Piše: Husein Ohran
Očekuje se da će do 2050. godine svjetska populacija porasti na gotovo 10 milijardi. Ovakav rast populacije sa sobom nosi rizik od nestašice hrane, ali sa druge strane proizvodnja velikih količina hrane mogla biti imati teške ekološke posljedice. Šta jedemo, te način kako je hrana proizvedena, u mnogome utječe na zdravlje čovjeka, ali i na okolinu. Prema podacima Organizacije za hranu i poljoprivredu Ujedinjenih nacija (FAO), 31% globalnih emisija antropogenog porijekla dolazi od poljoprivredno-prehrambenih sistema. Povećane potrebe za hranom sa sobom nose dodatno krčenje šuma, veći uzgoj proizvodnih životinja, manipulaciju obradivim tlom i hranjivim tvarima, te gubitak i rasipanje hrane. Najveći dio stakleničkih plinova povezanih s hranom dolazi iz poljoprivrede i korištenja zemljišta. Naime, hrana životinjskog porijekla, osobito crveno meso i mliječni proizvodi, općenito se povezuju s najvećim emisijama stakleničkih plinova. Razlozi su mnogobrojni. Za proizvodnju mesa često su potrebni ekstenzivni pašnjaci, koji se uglavnom stvaraju sječom drveća, oslobađajući ugljen dioksid pohranjen u šumama. Zatim, preživari tokom probavnih procesa emitiraju metan, izuzetno potentan staklenički plin koji apsorbira 80 puta više sunčeve energije u odnosu na ugljen dioksid. Dodatno, animalni otpad na pašnjacima i hemijska gnojiva koja se koriste na usjevima za stočnu hranu, emitiraju dušikov oksid, treći po redu najzastupljeniji staklenički plin. Mnogo manji udio u emisiji stakleničkih plinova uzrokovanim našom ishranom otpada na hlađenje i transport hrane, te industrijske procese poput proizvodnje papira i aluminija za pakovanje.
ŠTA MOŽEMO UČINITI?
- Dominantno biljna, uravnotežena sezonska prehrana. Za prosječnog balkanskog čovjeka, ovakva preporuka je skoro ravna sa uvredom. Međutim, ne tvrdeći da svi moramo isključivo jesti hranu biljnog porijekla, dominatno biljna ishrana čuva naše zdravlje, ali i okolinu. Veoma je bitno naglasiti da je i intenzivna biljna proizvodnja velikim dijelom odgovorna za globalno zagrijavanje i narušavanje ekološke ravnoteže. Hiperprodukcija i ogromna potražnja za biljnim vrstama koje uspijevaju samo u “tropskim” uslovima dodatno pridonosi nestajanju velikih dijelova amazonskih šuma, jednog od najvažnijih elemenata klimatskog sistema planete. Stoga, moramo se zapitati – da li je nužno da u našim obrocima bude zastupljeno voće i povrće koje, da bi se našlo u trgovačkim policama, ozbiljno doprinosi globalnom zagrijavanju? Na slici ispod je prikazano koliko emisija stakleničkih plinova uzrokuju različite vrste hrane koju koristimo.
- Smanjimo bacanje hrane! Kada bacamo hranu, uzaludno trošimo energiju, zemljište, vodu i gnojivo koji su korišteni za proizvodnju, pakovanje i transport. Stoga, kupujmo samo ono što nam je potrebno.
- Vrećice za višekratnu upotrebu. Proizvodnja, upotreba i odlaganje plastike uveliko pridonose klimatskim promjenama. Umjesto plastičnih vrećica, koristimo vrećice za višekratnu upotrebu, čime smanjujemo količinu plastičnog otpada.
S obzirom na navedeno, mislimo na prirodu i dok jedemo!
