U moru projekata susrećemo se s vječnim pitanjem: da li je neki od njih koji trenutno implementiramo zaista vrijedan i da li doprinosi nekoj društvenoj promjeni koju obećamo samom projektnom aplikacijom?
Često nailazimo na manjak snage, znanja, volje i vještina da predstavimo projekte kao išta više od indikatora, pa kada nas neko laički upita šta radimo počnemo pričati projektnim jezikom i sagovornika_icu izgubimo u roku od odmah.
Početkom 10. mjeseca u Skopju je najavljen događaj pod nazivom Going Glocal ili najbliže prevedeno Idemo (g)lo(b)kalno u organizaciji Gender Budget Watchdog Networka. Zamišljen kao svojevrsni forum o rodno odgovornom budžetiranju, organiziran od strane nekolicine lokalnih organizacija iz regije Zapadnog Balkana i Republike Moldavije, imao je sve predispozicije da postane samo još jedan u nizu događaja za potrošnju budžetskih stavki planiranih projektom ali… Ne. Postao je upravo suprotno i pomogao svima koji_e se bave rodno odgovornim budžetiranjem da lakše prežvaču taj niz riječi i objasne čime se bave, koliko je važno i približe laičkom umu rodnu ravnopravnost i dobiju ideje za neko bolje sutra i neke bolje akcije u svojim zajednicama.
Ulazeći u prostorije Javne sobe u Skopju, mjestu posvećenom inovativnim pristupima, umrežavanju i kreativnosti, kojeg bismo se, inače, iz topline svojih projektnih budžeta grozili jer – nije događaj ako nije u nekom renomiranom hotelu i ako ne podsjećamo na vlast dok ih kritiziramo, osjetila se iznimna toplina. Na samom ulazu lica osoba koje se bave istom tematikom u Kišinjevu, Draču, Bratuncu, Bečeju, Mitrovici, Nikšiću i Delčevu – ozarena jer imaju priliku vidjeti se i porazgovarati, svako o svojoj muci, svako o onome što ih gura naprijed u životu, naizmjenično. Grle se i razgovaraju.
Krećući se dalje mogli ste vidjeti grupu predstavnika i predstavnica vlasti koji_e pomno prate dinamiku odnosa među predstavnicima_icama organizacija civilnog društva, a s druge strane grupu zapanjenih stranaca koji_e nisu sigurni_e da li je ovo uopće onaj Balkan o kojem im govore? Onaj koji je ratovao? Onaj u kom se i danas svađaju oko granica i (ne)postojanja istih? Ove su teme umjesto kamen spoticanja – kamen poticanja u zajedničkom djelovanju.
Događaj je protekao onako kako dolikuje: red dobrih primjera, red kritika iz publike, red pitanja za promišljanje, red razmjene najboljih praksi i dugi redovi inspiracije. Događaj je ovo na kojem su osobe koje dolaze iz, čini se, mnogo „uređenijih“ društava širom Europe primijetile da u našoj regiji postoji nevjerovatan potencijal i djelovanje koje se može nazvati i don kihotovskim ali ipak uspijevaju pomjerati granice i praviti promjene.
Za naš portal, Blai Marti, uposlen u odjelu za rodnu ravnopravnost u Gradskom vijeću Barcelone, kaže: „Kada govorimo o rodno odgovornom budžetiranju u javnoj upravi, jedna od stvari koju imamo za cilj ubjedljivo je pokretačka snaga civilnog društva. Biti dijelom ovog Foruma prilika je da komuniciramo sa i učimo od organizacija civilnog društva iz regije Zapadnog Balkana, o alatima koje koriste, o ciljevima, ali i potrebama organizacija.“
No, ponekad, u svakodnevnom projektno-indikatorskom jeziku zaboravimo na prave rezultate, a to su zagrljaji, podrška, razumijevanje karakteristični za projekte istog tipa kao Gender Budget Watchdog Network. Zaboravimo, kada govorimo o rodno odgovornom budžetiranju, da ne razumiju sve osobe jednako taj skup riječi i da ponekad moramo omekšati jezik na način da svima bude lakše razumljiv jer se tiče svih nas. Kada pomislim na rodno odgovorno budžetiranje mislim na lakše dostupne proizvode za menstrualnu higijenu. Mislim na ginekološki stol za preglede za žene sa invaliditetom koji su svojim naporima iz javnog budžeta nabavile predstavnice Ženske vizije iz Tuzle. Mislim na aparat za mamografiju za žene sa većim grudima koji su nabavile predstavnice Nera iz Konjica. Mislim na svu podršku poljoprivrednicama u Podrinju koju obezbjeđuju predstavnice Prirode i Maje iz Bratunca. Mislim na organizacije koje uključuju muškarce u svoje misije stvaranja rodno ravnopravnog svijeta i ruše predrasude o tome da je to isključivo žensko pitanje. Mislim na sve njih i mnoge druge koje su svoje živote posvetile pojednostavljivanju projektne terminologije i donošenju rodne ravnopravnosti u dvorišta, kuće i ulice svih gradova.
Ne smijemo zaboraviti da smo na putu ravnopravnosti i prava svih nas – saborci i saborkinje. Kritika vlasti, ali kritika samih sebe, rad s vlastima i saradnja s drugim organizacijama… Solidarnost je ono po čemu ćemo pamtiti ovaj Forum, koji nije bio samo to nego i lekcija u direktnoj komunikaciji i stremljenju ka stvarnim društvenim promjenama kroz dobre prakse drugih organizacija. Ovaj događaj signal je da smo mnogo više od pukih država koje primaju razvojnu pomoć: primjer i podstrek za dalje, i sebi i njima.
