Piše: Rubina Čengić
Centar za promociju civilnog društva (CPCD) 2026. godine obilježava 30 godina uspješnog rada tokom kojih je ova Organizacija ostavila dubok trag u razvoju civilnog sektora, građanskom aktivizmu i participaciji u procesima donošenja ključnih javnih politika i pri tome realizovali više od 160 projekata, što predstavlja izuzetnu investiciju u našu zemlju. Uz to su na određeni način postali rasadnik izvrsnih profesionalaca posvećenih svojoj domovini. Tokom tih 30 godina je bilo raznih promjena, političkih, društvenih i ekonomskih, ali u vrijeme ove 30-godišnjice djeluje da se ukupno civilno društvo u BiH nalazi na velikoj raskrsnici – izazova je mnogo, a donatora nedovoljno za sve potrebe naših zajednica i društva u cjelini. Direktorica CPCD-a Aida Daguda Organizaciju vodi posljednjih 20 godina i smatra da će u narednom periodu partnerstva biti važnija nego ikada i da će najuspješniji biti oni koji uspiju spojiti stručnost, kredibilitet i bliskost s građanima. U tom kontekstu najavljuje i određene aktivnosti CPCD-a.
Objavi.ba: CPCD obilježava 30 godina rada i, ako bismo htjeli pojednostaviti mogli bismo reći da je svih tih godina Centar nastojao doprinijeti razvoju civilnog društva u BiH. Šta ste sve radili i šta biste izdvojili kao najveće postignuće u tom periodu?
Daguda: Tokom tri decenije rada podržali smo stotine organizacija i inicijativa širom zemlje i regiona, učestvovali u kreiranju javnih politika, razvijali inovativne modele društvenog djelovanja i povezivali različite aktere oko zajedničkih društvenih ciljeva. CPCD je u proteklih 30 godina rastao zajedno s civilnim društvom u Bosni i Hercegovini. Od male organizacije bez iskustva, ali s puno entuzijazma i ideja, došli smo do „zlatnog doba“ naše organizacije gdje smo u proteklih desetak godina na vrhuncu razvoja. Osim u BiH već odavno smo aktivni na području šest zemalja zapadnog Balkana. Najveći uspjeh CPCD-a je što je kroz 30 godina ostao pouzdan partner građanima, organizacijama, institucijama i donatorima, te što je pomogao da civilno društvo u BiH postane snažniji, profesionalniji i relevantniji akter društvenih promjena, rasta i razvoja. Naš najvažniji rezultat su ljudi i zajednice koje danas imaju više znanja, više prilika i više povjerenja da mogu biti pokretači pozitivnih promjena u svom okruženju. Posebno smo ponosni na činjenicu da smo kroz svoj rad doprinijeli stvaranju kulture aktivnog građanstva i društvene odgovornosti što je temelj svakog demokratskog i otpornog društva. Kada govorimo o postignućima CPCD-a svakako bih izdvojila kampanju GROZD (Građansko organizovanje za demokratiju) koja je ostala upamćena kao jedna od najvećih građanskih inicijativa u Bosni i Hercegovini, ali i u regiji.
Objavi.ba: Možete li se malo detaljnije prisjetiti te kampanje?
Daguda: Kroz GROZD smo pokazali kolika je snaga građana kada se okupe oko zajedničkih prioriteta i zahtjeva prema vlastima. CPCD je bio jedan od ključnih pokretača i okupili smo više od 400 organizacija civilnog društva, sindikata, udruženja građana i drugih društvenih aktera oko zajedničke Građanske platforme sa 12 prioriteta za razvoj BiH. Širom zemlje organizovane su stotine javnih tribina na kojima su građani sami definisali najvažnije probleme i očekivanja od vlasti. Posebnu vrijednost GROZD-a vidim u tome što je građane iz pozicije pasivnih posmatrača pretvarao u aktivne učesnike društvenih procesa. Kampanja je rezultirala s više od pola miliona prikupljenih potpisa podrške što je i danas jedan od najmasovnijih građanskih angažmana u BiH. Iz GROZD-a su proistekle i brojne političke inicijative koje su kasnije prerasle u stranke i doprinijele razvoju pluralizma i demokratske konsolidacije.
Objavi.ba: Za sve ovo vrijeme imali ste priliku voditi velike projekte, možda i najveće u regiji. Šta ste iz toga naučili – i o CPCD-u i o nevladinom sektoru?
