Prije pet stotina godina Gračanica je dobila formalni status gradskog naselja, odnosno kasabe, već pet godina i po savremenim standardima Gračanica ima status grada, ali je nadaleko ipak najpoznatija po krilatici „od posla čaršija“. Oduvijek su Gračanlije bile sposobni zanatlije i trgovci, a bila ona čaršija, kasaba ili grad, u Gračanicu se dolazilo kao u sredinu koju krasi preduzetni duh.
Jedno od obilježja tog duha i vrijeme kad se on može najbolje osjetiti je sigurno čuveni gračanički vašer – pravi godišnji festival trgovine na koji su stoljećima dolazile „vašerdžije“ iz dalekih mjesta, donoseći svoje proizvode i nudeći zabavu koja se u nekim prošlim vremenima nije mogla porediti niti nadomjestiti ničim drugim. Tačno, po pravopisu možda jeste ispravno reći vašar, ali u gračaničkom kraju se oduvijek govorilo vašer i tu će lingvisti zauvijek samo gubiti vrijeme koje bi se moglo iskoristiti bolje načine.
A za Gračanlije nema boljeg i zabavnijeg vremena od vremena vašera koji se od pamtivijeka održava tri dana – od osmog do jedanaestog novembra svake godine. Edin Šaković, historičar i stručni saradnik za kulturno naslijeđe u Bosanskom kulturnom centru u Gračanici kaže kako se ovaj događaj podudara sa Mitrovdanom i kako prvi spomen na njega datira iz 1604. godine.
„Gračanički vašer jedan je od najstarijih vašera u BiH i ima višestoljetnu tradiciju. Zaista bi trebali poduzeti sve da ona ostane saučuvana, a to ćemo uraditi tako što ćemo svake godine biti dobri domaćini svim onim ljudima koji dolaze ovdje na vašer bilo kao posjetioci ili kao prodavači“, kaže Šaković.
Čuveni gračanički novinar i hroničar Fikret Konjić je zapisao kako, prema predanju, historija gračaničkog vašera seže i u predosmansko vrijeme. On navodi kako se lokacija na kojoj se ovaj događaj održavao mijenjala, ali da je uvijek bila centralno mjesto trgovine – ali i zabave. Savremenim vrteškama prethodile su nekad i ručno pokretane sprave sa konjićima, zatim ringišpili, menažerije, „zidovi smrti“ i druge atrakcije, kao i lukave vašardžije koje su nudile mogućnosti osvajanja raznih nagrada pucanjem iz vazdušne puške, rušenjem čaša loptama ili nabijanjem prstenova na metu uz legendarne uzvike: „Karike na marike – ko nabije taj dobije!“
Današnji vašer krasi moderniji luna-park smješten na platou kod dvorane Bazen. Tu su “balerina”, “luda daska”, autići, ringišpil i druge atrakcije kojima se redovno najviše obraduju najmlađi.
Ali, Gračanica ne bi bila “od posla čaršija” kada bi vašer bio samo sinonim za zabavu. Stoljećima se uoči Mitrovdana na put prema Gračanici upute prodavači svega i svačega da bi sa svojih štandova nudili proizvode kojima privlače kupce. Iako je u današnje vrijeme ljudima sve dostupno u supermarketima i tržnim centrima, ono što kupite na vašeru ima nekakvu posebnu sentimentalnu vrijednost koju daje naslijeđe svih decenija i stoljeća koje su u njega ugrađene. Jer osim prodavača, nekad su se na vašer slijevali i kupci iz drugih sredina, jačajući prostorne i vremenske veze koje i danas žive u nama.
„Sjećam se vremena kad je rodbina iz Pribave i čak iz sela oko Lukavca i Doboja kod nas dolazila na vašer, kad se ostajalo i na konaku i kad je puna kuća bila za vašer. Kao djeci nam ništa draže nije bilo od toga, živjelo se, družilo, jelo se i pilo. Vrijeme se promijenilo ali vašar je ostao“, kaže jedna starija posjetiteljica. Kupila je vunene čarape, iste onakve kakve su bile i u vremenima kojih se prisjeća.
Lijepo je u Gračanici vidjeti ostatke starih zanata, a štandovi sa rukotvorinama su sigurno među najljepšim i najposjećenijim. Upravo se na njima najljepše i najbolje osjeti duh tradicije od četiri stotine godina kojom se malo koja manifestacija u našim krajevima može pohvaliti.
A osim onih koji izrađuju rukotvorine, tu su i majstori gastronomije. Mliječni proizvodi, slatkiši, a naročito mesne prerađevine mamac su za one koji na vašer dođu da počaste nepce. Mnogi od ponuđača dolaze izdaleka, poput onih sa štanda proizvođača suhog mesa iz Visokog, firme „Salex“ iz Visokog vlasnika Ferida Beganovića.
„Posao sam naslijedio od oca a bavimo se preradom mesa, proizvodnjom suhomesnatih prozvoda, domaće visočke pečenice, sudžuke već nekih četrdeset godina. Na vašer dolazimo zadnjih petnaestak godina i zaista smo zadovoljni s prodajom. Gračanica je zaista domaćinski grad“, priča visočki majstor dok na tanko reže pečenicu koju nudi mušterijama da probaju. Doima se jako zadovoljnim pazarom i kaže kako i u budućnosti planira dolaziti na gračanički vašer.
Na pazar se ne žali ni lokalni proizvođač slatkiša Edin Salkić. On nudi takozvane ciglice, bombonice, šećerlame, lizala, šećerne jabuke, halvu, rahatlokum… Ali posebno izdvaja jedan tradicionalni slatkiš. “Ma ko na vašeru nije kupio halvu, isto kao da na vašeru nije ni bio“, smije se.
Među onima kojima je pazar posljednjih godina oslabio su prodavači galanterije kakva se i inače može kupiti po radnjama i tržnim centrima poput novčanika, kaiševa, torbi i satova. Seid Broklić, prodavač kožne galanterije kaže kako nešto bolje prolaze prodavači odjeće i nešto atraktivnije robe. “Svejedno, ja svakako očekujem dobru i lijepu zabavu, druženje ali i naravno solidnu zarada“, zadovoljan je Seid.
I upravo u tome i jeste sažeto ono što je gračanički vašer predstavljao kroz posljednja četiri stoljeća – sinonim za zabavu i zaradu. Pa, bez obzira na to bila Gračanica kroz historiju kasaba, čaršija ili grad, u vrijeme vašera je bila i ostala: centar svijeta.
