Ukrajinski predsjednik Volodimir Zelenski u parlamentu je pozvao na legalizaciju marihuane u medicinske svrhe. Prema njegovom mišljenju, konoplja može pomoći Ukrajincima da se nose bolje sa psihičkim i fizičkim posljedicama rata koji traje više od godinu dana.
Prije tri godine ukrajinski predsjednik već je inicirao istraživanje na nacionalnom nivou u kojem je pitao ljude podržavaju li legalizaciju kanabisa u medicinske svrhe, što je potvrdilo 64,88 posto ispitanika.
S obzirom da Bosna i Hercegovina bilježi velik procent oboljelih od posttraumatskog stresnog poremećaja, odlučili smo da istražimo medicinski utjecaj kanabisa i njegove konzumacije na simptome PTSP-a, te da li bi ovakav pristup bio koristan i za našu zemlju.
Naročito zabrinjavaju nedavna otkrića da, pored odraslih, ova bolest sve više pogađa i djecu i mlade. Istraživanja govore kako postoje i primjeri u kojima je PTSP sa roditelja prešao na njihovu djecu. Agresivno ponašanje, manjak koncentracije, napadi na vršnjake – najčešći su simptomi PTSP-a kod mladih.
Zadnjih godina, sve su brojnija istraživanja o kanabisu i psihičkim poremećajima kao što je posttraumatski stresni poremećaj, poznatiji kao PTSP. Postoji ogroman broj dokaza da PTSP i kanabis idu „ruku pod ruku“. No, dok većina studija ističe učestalost zloupotrebe marihuane među pacijentima sa PTSP-om, manjina novih istraživanja gleda na pitanje u obrnutom smjeru: može li kanabis učinkovito liječiti PTSP?
Prema istraživanju na štakorima koje je vodilo Sveučilište Haife objavljenom u listu Neuropsychopharmacology, marihuana može zaustaviti simptome smetnji koje izaziva PTSP. Naime, postoji kritično razdoblje nakon traume tokom kojeg sintetska marihuana može spriječiti pojavu PTSP-a kod štakora.
Naučnica je u laboratorijskim uslovima najprije štakore izložila situacijama ekstremnog stresa, nakon čega su oni razvili simptome PTSP-a slične ljudskim. U drugoj fazi, štakori su razdvojeni u četiri grupe: prva grupa nije dobila marihuanu, a tri preostale su je dobile dva, 24, odnosno 48 sati kasnije.
Naredne sedmice naučnici su proučavali štakore i utvrdili da su prva i skupina kojoj je marihuana ubrizgana 48 sati nakon traume razvili simptome PTSP-a na povišenoj razini tjeskobe. Međutim, druge dvije grupe štakora, kojima je marihuana ubrizgana 2 i 24 sata nakon traume bili su krajnje nemirni, ali bez simptoma PTSP-a. Ovo ispitivanje pokazuje da „ubrizgavanje“ marihuane u prikladnom razdoblju može spriječiti razvoj simptoma PTSP-a.
S druge strane, američki naučnici otkrili su da marihuana regulira tjeskobu i reakciju tijela na situacije koje percipira kao potencijalno opasne, što je u suprotnosti sa prijašnjim istraživanjima koja su ovu drogu povezivala sa razvojem tjeskobe, depresije, šizofrenije i bipolarnog poremećaja. Naučnici sa Sveučilišta Vanderbilt u Tenesiju otkrili su da postoje receptori putem kojih marihuana može imati takav učinak, a koji su smješteni u centru za emocije u mozgu. Amigdala je dio mozga uključen u regulisanje tjeskobe i fizičke aktivacije tijela u opasnim i zahtjevnim situacijama.
Istraživanje, koje je objavljeno u stručnoj publikaciji Neuron, po prvi put je pokazalo kako nervne ćelije u tom dijelu mozga proizvode i oslobađaju svoje vlastite endokanabinoide – spojeve čije je djelovanje slično djelovanju marihuane. Prirodni sistem endokanabinoida regulira tjeskobu i reakciju na stres neutralizirajući signale u mozgu. Od ranije je poznato da, kada je osoba izložena hroničnom stresu ili teškoj emocionalnoj traumi, može doći do smanjenja lučenja prirodnih endokanabinoida, a kad se to dogodi, razina stresa se povećava. Pušenje marihuane može smanjiti tjeskobnost zato što djelovanje njenih kanabinoida na kanabinoidne receptore može nadoknaditi smanjenje lučenja prirodnih endokanabinoida.
Postojanost PTSP-a pripisuje se disbalansu neuroreceptora u mozgu koje se javlja u vrijeme traume, onda kad su adrenalinski hormoni i hormoni stresa hiper-osjetljivi. Zanimljiv je slučaj iz susjedne Hrvatske gdje je hrvatski branitelj Marko Zeba izborio pravo korištenja konoplje za liječenje simptoma PTSP-a nakon što mu je zakonski dopuštena konzumacija i kupovina kanabisa. Zeba je nakon problema sa alkoholom i neuspješnog liječenja širokom paletom farmaceutskih lijekova, tek konzumacijom kanabisa ostvario olakšanje svojih tegoba.
