Piše: Nejra Ohran
Japanski istraživač Masaru Emoto proslavio se revolucionarnim teorijama o uticaju riječi, misli i emocija na strukturu vode, zaključujući kako voda može reflektirati emocionalnu energiju kojoj je izložena. Prema Emotou, riječi poput “ljubav” i “zahvalnost” proizvode prekrasne, simetrične kristalne strukture u zamrznutoj vodi, dok negativne riječi rezultiraju disfunkcionalnim, nepotpunim kristalima.
Ovom iznimnom teorijom pobudio je interes u području alternativne medicine i spiritualizma. Međutim, nije izostala i kritika. Njegova teorija vodenih kristala je bila predmet kritika od strane mnogih naučnika i stručnjaka. Neke od glavnih kritika uključuju nedostatak empirijske potvrde za tvrdnje o vezi riječi, misli ili emocija i oblika vodenih kristala. Mnogi smatraju da Emotove metode nisu bile dovoljno rigorozne i da su rezultati mogli biti rezultat prirodnih varijacija ili metodoloških problema. Stručnjaci su također ukazivali na to da teorija ne pruža jasnu biološku ili fizikalnu osnovu za tvrdnje o uticaju misli i emocija na molekularnu strukturu vode. Važno je napomenuti da se znanstvena zajednica općenito ne smatra blagonaklono prema Emotovoj teoriji i da je većina kritika temeljena na nedostatku kvalitetnih dokaza i metodološkim nedostacima u njegovim istraživanjima.
No, uprkos kritikama koje su pratile Emotovu teoriju, njegova ideja dobila je široku popularnost među pristašama uvjerenja da svijest može imati dubok utjecaj na okolinu.
Bez obzira na upitnu vjerodostojnost, ova teorija otvorila je pitanja o snazi pozitivnih misli i emocija te o načinima na koje naša svakodnevna interakcija s okolinom može utjecati na nas i našu okolinu. Ličnost se formira pod utjecajem brojnih faktora, uključujući genetiku, lična iskustva i okruženje. Genetika pruža temeljne karakteristike ličnosti, dok okruženje i lična iskustva djeluju kao dinamične ulazno-izlazne akcije koje nadopunjuju genetski okvir i često oblikuju ličnost kao cjelinu. Okolina ima moć oblikovanja ličnosti putem različitih interakcija, a različiti pojedinci percipiraju ista ponašanja na različite načine, što rezultira raznovrsnim iskustvima, što znači da okolina ima značajan utjecaj na razvoj ličnosti.
Ako prihvatimo koncept da riječi i emocije mogu uticati na strukturu vode, a obzirom na to da je ljudsko tijelo većinski sastavljeno od vode, logično je zaključiti da pozitivni i negativni izrazi imaju dubok uticaj na naše mentalno zdravlje. Pozitivno izražavanje i optimistično razmišljanje imaju potencijalno blagotvoran učinak na mentalno zdravlje, dok pesimizam, negativan utjecaj okoline i destruktivne emocije mogu destabilizirati mentalnu ravnotežu.
Rezultati ovog koncepta posebno su značajni u djetinjstvu, ključnom periodu za razvoj ličnosti. Održavanje pozitivnog i podržavajućeg okruženja može biti od ključne važnosti za razvoj mentalnog zdravlja u ovom osjetljivom razdoblju. Svi mi, svjesno ili nesvjesno, nosimo odgovornost za svoje riječi i emocije koje izražavamo prema drugima i prema samim sebi, te shodno tome, stvaranje takvog okruženja može biti temelj za dugotrajno mentalno blagostanje. Osmijeh i lijepe riječi nisu samo površinski izrazi ljubaznosti, već su dublje povezani s našim emocionalnim i mentalnim blagostanjem, kao i sa stvaranjem pozitivnog okruženja oko nas. Osmijeh je univerzalni jezik koji prelazi kulturne i jezične barijere. On ima moć da podigne duh, smanji stres i stvori osjećaj povezanosti. Kada uputimo osmjeh ili kada nam se neko osmjehne , osjećamo se prihvaćeno i dobrodošlo.
Osim toga, osmijeh može djelovati kao zarazno pozitivno raspoloženje koje se širi na druge, stvarajući lančanu reakciju dobrih vibracija. Koliko je (o)smijeh značajan i blagotvoran za mentalno zdravlje, možemo vidjeti i kroz postojanje terapije smijehom. Pored osmijeha, ljubazan pristup i lijepe riječi također igraju ključnu ulogu u izgradnji harmoničnih međuljudskih odnosa. Komplimenti, zahvalnost, podrška i ohrabrenje mogu imati snažan uticaj na samopouzdanje i motivaciju pojedinca. Kroz ljubazan pristup, potičemo pozitivne emocije i možemo potaknuti ljude da se osjećaju važno i cijenjeno. U profesionalnom kontekstu, ovakav naćin ponašanja može poboljšati timsku suradnju, produktivnost i radno okruženje. Kada se kolege međusobno podržavaju, komuniciraju s poštovanjem i dijele pozitivne povratne informacije, to stvara atmosferu u kojoj se ljudi osjećaju poticano da daju svoj najbolji doprinos. Kroz svakodnevne geste ljubaznosti, možemo graditi mostove između ljudi i doprinijeti boljem i sretnijem svijetu.
Bez obzira na to da li je teorija vodenih kristala tačna ili ne, iskustveno je evidentno da pozitivno okruženje pozitivno djeluje na razvoj i stabilnost ličnosti. Osmijeh i lijepa riječ su besplatni, stoga nas ništa ne košta da se potrudimo da zajedno ovaj svijet, koji je svakako pun dešavanja iz repertoara „Crne hronike“ učinimo boljim i ljepšim mjestom za sve nas, ali i nove naraštaje.
