Piše: objavi.ba
Iako je otvorena 29. aprila, izložba „Nekad’ se zakuha“ u Zavičajnom muzeju u Prnjavoru i dalje privlači publiku. Mladi iz Prnjavora, kreatori ove izložbe, polazeći od jednostavnih namirnica poput riže, makarona i krompira, pokazuju kako se i u naizgled običnim stvarima kriju sjećanja na teška vremena, nestašice, odlazak iz doma i ponovno građenje života.
„Sam naziv izložbe ‘Nekad’ se zakuha’ ima dva značenja. Zakuha se u kuhinji, ali zakuha se i u ratu. S jedne strane govorimo o kuhanju i svakodnevnim obrocima koji su u ratu često bili ono najosnovnije, a s druge strane izraz ‘zakuhalo se’ podsjeća na trenutke napetosti, sukoba i naglih preokreta. Hrana je jedna od osnovnih komponenti za preživljavanje, potrebna i u lijepim, ali i u onim manje lijepim trenucima kao što je rat. Ljude za hranu vežu emocije i samim tim je se rado ili ne tako rado sjećaju“, kažu autori i autorice izložbe, članovi neformalne grupe mladih aktivista „Mirofurači“.
Pojašnjavaju da su za potrebe istraživanja tokom pripreme izložbe razgovarali s 12 osoba koje su bile raseljene i koje su tokom rata došle u Prnjavor, te da su, koristeći hranu kao polazište za razgovor o iskustvima ljudi čiji su životi tokom rata naglo promijenjeni, promišljali rat, raseljenost, preživljavanje i mir.
„Oni su nas ugostili, skuhali čaj i podijelili priče o nekim od najtežih trenutaka u životu, a izložba otvara veoma značajnu temu – civile u ratu, prije svega žene i djecu. U tom kontekstu nije važna ‘strana’, nije važna uniforma, važni su ljudi, nedužni civili na koje je rat ostavio duboke posljedice. Raseljena lica, poput onih koje smo mi posjetili za potrebe istraživanja, preživjela su sve strahote rata, a o njima ne govorimo često, a vrijeme je da počnemo, jer mi danas, u stanju mira, ne možemo na pravi način razumjeti rat, ali možemo pokazati razumijevanje za ljudske priče, strahove, gubitke i traume“, kažu autori i naglašavaju da su kroz zajednički rad pokazali kako umjetnost može otvoriti prostor za razumijevanje, empatiju i dijalog.
Jedna od članica tima, Adrijana Janjić, ističe da izložba ne pokušava objasniti rat kao historijski događaj, već ga približiti kao ljudsko iskustvo koje ostaje prisutno u tijelu, sjećanju i svakodnevnim gestama.
„Time izložba ne nudi samo pogled unazad, nego i podsjetnik da se velike traume često najdublje razumiju tek onda kada ih prepoznamo u malim svakodnevnim i naizgled običnim stvarima“, kaže Janjić.
Mirofurači kažu da su izuzetno zadovoljni odzivom publike.
„Ljudi provode mnogo vremena u razgovoru i posmatranju instalacija. To dokazuje da lokalna publika ima veliku potrebu za kvalitetnim kulturnim sadržajem“, ističu.
Zavičajni muzej svakodnevno bilježi odličnu posjećenost, a reakcije publike potvrđuju da bi ova izložba mogla biti jedna od najintrigantnijih postavki u Prnjavoru ove sezone.
Izložba se sastoji od pet instalacija koje prikazuju život raseljenih lica u ratu i hrane kao jedne od osnovnih životnih potreba. Otvorena je do 12. maja svakim radnim danom od 7 do 15 i od 17 do 21 sat, a ulaz je slobodan. Autorski tim planira da je predstavi i u Banjoj Luci, Tuzli i još nekim gradovima.
Mirofurači su mladi od 15 do 29 godina koji kroz kreativnost i umjetnost žele postati lideri promjena u BiH. U više od 20 gradova širom BiH provode različita istraživanja i stvaraju muzejske kolekcije i izložbene postavke koje nas podsjećaju na loša i dobra životna iskustva i na to kako se rješavaju izazovi i prevazilaze prepreke. Tako su proteklih par mjeseci otvorene izložbe u Bugojnu „Mi(r) kad profesori ne gledaju“ o stvarnom životu srednjoškolaca u Bugojnu između podjela koje nameće sistem i prijateljstava koja nastaju uprkos svemu; u Teočaku „Priče iz kofera“ o mladima koji odlaze ili ostaju i pokušavaju shvatiti gdje zapravo pripadaju; u Tešnju „MiRazličiti“ o različitostima koje povezuju i ne dijele; u Brezi „Nevidljivi u miru“ o životu i izazovima s kojima se sreću osobe s poteškoćama u razvoju; u Sarajevu „Sve po staROM“ o predrasudama i diskriminaciji prema romskoj zajednici, te u Banjaluci, Bihaću, Tuzli, Donjem Vakufu, Prozoru…
Mirofurači su svuda oko nas, moramo ih podržati!
