Nedavno se u medijima pojavila vijest o opstrukcijama rada općinskog vijeća u Velikoj Kladuši. Opstrukcije vrše aktuelni načelnik Fikret Abdić i njegovi saradnici i saradnice. O ovoj temi razgovarali smo sa Amirom Purićem iz Velike Kladuše, zastupnikom Naše stranke u Predstavničkom domu Parlamenta Federacije BiH i bivšim vijećnikom u Općinskom vijeću Velike Kladuše, koji je prvi javno progovorio o ovoj temi pokušavajući tako da zainteresira javnost za problematiku s kojom se susreću vijećnici i vijećnice u Velikoj Kladuši, a posljedično i svi građani i građanke Velike Kladuše.
OBJAVI.BA: Možete li nam reći nešto više o samom kontekstu ovih opstrukcija? Kada je počelo i koji su događaji prethodili ovome?
PURIĆ: Nakon izbora 2020. godine, Fikret Abdić je pobijedio s nekih 2% razlike u odnosu na protukandidata i to je bio njegov drugi mandat u nizu na čelu Općine Velika Kladuša. Međutim, njegova stranka je u vijeću osvojila 12 od 28 glasova, što bi značilo da su im nedostajala 3 glasa kako bi imali natpolovičnu većinu i kako bi načelnik imao podršku. Na samom početku, pri konstitutisanju vijeća, uspjeli su postići sporazum s jednom lokalnom strankom, njegovom bivšom strankom – Demokratskom narodnom zajednicom (DNZ) i jednim nezavisnim vijećnikom koji je bio na listi Naroda i pravde, ali je istupio iz stranke odmah po završetku izbora. To je bila većina od 15 vijećnika koja je funkcionisala jako kratko, dva ili tri mjeseca. U tom periodu su uspjeli samo imenovati rukovodstvo vijeća, predsjedavajućeg i zamjenicu, te radna tijela. Tu se sve zaustavlja, ta, uslovno rečeno koalicija, počinje da puca i negdje polovinom godine vidjeli smo da nam preostaje tri i pol godine koje će biti nefunkcionalne i izgubljene ukoliko govorimo o razvoju Velike Kladuše. U tom momentu, Naša stranka pokreće inicijativu za opoziv koju su potpisali i drugi vijećnici, njih više od trećine što je uvjet da inicijativa bude na vijeću. Nedugo nakon toga, u augustu 2021., predsjedavajući je preminuo, a tu činjenicu je iskoristila Laburistička stranka i njihova zamjenica predsjedavajućeg nastavlja voditi sjednice, te iako je nakon dva ili tri mjeseca trebao biti imenovan neko drugi na funkciju predsjedavajućeg, oni su opstruirali i taj proces, kao i proces opoziva, inicijativa nije došla na vijeće, pod suludim izgovorom da je incijativa u uredu preminulog predsjedavajućeg i da oni ne žele ulaziti u njegov ured. Dakle, od tada, ostatak 2021. godine i cijelu 2022., imamo nefunkcionalno vijeće koje nema predsjedavajućeg, nema jasnu većinu koja podržava ili ne podržava načelnika, većinom je to u omjeru 14 naprema 14 vijećnika, da bi se krajem godine i početkom 2023. godine postigla većina u kojoj su dvojica vijećnika iz DNZ-a i nezavisni vijećnik pristupili drugom „taboru“ u kome su SDA, NES, SDP i Naša stranka. Potpisan je sporazum i na januarskoj sjednici 2023. imenovana je nova predsjedavajuća vijeća. No, opstrukcije počinju tada – ni ta prva sjednica nije završena jer čim je imenovana nova predsjedavajuća, tadašnja zamjenica predsjedavajuće koja je vodila sjednicu prekinula je istu i od tada načelnik traži preispitivanje te odluke.
OBJAVI.BA: Možete li nam malo bliže objasniti šta zapravo znači preispitivanje odluke?
