Piše: Rubina Čengić
Potrošači u Bosni i Hercegovini nisu zaštićeni u skladu sa standardima EU, utvrdio je Ured za reviziju institucija Bosne i Hercegovine kroz reviziju učinka zaštite potrošača.
„Postojeći zakon je ‘star’ 20 godina i samo jednom je mijenjan, ali to nije bilo u cilju usklađivanja sa standardima EU; Ministarstvo vanjske trgovine i ekonomskih odnosa BiH od 2020. godine, kada je zaduženo da kreira nacrt izmjena postojećeg ili novi zakon o zaštiti potrošača, nije uradilo ništa, a ni aktivnosti u oblasti konkurencije i nadzora nad tržištem nisu usklađene sa standardima EU; Vijeće ministara BiH nije usvojilo strateški dokument kojim se unapređuje oblast alternativnog rješavanja sporova (ARS) i strategiju za unapređenje pravne zaštite potrošača kroz osiguravanje preduvjeta za brži način rješavanja potrošačkih sporova i nije usvojen Program za zaštitu potrošača, odnosno politika zaštite potrošača koja bi se trebala usvajati svake godine, a Vijeće za zaštitu potrošača ne radi šest godina“, utvrdio je Ured za reviziju institucija BiH u izvještaju Aktivnosti institucija BiH na osiguravanju pretpostavki za efikasan sistem zaštite potrošača.
Revizori naglašavaju da Program za zaštitu potrošača nije usvojen od 2020. godine, ali je MVTEO BiH „rezervisalo i trošilo budžetska sredstva namijenjena za aktivnosti koje su povezane sa njegovom izradom i donošenjem“.
„Od ukupno 1.913.966 KM planiranih sredstava za zaštitu potrošača, 867.761 KM (45,3%) odnosilo se na aktivnosti povezane s izradom i donošenjem Državnog godišnjeg programa za zaštitu potrošača koji u navedenom razdoblju nije donesen“, pišu revizori, uz napomenu da „Državni godišnji programi zaštite potrošača u BiH obuhvaćaju oko 20 državnih i entitetskih institucija nadležnih za zaštitu potrošača“.
U izvještaju stoji i da Vijeće za zaštitu potrošača BiH ne funkcioniše više od šest godina, „iako predstavlja značajnu institucionalnu pretpostavku u sistemu zaštite potrošača u BiH“.
„MVTEO BiH i VM BiH nisu bili efikasni u nastojanjima da imenuju novi saziv Vijeća, kao značajnog institucionalnog mehanizma. Na taj način nije izvršena obaveza i propuštena je prilika da se utvrde osnove politike zaštite potrošača, definišu načela i ciljevi, definišu zadaci koji imaju prednost prilikom ostvarivanja kroz dokument godišnjih programa za zaštitu potrošača i u konačnici doprinese unapređenju zaštite potrošača“, upozoravaju revizori.
Pojašnjavaju da su razlozi nefunkcionisanja Vijeća „nedostatak potrebne većine za održavanje sjednica uslijed neprisustva i nemogućnosti prisustva članova Vijeća zbog prestanka radnog odnosa, isteka mandata, smrti ili odlaska u mirovinu“.
Revizori podsjećaju da je zaštita potrošača u BiH, u širem smislu, ustavno načelo jer je „pravo na zdrav život i zaštitu zdravlja, neotuđiv dio ljudskih prava i osnovnih sloboda na koje se obvezala BiH“. Podsjećaju i da je Sporazumom o stabilizaciji i pridruživanju između Evropskih zajednica i njihovih država članica i BiH propisano da će strane sarađivati u cilju usklađivanja standarda za zaštitu potrošača sa standardima koji vrijede u zemljama Evropske unije (u daljnjem tekstu: EU), a efikasna zaštita potrošača preduvjet je za funkcionalnu tržišnu ekonomiju.
S druge strane, koliko je ovaj sistem potreban pokazuju podaci da je Savjetodavni servis u razdoblju 2023–2025. godine zaprimio ukupno 693 upita potrošača. U izvještajima o radu Ombudsmana za zaštitu potrošača za period 2023–2025. pominje se više od 3.000 žalbi, ali udruženja za zaštitu potrošača u BiH, koja djeluju kao nevladine organizacije, pominju i više od 2.500 žalbi godišnje.
Potrošači se najčešće žale na tehničke proizvode s kvarom (bijela tehnika, mobilni uređaji, elektronika), obuću i odjeću, namještaj i opremu za domaćinstvo, neizdavanje fiskalnih računa i neisticanje cijena, ali se više žale na robu nego na usluge.
Revizori konstatuju da su brojni primjeri kršenja prava „prilikom e-kupovine (neisporučene narudžbe, prijevare, nejasni uvjeti korištenja i zlouporabe podataka…), iznajmljivanja automobila, podizanja kredita, ali i kod pružanja usluga od općeg interesa (usluge koje ispunjavaju osnovne potrebe potrošača na tržištu) kao što su isporuka energije, struje, plina, grijanja, vode, telekomunikacijskih usluga, poštanskih usluga i javnog transporta“.
„Potrošači u BiH su potpuno nezaštićeni jer je zakonodavstvo na nivou države zastarjelo, a u Federaciji BiH i manje nego u Republici Srpskoj, što opet znači da i pred tim zastarjelim zakonom nismo jednaki. S druge strane, mi ne znamo šta oni rade s tim budžetskim novcem i za šta ga troše, ali je jasno da MVTEO nije uradilo svoj posao, a da jeste – mogli bismo od EU povući značajna sredstva za potrošače i za zdravstvo“, kaže Murisa Marić iz Udruženja za zaštitu potrošača DON.