Daguda: Od osnivanja do danas realizovali smo 166 projekata, od vrlo malih inicijativa do izuzetno velikih i kompleksnih programa s budžetima koji su među najvećima u našem sektoru. Svaki put kada bi nam donator ukazao veliko povjerenje CPCD je rastao zajedno s tom odgovornošću. Kada danas pogledam dvadeset godina svog rada u organizaciji iskreno se divim hrabrosti pojedinih donatora koji su nam povjerili značajna sredstva, ali prije svega povjerenje da možemo ostvariti nešto što je u tom trenutku bilo možda i izvan naših mogućnosti. Takve prilike tjerale su nas da učimo brzo, profesionalizujemo rad i kontinuirano unaprjeđujemo interne sisteme upravljanja, kontrole i odgovornosti. Sjećam se riječi jednog regionalnog finansijskog kontrolora USAID-a koji je govorio da “nije važno upravljate li jednim dolarom ili jednim milionom dolara jer je odgovornost ista i mora biti maksimalna”. Ta rečenica me prati kroz cijelu karijeru. Svaki donirani dolar, euro ili marka predstavlja povjerenje, a na nama je da ga opravdamo na najbolji mogući način. Danas je CPCD izrastao u sofisticiranu i otpornu organizaciju. Po svojoj kompleksnosti, sistemima i kapacitetima često podsjećamo na uspješnu kompaniju s tom razlikom što je naš cilj stvaranje društvene vrijednosti i koristi za zajednicu, a ne profita ili lične koristi. Upravo kroz upravljanje velikim programima naučili smo koliko su važni kvalitetni ljudi, dobro upravljanje i sposobnost prilagođavanja promjenama. Međutim, jedna od najvažnijih lekcija koju sam naučila vodeći domaće udruženje jeste da se nijedna organizacija ne može dugoročno oslanjati isključivo na projektno finansiranje. Bez obzira na veličinu, svaki projekat jednom završi dok obaveze prema zaposlenima, partnerima i državi ostaju. Zato organizacije moraju razmišljati i poduzetnički, razvijati vlastite usluge i dodatne izvore prihoda koji im omogućavaju stabilnost, sigurnost i otpornost u periodima krize i neizvjesnosti kojih je, nažalost, sve više. A kada je riječ o nevladinom sektoru u Bosni i Hercegovini i regiji, naučila sam da postoji ogroman potencijal, znanje i posvećenost. Tokom godina upoznala sam stotine ljudi koji su svojim radom mijenjali živote drugih i pokretali pozitivne promjene u svojim zajednicama. Nažalost, o uspjesima civilnog društva često se govori manje nego o njegovim izazovima. Istovremeno, održivost ostaje jedno od ključnih pitanja za budućnost sektora. Organizacije ne smiju biti samo provodioci projekata, one moraju graditi povjerenje građana i građanki, razvijati partnerstva i stvarati trajne društvene promjene. Također sam naučila da se najveći rezultati postižu kroz saradnju. Nijedna organizacija, ma koliko bila snažna, ne može sama odgovoriti na složene društvene izazove. Zato jednim od najvažnijih doprinosa CPCD-a smatram upravo stvaranje prostora za umrežavanje, razmjenu znanja i zajedničko djelovanje jer su upravo takva partnerstva temelj snažnog i otpornog civilnog društva. Na kraju, možda je najvažnija lekcija da društvene promjene ne nastaju zbog velikih budžeta, nego zbog ljudi. Budžeti i projekti su samo alati. Pravu razliku prave pojedinci koji vjeruju da njihova zajednica može biti bolje mjesto za život. Naš zadatak je bio i ostao da tim ljudima pružimo podršku, priliku i povjerenje da svoje ideje pretvore u konkretne rezultate.
