Piše: Rubina Čengić
Više od 2.600 ljudi je na jednoj društvenom mreži “lajkalo” objavu koja nije istina, a blizu 400 ih je podijelilo sa samo jednog profila što znači da je potpuno nemoguće procijeniti broj ljudi koji su ovo vidjeli i povjerovali u, srećom, post koji nikom nije od životnog značaja. Post su prenijeli i pojedini portali. A šta bi bilo da je nešto drugo – lažni lijek ili…?
U dirljivoj, ali spornoj objavi na društvenoj mreži između ostalog stoji da izvjesni “gospodin Kenji, vrhunski stručnjak za hortikulturu, svake godine pred proljeće dolazi u Sarajevo”, da je “ugovorom precizirano da njihovo održavanje ne smije biti prepušteno amaterima, već isključivo majstoru koji poznaje njihovu specifičnu genetiku”, da misija dr. Kenjija “počinje tačno 48 sati prije prvog cvjetanja, a on sa sobom nosi drveni kofer u kojem se nalazi set makaza iskovanih od istog čelika kao i samurajski mačevi u drevnim kovačnicama Kyota jer ti alati omogućavaju hirurški precizne rezove koji zacjeljuju trenutno, sprečavajući bilo kakvu bolest stabla. Dalje se navodi da “dr. Kenji svakog jutra u pet sati, dok grad još spava, prilazi stablima i tihim glasom im se obraća na japanskom, prenoseći im pozdrave iz njihove postojbine kako bi ublažio “nostalgiju” biljaka za japanskim tlom, a dohranu vrši posebnim prahom – pepelom drveta sa obronaka planine Fuji, koji miješa isključivo s vodom sa izvora Miljacke, čime se postiže savršen balans minerala za sarajevsku klimu”. uz to piše da “kao dokaz da je stablo pregledano i “blagoslovljeno”, Kenji na najnižoj grani svake trešnje ostavlja jedva primjetan čvor od tankog crvenog svilenog konca – taj konac je garant da će drvo te godine procvjetati u punom sjaju”, a “prema klauzuli o donaciji, ukoliko bi ijedno stablo stradalo zbog ljudskog nemara, Japan zadržava pravo da povuče sve buduće ekološke projekte”.
Iz Ambasade Japana u BiH kažu da je “japanska nevladina organizacija Ipil Ipil no Kai od 2002. godine donirala i zasadila 1.750 stabala trešnje kao ‘simbol mira’ u šest gradova BiH: Sarajevu, Tuzli, Mostaru, Banjoj Luci, Bihaću i Bijeljini. Od toga, više od 1.000 stabala je donirano Sarajevu. Ipil Ipil no Kai nije upoznat sa g. Kenjijem koji navodno brine o sarajevskim japanskim trešnjama, a kako ni Ambasada Japana u BiH nije upoznata sa ovim slučajem, nismo u poziciji da damo bilo kakav komentar”, te upućuju na Vahdetu Vajku Kazić koja je godinama sarađivala sa članovima Ipil Ipil no Kai-ja
Vajka Kazić je inače dobitnica japanskog carskog odlikovanja, Ordena izlazećeg sunca srebrnih zraka. Radila je na uspostavljanju japanske ambasade u BiH, dobrovoljno učestvovala u radu nevladinih organizacija i “zahvaljujući njenom radu u mnogim parkovima i na grobljima u Sarajevu i drugim gradovima, tokom proljeća, možemo uživati u cvatu svijetlo ružičaste Sakure-japanske trešnje, kao simbola mira, koje je donirao japanski narod”. (Ovi navodi su iz pisma ambasadora Japana gradonačelnici Sarajeva iz 1998. godine.)
Gospodja Kazić kaže da su se gradovi koji su dobili sadnice japanske trešnje sakura obavezali da će ih njegovati i paziti na njih.
“Prilikom same donacije ekspert za sakuru, Suzuki san, je dao potrebna uputstva. Japanska NGO Ipil ipil no kai je donirala sadnice i of prve donacije dolazili su u BiH i s njima Suzuki san. Obilazili bi sadnice, ako je bilo potrebno rezao bi mrtve grane i liječio ‘rane’, ukolko oh je bilo na stablima. Dosta sadnica se osušilo, neke zbog zaraze, druge se nisu prilagodile klimatskim uslovima, a i vremenske nepogode su učinile svoje. Svaki grad je sam odlučio ko će brinuti o sadnicama. Nije bilo potpisivanja ugovora jer su sadnice sakure bile izraz prijateljsta prema našem narodu”, priča Vajka Kazić i naglašava da je sakura kao simbol prijateljstva i mira trebala je da ubrza proces pomirenja.
“Autor priče na društvenoj mreži je izmislio Mr. Kenji i sve ono sto je nspisao je fantazija. Bila je to prvoaprilska sala. Zaintrigirao je dosta osoba. Mislim da je bilo neprimjereno pominjati Vladu Japana jer je na taj I ambasadu stavio u neprijatan polozaj. no taj autor je uvijek spreman na takve cudne sale. Nije organiziran nikad neki seminar o sakuri. Kolega iz Mostara je ucio od Suzuki dan svami put kad je ovaj dolazio u Mostar. Naucio je kako da kalemi nase yresnje da sakurom i poceo je da ih nudi na trziste”, kaže Kazić.
