Piše: Rubina Čengić
PROMOCIJA PRAVA PACIJENATA NA TERENU: Sve je to propaganda
Piše: Rubina Čengić
Grupa aktivistkinja i aktivista iz Sarajeva i Banjaluke – iz Sarajevskog otvorenog centra, Helsinškog parlamenta građana iz Banjaluke i Centra za promociju civilnog društva – u srijedu je ispred Sveučilišne kliničke bolnice u Mostaru dijelila promotivni materijal o pravima pacijenata i mogućnosti izbora u zdravstvenom sektoru. Odobrenje za ovu akciju dala je uprava Bolnice.
Više od stotinu posjetilaca te bolnice uzelo je promotivni materijal, čitalo ga na licu mjesta i stavljalo u torbu ili džep, noseći poruke sa sobom, ali bilo je i onih koji su otvoreno iskazali nepovjerenje u javni zdravstveni sistem u BiH.
„Šta vam je to? Sve je to prevara. To što vi radite, to je čista propaganda. Nema ovdje sreće s našim doktorima. Ako ti je nešto hitno, spremi stotine maraka i idi privatno, jedino ako moraš ležati u bolnici, ali i tada čekaš mjesecima“, rekao je jedan gospodin koji se zadržao kod štanda raspitujući se o akciji.
Njegov sugrađanin je također bio nepovjerljiv.
„Ma sve vam je to prazna priča, samo pare i privatne klinike. Oni rade za njih, samo pune privatne džepove. Bez veze vam je to, gubitak vremena“, rekao je drugi.
Aktivistkinja Željka Umičević iz Helsinškog parlamenta građana iz Banjaluke kaže da je prvo što je primijetila u razgovoru s ljudima ispred Sveučilišne kliničke bolnice u Mostaru njihovo duboko nepovjerenje prema zdravstvenom sistemu.
„Stvarno je poražavajuće da su ljudi toliko izgubili vjeru u zdravstveni sistem da su vlastita zakonska prava počeli smatrati čistom iluzijom, u šta smo se uvjerili jer nam je jedan pacijent i rekao da ‘širimo zablude’ jer smo govorili o pravima koja svaki pacijent i pacijentica imaju. Mnogi građani i građanke uopšte ne vjeruju da je svoja zakonska prava u praksi moguće ostvariti, niti znaju na koji način da ih zaštite. Upravo taj prostor nepovjerenja i neinformisanosti otvara vrata antiabortusnim inicijativama i drugim antirodnim grupama da šire svoje narative, vrše pritisak i pokušavaju nametnuti osudu onima koji dolaze po zakonom garantovanu zdravstvenu zaštitu koja nije u skladu s njihovim vjerskim i religijskim načelima, a u slučaju SKB Mostar – ženama“, kaže Umičević i napominje da je zato važna ova akcija jer „stvara mogućnost da se pacijenticama poruči da moraju upoznati svoja prava, naučiti prepoznati trenutak kada su ona narušena i, najvažnije od svega, znati da imaju pravo na izbor kada je riječ o njihovom reproduktivnom zdravlju“.
Selma Metiljević Lončarić iz SOC-a smatra da je ulična akcija dobar način da se dođe do ljudi i da je „efektivnija od uobičajenog rada nevladinih organizacija kroz zagovaranje i promociju“.
„Nekad svi imamo dojam da se više obraćamo jedni drugima nego široj javnosti, a sada smo na terenu vidjeli da je reakcija ljudi pozitivnija nego što sam se nadala. Ljudi su većinom bili spremni, ako ništa, uzeti informativni materijal, a neki su se čak sami interesovali za našu poruku, što pokazuje da postoji otvorenost javnosti i za naše poruke. Mislim da je cilj akcije bio dati do znanja javnosti, ali i antirodnim organizacijama, da postoje i organizacije i pojedinci kojima je stalo do prava na izbor, odnosno da pokažemo da smo tu i spremni izaći. S te strane bih rekla da je cilj postignut“, zaključuje Metiljević Lončarić.