Objavi.ba: Tokom proteklih 30 godina možemo govoriti o različitim društvenim promjenama i promjenama ambijenta za rad organizacija civilnog društva. Kako biste opisali aktuelni trenutak? Jedan od najvećih donatora, USAID, se povukao, a povlače se i neki drugi donatori…
Daguda: Aktuelni trenutak je sigurno jedan od najizazovnijih za organizacije civilnog društva u posljednjih nekoliko decenija. Svjedočimo promjenama u globalnim prioritetima donatora, smanjenju razvojne pomoći i povlačenju nekih od najznačajnijih međunarodnih partnera koji su godinama ulagali u demokratizaciju, ljudska prava i razvojne programe širom Bosne i Hercegovine. To prirodno izaziva zabrinutost, ne samo zbog finansijskih sredstava kojih je manje nego i zbog gubitka dugoročnih partnerstava, znanja i podrške koju su ti programi donosili. Međutim, vjerujem da ovu situaciju ne treba posmatrati isključivo kao krizu. Ona je istovremeno i važan test zrelosti civilnog društva. Godinama govorimo o potrebi veće održivosti organizacija i smanjenju zavisnosti od jednog izvora finansiranja. Sada je trenutak da to pokažemo u praksi. Organizacije će morati biti inovativnije nego ikada ranije. To podrazumijeva diversifikaciju izvora finansiranja, razvoj vlastitih usluga, jačanje saradnje s privatnim sektorom, lokalnim zajednicama i domaćim institucijama, ali i veću međusobnu saradnju unutar samog sektora. Vrijeme izolovanog djelovanja je iza nas. Pred nama je period u kojem će partnerstva biti važnija nego ikada. Istovremeno, mislim da je došlo vrijeme da se i domaći akteri mnogo ozbiljnije uključe u podršku civilnom društvu. Ako želimo demokratsko, solidarno i uključivo društvo, onda organizacije koje rade za opće dobro ne mogu biti isključivo odgovornost međunarodnih donatora. To je pitanje koje treba jednako zanimati institucije, lokalne zajednice, poslovni sektor i građane. Ono što mi uliva optimizam jeste činjenica da je civilno društvo u Bosni i Hercegovini kroz posljednjih trideset godina prolazilo kroz različite krize i transformacije, od poslijeratne obnove do ekonomskih i političkih turbulencija. Svaki put smo se prilagođavali novim okolnostima i pronalazili nove načine da odgovorimo na potrebe građana i građanki te opravdamo vlastitu ulogu u društvu.
Objavi.ba: Kako uopšte vidite pravce djelovanja nevladinog sektora? Sada smo u izbornoj godini, a do sada je vlast bila prilično „nezainteresovana“ za ideje i prijedloge iz nevladinog sektora. Da li je problem u političarima ili je vrijeme da i nevladin sektor preispita vlastite metode zagovaranja, komunikacije i uticaja? Treba li možda mijenjati strategiju i ciljeve?
Daguda: Mislim da odgovor nije ni isključivo u političarima ni isključivo u nevladinom sektoru. Problem je mnogo složeniji. Političke strukture u Bosni i Hercegovini često nisu pokazivale dovoljno spremnosti da sistemski uključuju građane i organizacije civilnog društva u procese donošenja odluka. Međutim, bilo bi neodgovorno kada bismo nakon trideset godina rekli da ni civilni sektor nema prostora za preispitivanje vlastitih pristupa. Svako vrijeme traži nove metode djelovanja. Društvo se promijenilo, promijenili su se mediji, način komunikacije, očekivanja građana i izvori informacija. Ono što je funkcionisalo prije deset ili petnaest godina danas možda više ne daje iste rezultate. Zato vjerujem da organizacije civilnog društva moraju kontinuirano preispitivati svoje strategije, način zagovaranja i način na koji komuniciraju vrijednost svog rada. Nekada smo često razgovarali prvenstveno s donosiocima odluka, vjerujući da će kvalitetni argumenti sami po sebi dovesti do promjena. Danas je jasno da se održive promjene dešavaju onda kada iza prijedloga stoje građani koji razumiju problem i traže njegovo rješavanje. Zbog toga mislim da nevladin sektor mora još više ulagati u rad sa zajednicama, građansko organizovanje i mobilizaciju ljudi, a manje se oslanjati isključivo na institucionalne procese. Također, moramo biti spremni govoriti jezikom koji građani razumiju. Ponekad smo kao sektor previše fokusirani na projekte, strategije i politike, a premalo na konkretne životne probleme.
Objavi.ba: Šta zanima građane?
Daguda: Građane prvenstveno zanimaju radna mjesta, kvalitet obrazovanja, zdravstvena zaštita, sigurnost i životni standard. Ako uspijemo pokazati kako naš rad doprinosi upravo tim pitanjima, naš uticaj će biti mnogo veći. Ne mislim da treba odustati od vrijednosti kao što su ljudska prava, demokratija, transparentnost i odgovornost institucija na kojima civilno društvo počiva. Naprotiv. Ali mislim da moramo biti inovativniji u načinima na koje te vrijednosti približavamo građanima i donosiocima odluka. Izborna godina je dobra prilika da se podsjetimo i iskustava poput GROZD-a kada su građani sami definisali prioritete koje očekuju od političkih stranaka. Takvi modeli pokazuju da civilno društvo može biti mnogo više od korektiva vlasti, ono može biti most između građana i institucija i prostor u kojem nastaju konkretna rješenja za društvene probleme.