Napominje da, uz sve druge nedostatke u sistemu zaštite potrošača, ombudsmeni ne bi trebali rješavati pojedinačne žalbe.
„Oni treba da prikupljaju pojedinačne žalbe i na bazi njih kreiraju kolektivne i odlaze u kompanije koje se najčešće pojavljuju kao kršitelji prava potrošača“, naglašava Marić i ponavlja da „sistem zaštite ne funkcioniše“, iako su svi ljudi potrošači od trenutka kada se rode.
Inače, Udruženje DON je, u saradnji s predstavnicima relevantnih institucija, udruženja, inspekcija i drugih, kreiralo Mapu puta za poglavlje 28 – zaštita potrošača, čijim se preporukama ukazuje na nedovoljno uređen i nejedinstven sistem zaštite potrošača, neusklađenost s direktivama EU, nedostatak vođenja jedinstvenih evidencija žalbi potrošača, nedostatak alternativnog rješavanja sporova, nedostatak državnih godišnjih planova za zaštitu potrošača, monitoring potrošačkih predmeta i drugo.
Mapa u svom akcionom planu prioritet daje inicijativi za uređenje zakonodavnog okvira na nivou BiH, koji od 2006. godine čeka na usaglašavanje.
Da vlasti neozbiljno shvataju obavezu zaštite potrošača pokazuje primjer iz izvještaja.
„Početkom 2020. godine izmjena Odluke o imenovanju članova Vijeća je dostavljena na sjednicu VM BiH radi razmatranja i usvajanja sa svim potrebnim mišljenjima, Odbor za ekonomiju VM BiH je odgodio izjašnjavanje o izmjeni Odluke o imenovanju članova Vijeća u veljači 2020. godine radi dodatnog usuglašavanja. Naredna aktivnost na imenovanju članova Vijeća zabilježena je u listopadu 2020. godine. VM BiH je usvojilo izmjenu Odluke o imenovanju članova Vijeća, ali je nije uputilo na objavljivanje u Službeni glasnik BiH te samim tim nije stupila na snagu što je imalo za posljedicu nastavak nemogućnosti funkcioniranja Vijeća. Nadležni sektor MVTEO BiH, nakon što je utvrđeno da predmetna Odluka nije upućena na potpis i objavljivanje u Službeni glasnik BiH, dostavlja urgenciju u Ured ministra MVTEO BiH o potrebi dostavljanja odluke na objavu u Službeni glasnik BiH. Urgencija je dostavljena devet mjeseci od usvajanja izmijenjene odluke. Generalno tajništvo VM BiH također upućuje zahtjev MVTEO BiH o navođenju razloga neprovedbe zaključka VM BiH o objavi Odluke o imenovanju članova Vijeća u Službenom glasniku BiH 15 mjeseci od usvajanja izmijenjene odluke. Odluka nikada nije objavljena u Službenom glasniku BiH. Obrazloženje iz Ureda MVTEO BiH o razlozima neobjavljivanja izmjene Odluke u Službenom glasniku BiH nije prezentirano. Ponovno je koncem 2023. godine izrađen Prijedlog odluke kojom se mijenja i imenuje novih 13 članova Vijeća, ali isti nije dostavljen iz Ureda MVTEO-a BiH u daljnju proceduru radi razmatranja i usvajanja na sjednici VM BiH. U godišnjim i srednjoročnim programima rada MVTEO BiH u posljednje tri godine navodi da je za unapređenje zaštite potrošača potrebno imenovati članove novog saziva Vijeća kako bi bilo uspostavljeno novo vijeće. Prema izvješću o radu Vijeća nepostojanje naknada za rad članova Vijeća je jedan od razloga za konstantno odsustvo pojedinih članova na sjednicama. To se naročito odnosilo na članove Vijeća iz udruženja potrošača zbog nedostatka sredstava za troškove prijevoza do mjesta održavanja sjednica što je stvaralo i poteškoće za osiguranje kvoruma za održavanje sjednica“, stoji u izvještaju.
Revizori su u izvještaju dali i preporuke, među kojima su: uskladiti domaće zakonodavstvo s pravnom tekovinom EU; usvojiti politiku i strategiju zaštite potrošača; osigurati funkcionalnost Vijeća za zaštitu potrošača BiH; unaprijediti rad Ombudsmana za zaštitu potrošača BiH; uspostaviti digitalnu platformu za informisanje i zaštitu potrošača.
U isto vrijeme udruženja za zaštitu potrošača zahtijevaju da Vijeće ministara BiH utvrdi konkretan plan realizacije preporuka revizije, s rokovima, nosiocima aktivnosti i javno dostupnim indikatorima uspješnosti; da Ministarstvo vanjske trgovine i ekonomskih odnosa BiH ubrza pripremu i upućivanje propisa koji će unaprijediti zaštitu potrošača i uskladiti je s pravnom tekovinom EU; da se obezbijedi aktivno i ravnopravno učešće udruženja potrošača u izradi zakona, strategije, godišnjih programa i drugih dokumenata od značaja za zaštitu potrošača; da se osiguraju finansijski, kadrovski i tehnički kapaciteti institucija nadležnih za zaštitu potrošača; te da se uspostavi sistem javnog izvještavanja o realizaciji preporuka i rezultatima zaštite potrošača.