Na istom mjestu gdje je trajala akcija u toku je i četvrta po redu kampanja protiv pobačaja „40 dana za život“, koja se odvija od 23. septembra, svakog dana od 8 do 20 sati, i traje do 1. novembra. Kako su mediji ranije izvještavali, ovo okupljanje odvija se uz odobrenje uprave Bolnice. Okupljene žene kažu da „mole za život“, da im se posjetiteljice bolnice pridružuju u molitvi, da skupljaju donacije i dijele promotivni materijal te da su umrežene s istovjetnim akcijama u Hrvatskoj, ali i drugim zemljama u Evropi.
„Kako to vi ovdje o pravima, a oni tamo se mole?“, upitala je jedna od posjetiteljica koja je uzela letak i pažljivo ga čitala, a potom zgužvala i bacila.
I unutar Bolnice, svuda po čekaonici, vidno su istaknuti promotivni materijali protiv abortusa i kontraceptivnih sredstava. Neposredno iza ulaza nalazi se ginekološka i trudnička ambulanta za ultrazvuk i dopler, a na tim vratima je također plakat akcije i poziv na molitvu za život. Promotivni plakati i pozivi na molitvu posebno su koncentrisani u prostoru za informativni materijal ispred kapelice koja se nalazi u podrumu Bolnice i koja je, prema opremi i unutrašnjem sadržaju, namijenjena katoličkim vjernicima i vjernicama.
„Apsolutno je suludo da se na samom ulazu u ginekološku ambulantu javne bolnice nalazi vjerski propagandni materijal koji suptilno osuđuje abortus, a da se na zvaničnoj info-tabli ustanove objavljuju pozivi na ‘molitvu za svaki začeti život’. Iako Zakon o pravima pacijenata FBiH jasno štiti privatnost, dostojanstvo i pravo na samostalno odlučivanje, žena koja dolazi u bolnicu u SKB Mostar zbog, naprimjer, komplikacija u trudnoći ili bilo kojeg drugog zdravstvenog problema ne bi smjela biti izložena javnom propitivanju, osuđivanju ili pritisku zbog svojih zdravstvenih okolnosti i odluka. Njeno zdravstveno stanje ne smije biti predmet javne rasprave i njeno dostojanstvo ne smije zavisiti od toga da li se nečija moralna ili vjerska uvjerenja podudaraju s njenim izborima“, primjećuje Umičević. Smatra da javna zdravstvena ustanova nije ni vjerska organizacija ni poligon za ideološko usmjeravanje pacijentica.
„Bolnica u sekularnoj državi, kakva je makar načelno i dalje BiH, jeste ili bi trebala biti servis svih građanki i građana jer je finansirana iz javnih sredstava i u njoj mora važiti zakon, a ne vjerska ili moralna uvjerenja bilo koje grupe. Kada bolnica na svojim zvaničnim oglasnim prostorima dopušta ili promoviše vjerske sadržaje i načela, ona sama krši zakon i aktivno staje na stranu religije, a ne zakona“, kaže Umičević.
Podsjećanja radi, iz Gender centra FBiH su početkom 2026. godine, povodom proljetne kampanje, upozorili da „aktivnosti koje provode promotori kampanje ‘40 dana za život’ mogu prouzrokovati učinak psihološkog pritiska, stigmatizacije, uznemiravanja i povrede dostojanstva žena, posebno pacijentica koje ne mogu izbjeći prolazak pored kampanje kako bi pristupile zakonom propisanoj usluzi prekida trudnoće“.
„Imajući u vidu da su korisnice usluga prekida trudnoće isključivo ženskog spola, ovakve aktivnosti mogu imati nesrazmjeran negativan učinak na žene, što predstavlja indirektnu diskriminaciju po osnovu spola“, navodi se u preporuci Gender centra nastaloj nakon zahtjeva grupe aktivistkinja za ispitivanje povreda Zakona o ravnopravnosti spolova u BiH.
Kampanja „40 dana za život“ ove godine proširena je i na Čapljinu, gdje je odobrenje za okupljanje ispred Doma zdravlja Čapljina dala uprava Grada.
