Piše: Objavi.ba
Kubni metar drveta za ogrjev na „ulicama“ širom Bosne i Hercegovine ili u online ponudi košta između 120 i 180 KM, a na pragu šumskih preduzeća kubik drveta košta između 60 i 70 KM. Dok inspektori tvrde da je put drveta od šume do trgovine pokriven pravilnicima i procedurama, te pod strogim nadzorom, stručnjaci smatraju da korištenje šuma u BiH i ogrjevnog drveta treba posmatrati kao socijalno-ekonomsko pitanje.
„U javnim preduzećima je kubik drveta između 60 i 80 KM, iako je realna cijena mnogo veća, a u maloprodaji je drvo za ogrjev 170 do 190 KM, što je vrlo skupo. Drvo za ogrjev je socijalno-ekonomsko pitanje jer znamo ko se grije na drva i vlast bi morala razmisliti o takozvanim skrivenim poticajima i davanju stimulansa za socijalno ugrožene porodice jer su to veliki troškovi. Cijena je ‘u šumi’ tri puta manja od prodajne cijene. Šezdeset posto teritorije BiH je pod šumom i treba je čuvati, ali i koristiti za prepoznatljive proizvode, među kojima je i ogrjevno drvo“, kaže Dženan Bećirović sa Šumarskog fakulteta Univerziteta u Sarajevu.
BiH je bogata šumama
Pojašnjava da je BiH bogata šumama, da su one očuvane, posebno mješovite šume u kojima zajedno rastu smrča, jela i bukva i koje su stabilne i klimatski otporne.
„Za drva za ogrjev sijeku se stabla pri kraju životnog vijeka i ne može se sjeći bez oznake, obilježavanja i evidentiranja. Niko normalan neće posjeći visokokvalitetno drvo da bi ložio vatru, osim onih koji ne znaju ništa i imaju lični finansijski interes“, kaže Bećirović i naglašava da „od šume do ogrjevnog drveta postoji cijeli sistem, od plana sječe preko javnog oglašavanja do licenciranja za sječu“.
„Cijeli taj put je pod kontrolom šumskih gazdinstava i inspekcija. Veliki prodavci ogrjevno drvo kupuju od javnih preduzeća i oni bi trebalo da mogu izdati račun, a oni mali koji prodaju na ulici, s kamiona, vjerovatno kupuju od velikih i pokušavaju zaraditi na određenoj razlici u cijeni. Teško je reći da li u tom lancu ima nezakonitih radnji. Vjerovatno ih ima, ali naša istraživanja pokazuju da su to male grupe ili pojedinci“, kaže Bećirović.
I profesor Dalibor Ballian podržava tretiranje drveta za ogrjev kao socijalno-ekonomskog problema, ali upozorava na druge dimenzije šume jer se šuma, kako kaže, brzo obnovi, ali teško oporavi i vrati na svoj kvalitet prije sječe.
„Samo 2 posto vrijednosti šume je u drvetu, sve ostalo je nešto drugo – zrak, ljekovito bilje i drugo“, kaže Ballian i upozorava da su najveći problem krađa šume i odnos prema privatnim šumama.
„Sječa drveća u javnim šumama regulisana je propisima koji bi se trebali odnositi i primjenjivati i na privatne šume, ali to nije slučaj. S druge strane, problem je krađa: ako oni koji upravljaju šumom posijeku stablo, a ne izvezu balvan iz šume, on će im preko noći biti ukraden. Onaj ko krade može od jedne velike bukve da dobije deset kvadratnih metara drveta i eto zarade“, kaže Ballian.
Nadzor podijeljen
U Federalnom šumskom inspektoratu pak kažu da ilegalne sječe ima, da to uglavnom čine pojedinci, ali da ima i organizovane nezakonite sječe za potrebe proizvodnje drvenog uglja i slične biznise, no da je sreća da se šuma brzo podmlađuje ako nije sasvim uništena ili iskrčena.
„S obzirom na to da na nivou Federacije BiH još uvijek nije usvojen Zakon o šumama FBiH, nadležnost nad direktnom kontrolom sječe u šumi trenutno je primarno (dis)locirana na kantonalni inspekcijski nivo, dok bi učešće Federalnog šumarskog inspektorata u ovom segmentu zahtijevalo preciznije zakonsko definisanje i proširenje eksplicitnih ovlaštenja“, kažu u ovom inspektoratu.
Pojašnjavaju da je vanjski inspekcijski nadzor nad prometom ogrjevnog drveta podijeljen između tržišnih inspektora sa svih nivoa, federalnih i kantonalnih, koji kontrolišu legalnost trgovine, porijeklo robe, posjedovanje računa i registraciju djelatnosti subjekata koji nude drvo na prodaju.