Objavi.ba: Kako to postići?
Daguda: Ovo je prilika da najavim jedan važan skup krajem ove godine na kojem ćemo okupiti akademsku zajednicu, civilni sektor, strukovna udruženja, relevantne institucije i eksperte kako bismo došli do odgovora na pitanje šta danas znači civilno društvo u BiH, koje su njegove stvarne funkcije i ograničenja, kako ga uskladiti s potrebama građana, kakav odnos treba imati prema institucijama, akademskoj zajednici, donatorima i javnosti te koje su promjene potrebne u njegovom budućem razvoju. Nove okolnosti i novo vrijeme traže novi pristup. Najuspješnije organizacije u narednim godinama biće one koje će uspjeti spojiti stručnost, kredibilitet i bliskost s građanima. To je, po mom mišljenju, budućnost civilnog društva u Bosni i Hercegovini.
Objavi.ba: Ako biste morali izdvojiti jednu promjenu u bosanskohercegovačkom društvu za koju možete reći „u ovome je CPCD ostavio trag“, koja bi to bila?
Daguda: Ne mogu zaobići oblast u kojoj smo ostavili vjerovatno i najveći „otisak“, a to je uspostavljanje institucionalne saradnje između vlasti i organizacija civilnog društva iz ranih 2000-tih godina: nakon izuzetnog procesa okupili smo i povezali više od 300 organizacija iz cijele Bosne i Hercegovine, kreirali i potpisali Sporazum o saradnji između Vijeća ministara BiH i organizacija civilnog društva i ostali aktivno uključeni u njegov razvoj i unapređenje više od 22 godine. Ono na šta sam posebno ponosna nije Sporazum, nego činjenica da je iza njega stajalo uvjerenje da se društvene promjene ne mogu graditi bez saradnje i participacije.
Objavi.ba: Šta su konkretni rezultati proizašli iz tog sporazuma?
Daguda: Na to je teško odgovoriti jednostavno. Sporazum koji smo potpisali 2007. godine ponovo je potpisan 2017. godine, ali je od 2007. godine kontinuirano „na snazi“ iako njegova provedba ide sporo. Sporazum je definisao principe uključivanja nevladinih organizacija u kreiranje javnih politika, javne konsultacije, transparentnost i evropske integracije. Osnovano je Savjetodavno tijelo Vijeća ministara BiH za saradnju s nevladinim organizacijama koje je konstituisano 1. decembra 2020. godine. To se u službenim dokumentima navodi kao jedna od najznačajnijih obaveza realizovanih iz Sporazuma, ali je funkcionisalo samo tokom prvog mandata, prve četiri godine, i sada više ne postoji jer Vijeće ministara nije imenovalo nove članove. Mislim da je, ipak, povećano učešće organizacija civilnog društva u procesima konsultacija i izrade politika kroz mehanizme kao što su eKonsultacije i institucionalizovana komunikacija s državnim institucijama. Ministarstvo pravde BiH navodi poticanje učešća civilnog društva u javnim konsultacijama kao jedan od ključnih rezultata razvoja ovog sistema saradnje. Sporazumu je pristupilo oko 140 organizacija što pokazuje da je ovaj mehanizam ostao aktivan i prihvaćen među organizacijama civilnog društva. Na kraju, usvojena je i Strategija za stvaranje poticajnog okruženja za razvoj civilnog društva za period 2025–2029. godine zajedno s pratećim Akcionim planom što predstavlja jedan od najznačajnijih političkih rezultata dugogodišnje saradnje između institucija i civilnog društva. U CPCD-u smo oduvijek iskreno vjerovali da ovu zemlju naprijed mogu pokrenuti jedino partnerstva i dijalog. Mnogo je lakše kritikovati, ukazivati na probleme i ostati na suprotnim stranama nego sjesti za isti sto i zajedno tražiti rješenja. Upravo zato smo godinama ulagali energiju u izgradnju mostova između institucija, organizacija civilnog društva, građana i drugih društvenih aktera. Naše iskustvo pokazuje da, bez obzira na političke razlike ili različite interese, održive promjene nastaju onda kada postoji prostor za razgovor, međusobno razumijevanje i zajednička odgovornost za budućnost. Mislim da je jedna od najvažnijih lekcija koje smo naučili u proteklih trideset godina to da nijedna institucija sama, niti jedna organizacija sama ne može riješiti složene društvene izazove s kojima se suočavamo. Ali kada se ljudi okupe oko zajedničkog interesa i zajedničkog dobra tada postaju moguća rješenja koja pojedinačno ne bismo mogli postići. Upravo je ta kultura saradnje nešto što je CPCD nastojao graditi svih ovih godina i što smatramo svojim najvažnijim nasljeđem.