PURIĆ: Član 20 Zakona o principima lokalne samouprave u FBiH kaže sljedeće: “Vijeće, odnosno, načelnik/ca može u roku od tri dana nakon donošenja odluke zatražiti da vijeće, odnosno načelnik/ca preispita odluku ili akt koji smatra neustavnim ili nezakonitim”. Međutim, poučeni opstrukcijama prilikom procesa opoziva, scenarij je već bio izvjestan za vijećnike. Znali su da će zamjenica predsjedavajućeg voditi i tu sjednicu. Pretpostavili su da će sjednica početi, slično kao i u procesu opoziva, te da će krenuti iscenirani napadi i agresivan govor od strane vijećnika Laburističke stranke, kako bi ona prekinula sjednicu pod izgovorom nemogućnosti održavanja mira i da se ta sjednica neće nastaviti. To je bio način kako blokirati sjednicu vijeća u kojoj bi se dogodilo preispitivanje. Zato su vijećnici tražili mišljenje Kantonalnog ministarstva pravde i Federalnog ministarstva pravde koji su nadležni za tumačenje ovog zakona, a oba ministarstva su odgovorila da načelnik nema pravo tražiti preispitivanje takve odluke koja nije opći akt, nego je isključiva ingerencija vijeća i načelnik nema tu pravo da traži nešto. Ovo je samo bio način da se ispoštuju dokumenti poslovnika i statuta prema kojima vijeće mora imati rukovodstvo. Zbog toga oni nisu htjeli po njegovom zahtjevu preispitivati odluke, nego su nastavili zakazivati sjednice i raditi stvari iz svoje nadležnosti.
OBJAVI.BA: Šta se dešava potom? Kako je reagirao načelnik?
PURIĆ: Nakon toga načelnik fizički počinje da sprječava rad vijeća, prvo nije izdao rješenje novoj predsjedavajućoj, nije dao pečat, zaključao je prostorije vijećnice i kabineta predsjedavajuće kako se sjednice ne bi održavale sve dok nije isteklo 30 dana. Nakon toga, on u Službenom glasniku objavljuje da, uzimajući u obzir činjenicu da vijeće u roku od 30 dana nije preispitalo odluku po njegovom zahtjevu, iako sjednice nisu održane u tom periodu, ranije donijete odluke postaju ništavne, odnosno da se sve vraća na stare postavke u kojima postoji samo zamjenica predsjedavajućeg iz njegove stranke. Dakle, to je početak opstrukcija od 30. januara 2023. koje traju do danas. Vijećnici nemaju pristup vijećnici, nova predsjedavajuća sada ima pečat jer je od Ministarstva pravde zatražila novi pečat i rješenje, a pošto postoji krivična prijava protiv načelnika stari pečat je izuzet od strane policije koja je ušla u prostorije po nalogu Tužilaštva.
OBJAVI.BA: Šta se trenutno dešava u tom konkretnom slučaju pred Tužilaštvom?
PURIĆ: Pečat je izuzet iz prostorija načelnikovog kabineta koji zapravo nema veze sa općinskim vijećem i isti se koristi kao dokazni materijal uz druge dokumente. Taj slučaj je otvoren, ali nažalost naše pravosuđe je dosta tromo i sporo i ne vjerujem da će se slučaj riješiti brzo. Činjenica je da je suludo čekati da neko, odnosno sud, riješi taj slučaj a da vijeće do tada nikako ne radi jer bi to značilo godinu ili dvije u kojima ne bi radili, što bi obuhvatilo period do isteka mandata.
OBJAVI.BA: Kako se cjelokupna situacija oslikava na (ne)izvršenje budžeta?
