci u različitom obliku na raznim nivoima i uglavnom nedostupni široj javnosti. Osim nepostojanja funkcionalnog zbirnog registra, ne postoji ni jasna kategorizacija organizacija, pa se među udruženjima nalaze i neki poslovni subjekti kojima tu nije mjesto. Uz zbunjujući proces podjele sredstava iz javnih budžeta, gdje različiti nivoi vlasti imaju različita pravila i često neodgovarajući sistem nadzora nad finansiranim projektima i utrošenim sredstvima, dolazi do situacije gdje se novac poreskih obveznika troši uz
nedovoljno transparentnosti i odgovornosti, što dovodi do urušavanja imidža i nevladinog i
vladinog sektora“.
Civilka je organizovana u posebnom formatu, u kojem su učesnici i učesnice uz facilitatore
podtematskih oblasti zajednički tražili odgovore na pitanja kako riješiti neke od zajedničkih
problema i izazova civilnog sektora u BiH i dali konkretne prijedloge i smjernice za brojne
zagovaračke kampanje. U diskusiji su se otvorile i dodatne teme koje se tiču sve problematičnijeg okruženja za rad civilnog društva u BiH.
Na Civilki su doneseni brojni zaključci, koji će biti dostavljeni relevantnim državnim institucijama, kao i ostalim udruženjima u BiH. Iako je sektorsko umrežavanje organizacija u raznim oblastima dosta razvijeno, neophodno je pokrenuti zajedničke napore udruženja i fondacija na osiguranju podsticajnog okruženja za rad i razvoj civilnog društva, što je preduslov za dalju demokratizaciju naše zemlje. Pogrešno je posmatrati civilno društvo isključivo kao „tržište projekata“, i takav stav koji često dolazi i iz samog sektora, neophodno je prevazići. Akademska zajednica i civilno društvo moraju biti uključeni u sve važne procese koji se dešavaju u zemlji.
Zbog umrežavanja, saradnje i transparentnosti neophodni su javno dostupni registri organizacija, a sa druge strane organizacije trebaju bolje komunicirati sa javnostima svoje rezultate, što će sve zajedno doprinijeti svojevrsnom razdvajanju „žita od kukolja“, i povećanju podrške udruženjima i fondacijama koje časno slijede svoju misiju.
Veliki je problem korupcija i sukob interesa u procesu dodjele novca iz javnog budžeta, gdje je sve vidljivija pojava da javni službenici kreiraju „svoje“ organizacije koje zatim dobijaju sredstva iz budžeta. Takođe, naglašena je potreba formiranja centralizovane jedinice za podršku organizacijama u razmjeni informacija, pokretanju zajedničkih kampanja za poboljšanje pravnog okvira za rad udruženja i fondacija, pravnu i tehničku podršku, u pokretanju zajedničkih tužbi i slično, kao i intenzivniji rad udruženja u procesima konsultacija o budžetima na raznim nivoima vlasti, od lokalnog do državnog nivoa, kao i sa mladom populacijom i obrazovnim institucijama.