Nije iznenađujuće da Bosna i Hercegovina spada u zemlje sa visokim postotkom oboljelih od PTSP-a. Jedan od problema je i to što se osobe sa PTSP-om rijetko odlučuju na liječenje. Dodatno pogoršava i teška ekonomska situacija velikog broja stanovništva u BiH, pa tako mnoge osobe žive sa traumama do kraja života.
Trenutno ne postoje 100% učinkoviti lijekovi za PTSP, ali s novim otkrićima na području endokanabinoidnog sistema istraživači počinju otvarati nove puteve razumijevanja i liječenja PTSP-a. Naime, jedan stup PTSP-a jeste upravo endokanabinoidna deficijencija – tijelo prestaje proizvoditi dovoljno endokanabinoida. To je trenutak kad kanabinoidi iz kanabisa mogu djelovati terapijski. Popunjavanjem ovih nedostajućih endokanabinoida sa onima koji se nalaze u kanabisu može dovesti do olakšanja od traumatskih sjećanja.
I dok brojne zemlje svijeta, uključujući polovinu saveznih američkih država, evropske zemlje poput Belgije, Grčke, Njemačke, Slovenije, Finske, Holandije i brojne druge omogućavaju pacijentima koji boluju od multiple skleroze, karcinoma, AIDS-a, PTSP-a i drugih teških bolesti da se liječe uz korištenje marihuane, u Bosni i Hercegovini ovakav vid liječenja se još uvijek smatra ilegalnim.
Mnoge zemlje legalizirale su upotrebu medikamenata na bazi kanabisa kako bi svojim građanima olakšali liječenje teških bolesti, a u BiH oni koji posjeduju kanabis za preprodaju i oni koji se liječe, npr. uljem kanabisa, krivično su odgovorni. U BiH se godinama priča o legalizaciji kanabisa u medicinske svrhe, ali nema konkretnih pomaka na izmjeni Zakona o sprečavanju i suzbijanju zloupotrebe opojnih droga koje bi dovele do toga da se ulje kanabisa i drugi preparati na bazi ove biljke mogu legalno koristiti i u našoj zemlji. Zasada su nejasni razlozi zbog čega se još uvijek o ovoj temi priča „uprazno“, jer nadležna komisija Ujedinjenih nacija uklonila je kanabis sa liste najopasnijih droga, Svjetska zdravstvena organizacija preporučila je korištenje kanabisa u medicinske svrhe, a rezoluciju o tome donio je i Evropski parlament.
Jasno je da bh. političari u javnosti deklarativno podržavaju legalizaciju kanabisa u medicinske svrhe, ali kada ih se konkretno upita o tome šta su učinili po tom pitanju, obično slijedi tišina. Sreća da i ovdje imamo izuzetaka – parlamentarni zastupnik Saša Magazinović i zastupnik u Parlamentu FBiH, Damir Nikšić, među rijetkim su bh. političarima koji se istinski i neumorno već godinama bore i zalažu za inicijativu legalizacije kanabisa u medicinske svrhe.
U razgovoru sa Sašom saznajemo da osobe koje boluju od PTSP-a u BiH imaju itekako pozitivna iskustva sa korištenjem ulja kanabisa za liječenje i ublažavanje simptoma.
„Kada je u pitanju ublažavanje posljedica PTSP-a, to je prvenstveno pitanje za medicinsku struku. Ono što ja mogu reći jeste da sam, baveći se ovom temom, od različitih ljudi čuo da ulje kanabisa ima jako djelotvoran učinak na osobe koji na različite načine pate od posljedica PTSP-a“, ističe Saša.
Također naglašava da je legalizacija kanabisa u Bosni i Hercegovini pitanje vremena, ali je nažalost ta tema talac sveukupne političke atmosfere koja se kreće od krize do krize.
„U vrijeme kada je ova priča pokrenuta u BiH, to je bilo nešto napredno i progresivno, a danas je to međunarodna obaveza koju još nismo ispoštovali. Danas više ne govorimo uopće o nekom iskoraku u odnosu na druge, nego o međunarodnoj obavezi koju smo dužni da ispoštujemo u skladu sa preporukama Svjetske zdravstvene organizacije i Evropskog parlamenta“, otkriva nam Saša, te dodaje:
„Ulje kanabisa nikada nikome nije odmoglo. Vjerovatno neće pomoći svima, ali sigurno nikome neće odmoći“, zaključuje.
Ono što je potrebno da se desi, pored dekriminalizacije i omogućavanja oboljelim da koriste kanabis koji je testiran i koji ne dolazi sa crnog tržišta, jeste da se otvoreno priča o ovome problemu i da se ukaže na stvarnu potrebu koja postoji, kao i da se ukaže na to da je ta potreba prvenstveno zdravstvena.
A do tada, kako poručuju brojni/e aktivisti/kinje za legalizaciju medicinske marihuane u BiH – „Bolje ilegalno živ, nego legalno mrtav!“