No Ambasada Japana u BiH je kontaktirala ambasador BiH u Japanu, pa je Mato Zako kontaktirao nevladinu organiyaciju Ipil Ipil no Kai koju vodi gospođa Toshiko Ito (Tošiko Ito) u saradnji sa svojim suprugom Yoshikazu Ito (Jošikacu Ito).
“Ova organizacija u BiH je provela više projekata, a jedan od njih je i doniranje stabala japanske trešnje u više gradova BiH… Prema mišljenju gospođe i gospodina Ito, izvjesni dr. Kenji (Kenđi) nije dao nikakav doprinos ovom projektu, a nije im poznato ni postoji li ta osoba – Kenji je vrlo uobičajeno ime u Japanu. Jedina osoba koja je sustavno, u travnju svake godine, boravila u BiH te organizirala ceremonije ispijanja japanskog čaja i sadnje stabala japanske trešnje, odnosno proslave sakure ili cvjetanja japanske trešnje jest gospođa Ito. Jedina osoba koja je sustavno provodila izobrazbu o sadnji i brizi za japansku trešnju jest doktor Suzuki Sakae. Koliko je poznato paru Ito, iako su određene osobe prošle izobrazbu, jedina osoba koja je postala pravi stručnjak u ovom području jest gospodin Bojan Spasojević iz Mostara. Prema saznanjima para Ito, imenovani trenutačno radi na doktorskoj disertaciji iz ovog područja na Sveučilištu u Sarajevu”, piše ambasador Zako i napominje da je gospođa Ito boravila u BiH 2025. godine, a s obzirom na njezino zdravstveno stanje i životnu dob nema namjeru ponovno dolaziti.
Prema podacima koje je Zako dobio od Ipil Ipil No Kai, oni su od 2002. godine do9nirali više od 2.000 stabala: Sarajevu 1.750, Mostaru 134, Tuzli 50, Banjaluci 300, Bihaću 110, Bijeljini 90, Palama 20 i Prijedoru 10.
Za Japance ova stabla znače mnogo. Japanske trešnje ili Sakura je jedan od najvažnijih simbola Japana i vjesnik proljeća. Iako se uzgajaju prvenstveno zbog ljepote cvijeta, a ne plodova, u Japanu postoji preko 200 (prema nekim izvorima i do 400) različitih vrsta. Uživanje u ljepoti cvijeta japanske trešnje naztiva se Hanami ili promatranje cvijeća – ljudi se okupljaju u parkovima na piknicima ispod rascvjetalih krošnji, a meteorološke agencije pažljivo prate “frontu trešnjinog cvijeta” dok se ona kreće od juga prema sjeveru Japana.
No za institucije u BiH znače toliko da u Upravi Grada Sarajeva, kako smo nezvanično saznali, “ne znaju da li imaju ugovor o donaciji gdje je” jer “mijenjao se gradonačelnik, sastav uprave, arhivar”. No zvaničan odgovor je da je “Grad Sarajevo 2008. godine dobio stotinu stabala “koje su sukcesivno zasađivane na više lokacija uz rijeku Miljacku”.
“Donacija sadnica japanskih trešnji realizovana je u martu 2008. godine od strane nevladine organizacije IPIL-IPIL no Kai iz Tokija predvođene predsjednicom Toshiko Ittom, uz učešće stručnjaka za sadnju i održavanje Kajio Saita. Održavanje ovih sadnica, kao i drugih javnih zelenih površina, povjereno je KJKP „Park” d.o.o. Sarajevo, kao nadležnom komunalnom preduzeću za upravljanje i održavanje urbanog zelenila. Grad Sarajevo od 2008. godine kontinuirano izdvaja fina stva za ovu namjenu, te se u vidu granta KJKP „Park” d.o.o. Sarajevo godišnji oko 3.000 KM za održavanje japanskih trešnji”, piše u dopisu iz Uprave Grada Sarajevo koji je potpisala pomoćnica gradonačelnika Merina Arifhodžić.
Iz KJKP Park d.o.o. Sarajevo kažu da je “na području Kantona Sarajevo zasađeno više stotina stabala japanske trešnje koja su raspoređena na više lokacija, uključujući parkovske površine, šetališta, blokovsko zelenilo, reprezentativne gradske zone”.