„Pored njih, u okviru svojih zakonskih ovlaštenja definisanih kantonalnim propisima, kantonalni šumarski inspektori djelimično nadziru prodaju i promet, fokusirajući se na kontrolu žigosanja ili čekićanja drvne mase i prateće šumarske dokumentacije u tranzitu i na skladištima“, pojašnjavaju inspektori.
Pojašnjavaju i da je gospodarenje šumama i šumskim zemljištem, što uključuje i proces sječe za ogrjev, regulisano šumskoprivrednim osnovama koje se, kao dugoročni strateško-planski dokumenti, izrađuju i odobravaju za period od 10 godina.
„Unutar tih godišnjih planova precizno se predviđaju obim i dinamika redovne sječe, u okviru koje se vrši klasifikacija i izrada drvnih sortimenata, uključujući i ogrjevno drvo. Pored redovne sječe, zakonski akti predviđaju i mogućnost provođenja sanitarne sječe, koja se aktivira u izvanrednim okolnostima radi uklanjanja oboljelih, suhih ili vjetrom izvaljenih stabala, a u svrhu primarne zaštite i očuvanja zdravstvenog stanja šumskih ekosistema.
Na teritoriji Federacije BiH poslovi neposrednog operativnog gospodarenja državnim šumama povjeravaju se i dodjeljuju šumskoprivrednim društvima koja, u skladu s odobrenim planovima, projektuju takozvani sortimentni napad, kojim se unaprijed definiše procenat tehničkog, celuloznog i ogrjevnog drveta. Sječu izvode sama šumskoprivredna društva ili sklapaju ugovore s licenciranim podizvođačima radova koji podliježu strogom nadzoru“, objašnjavaju inspektori.
Naglašavaju da je svako preduzeće koje gazduje šumama obavezno da svaki početak i završetak radova pismeno prijavi nadležnoj kantonalnoj šumarskoj inspekciji, koja provodi redovne i vanredne nadzore nad provođenjem propisa, doznake i tehnologije sječe.
„Interni nadzor i kontrolu nad prometom i prodajom drvnih sortimenata prvenstveno provode sama šumskoprivredna društva, kroz svoje službe interne kontrole i otpremne stanice, prateći tok sirovine od panja do krajnjeg kupca, uz izdavanje propisanih otpremnica ili popratnica i faktura.
Federalna šumarska inspekcija vrši nadzor nad prometom drvnom masom i provođenjem odredbi Odluke o načinu prodaje šumskih drvnih sortimenata porijeklom iz državnih šuma na teritoriji Federacije Bosne i Hercegovine.“
Još malo o bukvi
Iz Federalnog šumskog inspektorata kažu da nema mjesta zabrinutosti za bukvu kao vrstu drveta.
„Na našem teritoriju nisu zabilježena masovna oboljenja niti sušila koja bi epidemiološki ugrožavala populaciju bukve. S uzgojnog aspekta bukva je poznata kao vrsta sa izuzetno visokim potencijalom za prirodno podmlađivanje i brzu obnovu. Kontrolisano otvaranje šumskog sklopa kroz redovne i planske sječe obnavljanja stvara optimalne svjetlosne uslove koji stimulišu rast mladog bukovog ponikla. S obzirom na njenu biološku otpornost, prilagodljivost i stabilnost u našim šumskim ekosistemima, još uvijek nema ni naučnih ni stručnih upozorenja da je potrebno štititi bukvu kao ugroženu vrstu“, kažu iz inspektorata.
Sa stanovišta energetske efikasnosti, bukva posjeduje izuzetno visoku kaloričnu vrijednost i specifičnu gustoću, zbog čega je historijski i praktično najzastupljenija i najtraženija vrsta drveta za ogrjev na našim prostorima. S aspekta šumarske struke i nauke, upozorenja o ugroženosti ove vrste na području Federacije BiH trenutno nemaju čvrsto empirijsko utemeljenje.
Bećirović kaže da se, ako se radi u skladu sa strukom i naukom, iz šuma uklanja samo ono što smeta i stabla koja su trula i ugrožavaju ona oko sebe, a ostavljaju hranjivi materijali.
“Naši stručnjaci iz šuma uklanjaju ono što je loše i smeta stablu, a bukve u BiH ima najviše i to je naše drvo”, kaže Bećirović i naglašava da je treba čuvati, ali da nema mjesta strahu za ugrožavanja vrste.
