Fotografija: Zohra Bensemra/Reuters
Građanski rat u Sudanu sukob je o kome povremeno čujemo u medijima, posebice kada se radi o temama poput koliko novca države Europske unije izdvajaju za humanitarnu pomoć, „sablasnih“ upozorenja Ujedinjenih nacija, te u raznim mapama opasnih država…. Iako je Sudan već godinama suočen s nasiljem, tačnije od genocida u Darfuru 2003. godine, ono što se događa u posljednjih godinu dana i prolazi nezapaženo kriza je ogromnih razmjera.
Nakon svrgnuća Omara al-Bashira 2019., činilo se kako će se u Sudanu napokon uspostaviti civilna vlast, no vojni udar koji se dogodio 2021. godine narušio je ovu ideju i uzrokovao ekonomsku i političku krizu koja je prouzrokovala sukobe među stanovništvom. Osim etničkih sukoba, stanovništvo Sudana suočava se i sa teškim posljedicama klimatskih promjena, koje uključuju poplave i suše, što prouzrokuje štetu usjevima i, na kraju, glad.
Ne ulazeći u geopolitičke odnose u Sudanu niti u klimatske promjene, govorit ćemo o posljedicama sukoba na stanovništvo Sudana, koje je UN-ova Agencija za izbjeglice (UNHCR) sažela ovoga mjeseca.
Prije godinu dana, 15. aprila 2023. godine, desila se erupcija nasilja između paravojnih formacija (RSF) i Sudanskih oružanih snaga (SAF). Ovo je dovelo do raseljavanja više od 8.5 miliona osoba, a ovaj broj uključuje i interno raseljena lica, tražitelje azila i izbjeglice. Od okolnih država, najveći teret u smislu primanja izbjeglica iz Sudana nosi Čad sa 571 815 osoba koje je država primila, a tu su svakako i Egipat, Južni Sudan, Etiopija i Centralnoafrička Republika. U godinu dana, prijavljeno je više od 15 500 žrtava ovog sukoba. Prema podacima Doktora bez granica, barem jedno dijete umre svaka dva sata samo u Zamzam izbjegličkom kampu u Sjevernom Darfuru. Rat u Sudanu doveo je do gladi i pothranjenosti gotovo 25 miliona osoba. Preko 90% od ukupnih 19 miliona djece školske dobi nemaju pristup formalnom obrazovanju. I tako dalje…
Iako su ovi brojevi zastrašujući, naša potreba da kvantificiramo štetu i žrtve radi naglašavanja važnosti onoga što se dešava potcjenjuje ljudsku patnju i ožiljke koje ovakve pojave ostavljaju na pojedince. Iza svakog od ovih 8.5 miliona raseljenih krije se priča o gubitku, traumi, otporu.
Jedna od izbjeglica, Chira Casah, podijelila je sa Doktorima bez granica svoju priču:
„Napuštanje Khartouma bilo je mučno putovanje koje je obilježio očaj za medicinskom pomoći za moje probleme sa štitnom žlijezdom, koji uzrokuju groznicu, vrtoglavicu, hormonsku neravnotežu, loš san i gubitak težine kada se ne liječi. Bježeći s majkom, bratom i sestrom, izgubila sam kontakt s ocem i još dva brata u svom tom ratnom haosu. Nadam se da su još živi. Život u kampu je surov, a moja majka i sestra se bore da se prilagode okruženju koje vrvi od muha, komaraca, štakora i divljih životinja. Kosti (mjesto u kojem je smještena, op.a.) se također na neki način čini kao Khartoum, nesigurnost i kriminal na svakom su ćošku.“
Važno je da svako od nas bude svjestan uticaja ovih sukoba ne samo na afrički kontinent nego i na nas, da pratimo šta se dešava i ne žmirimo na nasilje jer je daleko i jer se dešava u Africi… Svijet je dovoljno globalno selo da se sudanski scenario preko noći može pojaviti u bilo kom drugom dijelu svijeta. A sličnost između naše prošlosti i sudanske sadašnjosti zastrašujuća je.