PURIĆ: U trenutku kada je imenovana nova predsjedavajuća i kada su počele opstrukcije, budžet još nije bio donesen. Postojala je Odluka o privremenom financiranju. Iako je po zakonu načelnik dužan uputiti budžet na razmatranje vijeću, to nije učinio. Odnosno, navodno je dostavio budžet općinskoj službi, a istovremeno naredbom zabranio tim službenicima komunikaciju s predsjedavajućom. Međutim, po zakonu je morao i zatražiti mišljenje o budžetu od Ministarstva financija Unsko-sanskog kantona, a Ministarstvo je prijedlog poslalo nazad i općini i vijeću, tako da je budžet usvojen krajem trećeg mjeseca, posljednjega dana kada se budžet može tretirati po zakonu. Vijećnici, odnosno svi osim predstavnika Laburističke stranke i jednog nezavisnog kandidata, su sa natpolovičnom većinom usvojili budžet uz veliki broj amandmana kojima su preusmjerili određena sredstva. Već početkom aprila načelnik u Službenom glasniku proglašava svoj budžet, objašnjavajući to time da ne priznaje vijeće i zaključivši da vijeće nije donijelo odluku u zakonski propisanom roku. Dakle, načelnik izvršava svoj budžet onako kako ga je zamislio a ne onako kako je vijeće potvrdilo.
OBJAVI.BA: Spominjali ste stranke koje su trenutno većina u Velikoj Kladuši. Takva jedna „koalicija“ drukčija je u mnogome od onoga što vidimo na federalnom i državnom nivou. Kako to objašnjavate?
PURIĆ: Svaka sredina ima svoje specifične uslove. Fikret Abdić i njegova politička opcija su na vlasti manje-više od 2012. godine. 2015. i 2016. godine dešava se sukob većine u vijeću i načelnika radi neposluha određenih članova stranke, ali Abdić je i dalje direktno i indirektno bio na vlasti. Ostale stranke, isključujući DNZ koja je njegova bivša stranka, su opozicione stranke, SDA je u opoziciji od 1998., SDP je u opoziciji, i tako dalje… Jednostavno ne mogu postići neki zajednički jezik sa Laburističkom strankom, ne poštuju načela sporazuma i dogovora, tu su da se formira vijeće i rukovodstvo i odmah kreću napadi na sve druge. Smisao postojanja te stranke je u agresivnom tonu prema svima ostalima. Tako da je ovo jedan logičan slijed događaja, odgovor na agresivan pristup jeste učvršćivanje nove većine. Motivacija im je da rade zajedno iako dolaze iz potpuno različitih političkih opcija.
OBJAVI.BA: Kako građani i građanke Velike Kladuše reagiraju na ovakva dešavanja?
PURIĆ: Abdićeva podrška od izbora do izbora slabi, međutim – zbog neujedinjenosti drugih stranaka uvijek bi on odnosio pobjedu. Posljednji put njegov protukandidat Jasmin Hušić, nezavisni kandidat, imao je podršku svih ovih stranaka i izgubio je za nekih 300 glasova, dakle razlika je jako mala. Činjenica je da podrška Abdiću opada, tako imamo jedan trend od 2012. u kojoj je kandidat kojeg je on preporučio pobijedio sa preko 13.000 glasova, 2016. sam Abdić osvaja oko 9.000 glasova, 2020. osvaja 7.000 glasova. Na općim izborima 2022. njegova stranka osvojila je oko 4.000 glasova. Građani su umorni od ovog procesa, praktično u ove dvije i pol godine od izbora ne postoji funkcionalna vlast u Velikoj Kladuši, odnosno traje rat između laburističke manjine u vijeću i ljudi koji žele preuzeti odgovornost i učiniti sve u svojoj mogućnosti da budu kritičari i kontrola načelniku s kojim ne dijele političke stavove i poglede na svijet. Međutim, od najmanje 24 sjednice koje su trebale biti održane u dvije godine, održano ih je oko 15 što zaista umara građane i oni gube nadu da će se išta pozitivno desiti u ovom periodu. Najveći teret i najveća prepreka napretku Velike Kladuše je upravo Fikret Abdić, odnosno njegova stranka i ljudi koji ga okružuju, koji su bez vizije i bilo kakvih osnova političke kulture. Kladuša ako želi da izađe iz ovog blata u kojem je već najmanje deceniju, to je moguće samo na način da se vlast uzme iz ruku Abdića i njegove porodice, jer nije nužno samo on taj koji donosi glavne i najvažnije odluke. Tu je i predsjednica stranke, njegova kćerka i zastupnica u Skupštini USK, njegov sin – savjetnik i šef kabineta, druga kćerka koja mu je bila savjetnica pa u Skupštini USK, pa će vjerovatno biti imenovana na neku direktorsku ili savjetničku poziciju kada joj istekne ovaj bijeli hljeb, to je jedan porodični krug koji drži vlast u Velikoj Kladuši.