“Sadnju japanskih trešanja u KS možemo podijeliti u dvije etape. Prva je donacija Japana u okviru koje je na deset lokacija, a to su groblja Lav, Stadion, Sveti Mihovil te Sveti Josip, Meander Otoka, Olimpijski bazen, SOS dječija sela Mojmilo i Hastahana zasađeno po više stabala, te po jedno stablo kod zgrade Predsjedništva BiH i u Pionirskoj dolini. Ukupno nešto manje od 150 stabala od kojih se nisu sva primila neposredno poslije sadnje. Druga faza su stabla druge sorte japanske trešnje koja je preduzeće Park sadilo u okviru pojedinih projekata ozelenjavanja, saradnje sa institucijama, nevladinim sektorom ili fizičkim licima na brojnim lokacijama širom KS. Stabla japanske trešnje danas kod nas predstavljaju prepoznatljiv estetski i simbolički element urbanog pejzaža”, piše Aldijana Hamza, stručna saradnica za informisanje u ovom javnom preduzeću.
Pojašnjava da obaveze preduzeća Park “podrazumijevaju redovno održavanje, šajbiranje/okopavanje zemljišta, plijevljenej korova, manje intervencije na krošnji, zamjenu zaštitnih potpora, kao i kontinuirani monitoring stabala, a uposlenici su kroz godine imali priliku učiti i usavršavati se u oblasti njege japanske trešnje, kako kroz direktnu saradnju sa japanskim stručnjacima, tako i kroz interne edukacije. Održavanje japanske trešnje zahtijeva poseban pristup”. Naglašava das u ona “osjetljivija u odnosu na neke druge vrste, te zahtijevaju pažljivo i stručno orezivanje, adekvatnu prihranu, redovno zalijevanje, kao i zaštitu od nepovoljnih vremenskih i bioloških uticaja. Posebno se vodi računa o periodima cvjetanja i mirovanja, kako bi stabla zadržala svoju vitalnost i prepoznatljivu dekorativnu vrijednost”.
“Poseban fokus stavljen je na pravilno održavanje, očuvanje forme krošnje, eventualnu prevenciju bolesti, što je ključno za dugoročno zdravlje ovih stabala. Predstavnici japanske strane, uključujući i stručnjake poput dr. Kenji, sezonski obilaze zasađena stabla. Tokom tih posjeta, koje su ranije podrazumijevale i prisustvo kolega iz preduzeća Park, vrši se stručni uvid u stanje stabala, razmjenjuju se iskustva, obilazak terena, godišnju i sezonsku inventarizaciji, preporuke za unapređenje njegu i slično. Tadašnje ocjene su bile pozitivne, a predstavnici iz Japana su bili zadovoljni načinom na koji se u Sarajevu vodila briga o ovim simbolima prijateljstva. Već određeni vremenski period nismo upućeni ko i na koji način organizira posjete stručnjaka iz Japana. Naglašavamo da su stabla poklon Gradu Sarajevu, te da nisu u vlasništvu preduzeću Park, pa time je jasno i nepostojanje obaveze da se takve posjete najavljuju ili budu u koordinaciji s nama”, piše Hamza i naglašava da “preduzeće Park održava 3,7 miliona metara kvadratnih od ukupno 5 miliona kvadrata javnih zelenih površina na području Kantona Sarajevo uključujući parkove, drvorede, zelene pojaseve i rekreativne zone, te da u skladu s uredbama ili odlukama jedinica lokalne samouprave u slučaju japanskih trešanja Grada Sarajevo, te Programa održavanja, vrši i njegu i zaštitu stabala na tim površinama”.
I sad – šta smo naučili iz ove provjere činjenica?
Da dr. Kenji ne postoji, da ništa ne “počinje tačno 48 sati prije prvog cvjetanja”, da nema “drvenog kofera u kojem se nalazi set makaza iskovanih od istog čelika kao i samurajski mačevi u drevnim kovačnicama Kyota”, da japanskim trešnjema u Sarajevu niko ne govori “tihim glasom na japanskom, prenoseći im pozdrave iz njihove postojbine kako bi ublažio nostalgiju biljaka za japanskim tlom” i da nema “dohrane posebnim prahom – pepelom drveta sa obronaka planine Fuji” koje dr. Kenji ” miješa isključivo s vodom sa izvora Miljacke čime se postiže savršen balans minerala za sarajevsku klimu”. Očito nema ni “klauzule o donaciji” prema kojoj “ukoliko bi ijedno stablo stradalo zbog ljudskog nemara Japan zadržava pravo da povuče sve buduće ekološke projekte”.
No hiljade ljudi su dijelili neistinu ili djelimičnu istinu, vjerovatno ne razmišljajući, samo dirnuti sadržajem. Tako se šire lažne vijesti, tako se prenosi neistina, tako se gradi ambijent u kom je sve sumnjivo, a samo je autor objave na društvenoj mreži želio da zabavi svoje pratioce igrajući se s dobrom namjerom Tošiko Ito koja je “željela vratiti ljepotu gradu” jer je 1998. godine “vidjela da je Sarajevo uništeno” (tako je izjavila za Radio Slobodnas Evropa).
Inače bračni par Ito od 2015. godine organizuje prikupljanje crteža djece iz BiH i najljepše izlaže na više lokacija u Japanu.
Tokom pripreme ovog teksta nismo uspjeli kontaktirati autora objave s društvene mreže!
