Bihaćka humanitarna organizacija SOS je među našim najpožrtvovanijim i najprepoznatljivijim ekipama za pomoć i spašavanje i redovno priskače u pomoć tamo gdje je najpotrebnije. O radu ove organizacije koja se dokazala akcijama u našoj zemlji i inostranstvu razgovarali smo sa njenim predsjednikom Zlatanom Kovačevićem tokom njihove akcije na području Jablanice.
OBJAVI.BA: Organizacija SOS Bihać je sada već prepoznatljiva po humanitarnom radu, ali kako je sve počelo i otkad ona djeluje?
KOVAČEVIĆ: Aktivni smo još od 1996. godine, od završetka rata. Nakon teškog ranjavanja i amputacije noge u junu 1992. ja sam bio na liječenju u Njemačkoj, školovao sam se tamo i vratio se u Bihać gdje sam vidio puno djece bez roditelja, ratnih invalida i drugih ljudi kojima je trebala pomoć.
Od tada smo aktivni kroz razne humanitarne aktivnosti, od humanitarnih muzičkih koncerata za djecu bez roditeljskog staranja, prikupljanja sredstava za oboljele od raka a u skorije vrijeme smo se bavili i pomaganjem za vrijeme ove situacije sa migracijama, zatim smo imali nedavno dva puta poplave u Bihaću, požar u bolnici i tako dalje..
Organizaciju smo formalno registrovali kako bismo lakše mogli dovoziti humanitarnu pomoć, zbog poreznih i carinskih procedura i to je bilo 2018. godine.
OBJAVI.BA: U čemu se ogledaju vaše aktivnosti? Zašto se SOS izdvaja od drugih organizacija u Bihaću i šire?
KOVAČEVIĆ: Zašto SOS? Pa zato što se mi aktiviramo baš tamo gdje svi drugi zakažu. Nema smisla kritikovati državu i društvo ako sami nismo spremni doprinijeti rješavanju problema. Kritika je uvijek dobrodošla uz ponuđeno rješenje. Na kraju smo vidjeli da u Bihaću imamo 55,000 stanovnika i jedno sanitetsko vozilo, a mi smo uvezli tri sanitetska vozila i obučili medicinare, dobili dozvolu za rad, kupili kuću sa desetak prostorija za zbrinjavanje najugroženijih…
Aktivni smo bili u zadnje dvije poplave u Bihaću, pa nas je grad prepoznao i uzeo nas u sastav Civilne zaštite kao jedinicu hitne intervencije. Imamo odličnu saradnju sa Gorskom službom spasavanja Federacije BiH, sa Civilnom zaštitom – tamo gdje uočimo problem javimo se i ponudimo rješenje.
Na početku smo naišli na blokadu od strane medija i institucija, ali nakon što smo se dokazali sa konkretnim radom i rješenjima postali smo prepoznatljivi i nezaobilazni u svim izazovnim situacijama.
OBJAVI.BA: Vaše aktivnosti prelaze granice naše zemlje, pomagali ste i u drugim državama?
KOVAČEVIĆ: Bili smo i u Turskoj nakon zemljotresa, pomagali smo u pokrajini Hatay. Tamo smo odvezli humanitarnu pomoć, donirali smo i jednu mobilnu bolnicu – čitv svijet je donirao 22 mobilne bolnice a, eto, od toga je i Bihać donirao jednu. Osim što smo dovezli kamion humanitarne pomoći, u Turskoj smo bili kao nekvalifikovani spasioci u ispomoći našem GSS-u. Zbog toga nam je Turska pružila obuku nakon koje smo stekli status kvalifikovanih spasilaca.
Iako je Turska bila više u fokusu javnosti, zemljotres je pogodio i Siriju u koju je malo ko išao pa smo išli mi i pomagali smo i tamo. Bili smo aktivni i u Ukrajini, donirali smo humanitarnu pomoć i pomogli u evakuaciji nekih bosanskih porodica iz Kijeva. Pokušavamo doprijeti što dalje, naša je želja pomagati ne samo građanima Bihaća, Unsko-sanskog kantona ili Bosne i Hercegovine, nego čitavog svijeta.