OBJAVI.BA: U posljednje vrijeme mnogo je govora o rehabilitaciji ratnih zločinaca, da li je greška uopće dopustiti ratnim zločincima političko djelovanje?
PURIĆ: Nisam pravni stručnjak i nisam siguran koja praksa je najbolja. Međutim, smatram da treba biti napravljen izuzetak za osuđene ratne zločince da ne mogu obavljati javne funkcije. Upravo su s javnih funkcija počinili djela zbog kojih su osuđeni. Ono što je kod Abdića zanimljivo, on je prvobitno osuđen na 20 godina zatvora, a onda je u žalbenom postupku, po službenoj dužnosti, kazna smanjena na 15 godina. Vodili su se tada s dva argumenta, jedan od njih je da mu je dodijeljena maksimalna moguća kazna za zločine koji su u poređenju s drugima u opsegu manji. Drugi argument je bio da se kazna umanji zbog njegovih godina jer se smatralo da će po izlasku biti u dubokoj starosti i neće imati priliku da ponovi išta slično. Tačno je da po izlasku nije bio u prilici da ponovi isto jer ratni uvjeti ne postoje, ali, nažalost, po izlasku on se aktivirao politički i došao na javnu poziciju u gradu u kojem i dalje žive ljudi koji su zatvarani u logore kao civili, zbog čega je on i osuđen, gdje žive žrtve zločina za koje je osuđen po komandnoj odgovornosti i samim time atmosfera među građanima je narušena, kao i njihovo povjerenje u načelnika, odnosno instituciju koju vodi ratni zločinac. Anomalija je to sistema u Bosni i Hercegovini. Mislim da bi za postkonfliktna društva, kakvo je i BiH, bilo dobro razmotriti mogućnost da se osuđenim ratnim zločincima uskrati mogućnost kandidiranja za javnu političku funkciju zbog toga što to naprosto donosi nove probleme i narušava atmosferu u društvu.
OBJAVI.BA: Naše posljednje pitanje tiče se onog obaveznog u ovakvim razgovorima: odnos Sarajeva prema Krajini. Zašto se šuti o ovakvim dešavanjima, kako u politici tako i u medijima?
PURIĆ: Vjerujem da je to do toga što je koncentracija medija u najvećem obimu u Sarajevu. Na području Krajine nalazi se dvoje ili troje dopisnika većih medijskih kuća i oni ne mogu stići izvještavati istovremeno i iz Kladuše i Bihaća i Cazina, Petrovca, i tako dalje. Neaktuelnost ovakvih priča leži u činjenici da je geografska udaljenost uslovila to da tržišna logika jednostavno doprinese tome da je preskupo izvještavati iz Kladuše, a s druge strane i mnogo je manji broj stanovnika tu u odnosu na veće gradove pa se odlazak u Krajinu možda ne bi reflektirao u čitanosti i gledanosti. Ja vjerujem da zapravo lokalne osobe najbolje mogu izvještavati o ovakvim događajima, a na području USK ne postoje mediji, osim javnog servisa, postoje radio stanice i portali koji se većinom svode na neku copy/paste metodu i skupljanje klikova. Nema izvještavanja, novinarstva, rada na temama. Zbog toga to prolazi ispod radara, a ako nešto nije u medijima gotovo i da se ne dešava. Ako neka tema dospije u medije i nadležni organi brže reagiraju, valjda je do tog pritiska i do činjenice da su pod okom javnosti.