Objavi.ba: Često imate priliku učestvovati na različitim međunarodnim forumima i susretati ljude koji rade „globalno“. Da li njih uopšte zanima Bosna i Hercegovina i da li razumiju šta se događa ovdje?
Daguda: Iskreno, Bosna i Hercegovina možda nije uvijek u vrhu globalnih političkih prioriteta, ali nije ni nevidljiva. Kada učestvujem na međunarodnim forumima vidim da postoji veliko interesovanje za ono što se dešava u našoj zemlji, posebno kada govorimo o demokratiji, društvenoj koheziji, pomirenju, migracijama, ulozi civilnog društva i evropskim integracijama.
Ne mogu reći da svi detaljno razumiju naš politički sistem jer ga ponekad ni mi koji ovdje živimo ne možemo jednostavno objasniti. Međutim, ljudi koji se profesionalno bave razvojem demokratije, ljudskim pravima ili razvojem zajednica uglavnom vrlo dobro razumiju ključne izazove s kojima se suočavamo. S druge strane, mislim da ponekad postoji jaz između percepcije Bosne i Hercegovine izvana i stvarnosti koju živimo svaki dan. Neki međunarodni akteri još uvijek našu zemlju posmatraju kroz prizmu rata i postkonfliktne obnove dok se mi danas suočavamo s potpuno drugačijim pitanjima: odlaskom mladih ljudi, digitalnom transformacijom, ekonomskom konkurentnošću, klimatskim promjenama i socijalnim nejednakostima. Zato je važno da i mi budemo aktivni učesnici tih međunarodnih razgovora i sami predstavljamo svoje perspektive, a ne da drugi govore u naše ime. Rekla bih da nas svijet vidi, ali ne uvijek dovoljno jasno. Na nama je da budemo prisutni, da gradimo partnerstva i da pričamo priče o Bosni i Hercegovini koje nisu samo priče o problemima, nego i o znanju, inovacijama, solidarnosti i ljudima koji svakodnevno stvaraju promjene u svojim zajednicama. Upravo u tome vidim jednu od važnih uloga civilnog društva danas.
Objavi.ba: Koliko je ljudi prošlo kroz CPCD i gdje su danas oni koji više nisu dio CPCD-a?
Daguda: Tokom trideset godina kroz CPCD je prošao zaista veliki broj ljudi, od zaposlenika i saradnika do volontera, pripravnika i mladih ljudi koji su kod nas napravili svoje prve profesionalne korake. Iskreno, mislim da je to jedno od naših najvećih postignuća, možda čak i važnije od brojnih projekata koje smo realizovali. Za sve ove godine postali smo i rasadnik izvrsnih profesionalaca posvećenih svojoj domovini. Posebno sam ponosna na činjenicu da su mnogi ljudi koji su gradili svoje iskustvo u CPCD-u danas uspješni lideri, stručnjaci i donosioci odluka u različitim sektorima. Neki rade u međunarodnim organizacijama i institucijama, neki su uspješni poduzetnici, a ima ih i na visokim pozicijama u javnom i privatnom sektoru, kako u Bosni i Hercegovini tako i širom svijeta. Njihovi uspjesi su na neki način i uspjeh naše organizacije. To potvrđuje da ulaganje u ljude uvijek daje najveći i najdugotrajniji rezultat. Projekti dođu i prođu, ali znanje, vrijednosti i iskustva koja prenesete ljudima ostaju i nastavljaju stvarati promjene mnogo godina nakon toga. Volim reći da je CPCD kroz godine bio mnogo više od radnog mjesta. Bio je škola liderstva, odgovornosti i preuzimanja inicijative. Ljudi su ovdje imali priliku da uče kroz praksu, vode velike projekte, upravljaju timovima, sarađuju s partnerima iz cijelog svijeta i razvijaju vještine koje su im kasnije otvorile mnoga profesionalna vrata. Ono što me posebno raduje jeste da većina njih i danas ostaje dio naše šire porodice. Bez obzira na to gdje se nalaze i čime se bave – nastavljamo sarađivati, razmjenjivati ideje i podržavati jedni druge. To govori o tome da odnosi koje gradimo nisu samo profesionalni nego i ljudski.
