Nastavljamo s našom stalnom rubrikom, vaša pitanja i dalje pristižu našoj Almi Nuhić-Šišić, dipl. psihologinji i psihoterapeutkinji psihodinamske integrativne psihoterapije u edukaciji.
Kao i do sada, sve što vas zanima i što želite da pitate u vezi sa mentalnim zdravljem šaljite na storyje CPCD-a, Objavi.ba i Facebook stranicu: https://www.facebook.com/psihoterapijaalma, pri čemu vam redakcija Objavi.ba garantuje anonimnost.
I ovoga petka objavljujemo tri nova pitanja i odgovore na njih, s novim pitanjima i odgovorima vidimo se narednog petka, 13. oktobra.
Pitanje br. 52
Poštovana, moj sin je konzumirao narkotike jedno vrijeme. Sad je dobro, ali se bojim da se ne vrati tom poroku, zašto dolazi do toga?
Hvala unaprijed.
Odgovor:
Draga čitateljice, hvala na pitanju.
Iz pitanja mogu osjetiti da ste zabrinuti za svog sina i da mu želite pomoći. Svaka zavisnost pa i zavisnost o drogama dolazi zbog popunjavanja unutrašnje praznine, odnosno pomanjkanjem onoga što je osobi u tom trenu važno na emocionalnom planu, a konzumiranjem narkotika izbjegava se osjećaj bespomoćnosti. Droga trenutno može prividno „da pomogne“ u popunjavanju praznine koju pojedinac osjeća postizanjem nekog zadovoljstva i osjećaja svemoći, međutim dugoročno se njen učinak gubi upravo iz razloga što do kraja uništi i to malo čovjekovog kapaciteta da se sam nosi s izazovima koji su stavljeni pred njega.
Individualna ili grupna psihoterapija bi bila najbolji put do jačanja samopouzdanja, motivacije i volje za uključivanje kroz različite aktivnosti iz područja sporta, kulture, rada i drugih društvenih aktivnosti, kao i pronalaženje zaposlenja i stručno osposobljavanje za određena zanimanja, kao preduslova uspješne afirmacije vašeg sina u društvu, a vi kao majka mu možete biti podrška i vjetar u leđa za navedene aktivnosti.
Vaša Alma
Pitanje br. 53
Poštovana,
šta znači zauzeti se za sebe kako bismo bili dobar primjer svojoj djeci?
Odgovor:
Draga čitateljice, hvala na pitanju. Asertivno obraćanje drugima je zauzimanje za svoja prava, a da istovremeno ne narušavamo prava drugih. Asertivne osobe znaju što žele i mogu to tražiti na takav način da ne povrijede druge. Poštuju druge, ali to traže i za sebe, jasno, konkretno i direktno govore i ne okolišaju. Sposobni su da vladaju vlastitim emocijama i zadrže razborit stav u teškim situacijama. Asertivne osobe su u poziciji da slobodno biraju koje ponašanje odgovara određenoj situaciji (pasivno, agresivno ili asertivno). Važno im je da riješe problem, a ne da pobijede. Npr, obraćate se supružiku riječima:
„Ja se osjećam loše i iscrpljeno jer mi ne pomažeš oko djece, želim da se to promijeni i da nađeš vremena za to“. Takav pristup često daje rezultat, jer ako je s druge strane razborito i racionalno biće, na takvo vaše obraćanje ne može i neće da odgovori rigidno ili loše.
Vaša Alma
Pitanje br. 54
Poštovana, možete li mi pojasniti gdje je granica u korištenju mobilnih telefona kod djece?
Odgovor:
Draga čitateljice,
istina je da učestalo izlaganje djeteta mobilnim telefonima i sličnim uređajima ometa njegov kognitivni, emocionalni i socijalni razvoj, a to znači da dijete sporije usvaja nova znanja, da nije emocionalno razvijeno za svoj uzrast, a u socijalnim kontaktima je na neki način distancirano. Jedno od pitanja koje roditelji trebaju da postave sebi kad daju djeci telefon u ruke jeste: Zašto to radim, šta time želim postići? Mnogi od nas roditelja trebaju neko vrijeme za sebe, jer dijete sa telefonom je mirno i ne ometa nas u našoj kafi ili nekom poslu, ali ja sam uvjerena da do vremena za sebe možemo doći i na drugačiji način, manje štetan za razvoj djeteta. Istina, mi živimo u modernom dobu, danas je rijetkost da dijete od 8, 9 godina ili nešto starije nema svoj, vlastiti telefon, jer mnogim roditeljima su ti telefoni i neka vrsta sigurnosti, da mogu u svakom trenutku znati gdje je njihovo dijete, kada ide u školu ili se iz nje vraća kući. Problemi nastaju kada se kod djece stvori pretjerana želja i potreba za stalnim provjeravanjem i nadgledanjem mobitela kako bi ostali u toku. Dakle, vrijeme koje dijete provede na mobitelu svakako mora biti jasno vremenski ograničeno, a mi moramo znati izbalansirati između potreba i osjećaja sigurnosti koju nam daju telefoni, u odnosnu na njihovo štetno djelovanje.
Vaša Alma