OBJAVI.BA: Koliko aktivista i volontera okuplja organizacija SOS?
KOVAČEVIĆ: Broj volontera zavisi od potrebe a i mogućnosti. Svakog volontera koji je tu od srca i koji radi besplatno treba barem opremiti i nahraniti, a uvijek nas na spisku ima barem trideset na koje se može računati u bilo koje doba dana, kad god zatreba. Onda kada je to potrebno aktiviramo i dodatne volontere, tako je ovih dana u Jablanici bilo preko sedamdeset Bišćana i Bužimljana.
Došli smo sa dva mala bagera, to je ono što je nedostajalo jer ovdje su bili veliki bageri koji nisu upotrebljivi u raščišćavanju dvorišta i uskih prostora između kuća. Tu su ovi mali bageri u velikoj prednosti a nije ih bilo na terenu.
Prva dva dana nismo dobili odobrenje za ulazak u Donju Jablanicu, ali bili smo u drugim selima oko Jablanice koja su bila odsječena od svijeta – probijali smo puteve, čistili krhotine, a trećeg dana smo došli ovdje i otada smo sve vrijeme tu.
OBJAVI.BA: Vi ste lično, kao predsjednik organizacije, danima na bageru u Donjoj Jablanici?
KOVAČEVIĆ: Da ja, sam najduže na terenu, najprije što kao predsjednik moram svojim ličnim primjerom pokazati istrajnost, a i zadužen sam za bager koji je stvarno neophodan.
OBJAVI.BA: Vi po profesiji niste bagerista, gdje ste naučili upravljati ovom mašinom?
KOVAČEVIĆ: Vjerovali ili ne – na PlayStationu! (smijeh) Ovo nije previše komplikovano kako možda izgleda i ko je ikad igrao video-igre može se brzo snaći. Meni je prvi put trebalo pet minuta da pohvatam komande, ostalo je samo stvar osjećaja, preciznosti i vježbe. Naučiti upravljati je relativno lako, ali znati šta treba raditi i kako optimalno iskoristiti mašinu je druga stvar.
OBJAVI.BA: Gdje se organizacija SOS vidi u budućnosti?
KOVAČEVIĆ: Prije svega, zadobili smo povjerenje građana i to nam je najvažnije. Evo, slikovit primjer je i ovaj slučaj gdje je porodica iz Cazina donirala automobil najugroženijoj porodici ovdje ali smo mi imali zadatak da posredujemo i da pronađemo prave ruke u koje će donacija otići. Preko nas su išle i određene hitne novčane donacije koje je trebalo rasporediti, puno je tih djela za koje je potrebno povjerenje građana koje mi nikada nećemo ničim ugroziti. Što se budućnosti tiče, vidimo sebe kao grupu humanitaraca koja formalno i pravno djeluje u okviru GSS-a i Civilne zaštite Federacije.
OBJAVI.BA: Za kraj, možete li uporediti vaša iskustva iz zemljotresa u Turskoj sa katastrofom koja se desila ovdje?
KOVAČEVIĆ: Ne može se porediti jer je Hatay prije svega puno veća regija, ali kad je u pitanju intenzitet katastrofe ovo ovdje je gore. Svaka je ta katastrofa teška, od potresa do poplave i požara, ali kod potresa se zgrada sruši i znate otprilike gdje se osoba nalazi, bilo da je živa ili neživa. Ovdje je naišla takva bujica, najprije vodena a potom i bujica kamenja, mulja, zemlje, drveća i to je bila takva sila koja je nosila sve pred sobom. Ovo se ne može porediti sa potresom ni u smislu traženja nestalih, ni u smislu čišćenja i sanacije objekata. Ovo je puno gore.