Piše: Rubina Čengić
Žene i djevojčice koje dožive rodno zasnovano nasilje često traže pomoć od vjerskih zajednica koje ne znaju gdje da ih upute, ali su i veoma zainteresovane za izvještavanje medija o nasilju i stavove vjerskih zajednica, rečeno je u okviru sesije „Mediji i religijske zajednice u prevenciji nasilja nad ženama i djevojčicama: prostor za dijalog i zajedničko djelovanje“ koja je održana u srijedu u Sarajevu.
Osnov za razgovor bilo je istraživanje provedeno u okviru projekta “Akcelerator rodne ravnopravnosti” koje je pokazalo da postoji značajan, ali još uvijek nedovoljno iskorišten prostor za povezivanje medija i religijskih zajednica jer vjerske zajednice imaju važnu ulogu u komunikaciji sa zajednicama o vrijednostima, odgovornosti, dostojanstvu i neprihvatljivosti nasilja, a mediji značajno utiču na javno razumijevanje rodno zasnovanog nasilja, vidljivost iskustava preživjelih i propitivanje društvenih i institucionalnih odgovora na nasilje.
„Postoje važne društvene i kulturološke norme koje sputavaju žrtve da prijave nasilje, ali kada one zatraže pomoć od vjerskih zajednica – zajednice ne znaju gdje da ih upute“, rekao je Feđa Mehmedović, istraživač stavova vjerskih zajednica o rodno zasnovanom nasilju. Naglasio je da bi mediji i vjerske zajednice mogli zajednički raditi na transformaciji društva s ciljem smanjenja nasilja, a vjerske zajednice na uklanjanju društvenih i kulturoloških barijera koje sputavaju žrtve da prijave nasilje.
„Odnos vjerskih zajednica prema nasilju značajno se promijenio otkako su njihovi predstavnici posjetili sigurne kuće i centre za mentalno zdravlje. Vjerske zajednice žele pomoći, ali često ne znaju kako. One imaju značajan, ali još nedovoljno iskorišten potencijal u prevenciji nasilja nad ženama i djevojčicama, a njihova snaga nije samo u vrijednostima koje promovišu, već i u povjerenju koje uživaju, kontinuiranom kontaktu s porodicama i mladima te mogućnosti da utiču na društvene norme i ponašanja“, rekao je Mehmedović i naglasio da je istraživanje pokazalo da postoji potreba za jačanjem praktičnih kompetencija, razvojem konkretnih preventivnih poruka i snažnijim povezivanjem sa sistemom podrške i zaštite.
“Mediji imaju moć da oblikuju javni diskurs, dok religijske zajednice imaju mogućnost da kroz svakodnevni kontakt s ljudima doprinose promjeni stavova i ponašanja. Njihove uloge su različite, ali se mogu snažno nadopunjavati“, istakao je Mehmedović.
S druge strane, žene koje su preživjele nasilje utjehu često nalaze u religiji, ali ih uznemirava činjenica da mediji prenose previše detalja o konkretnim slučajevima nasilja jer ih to retraumatizira, a može biti i inspiracija nasilnicima, rekla je Selma Zulić Šiljak, istraživačica percepcije žrtava nasilja o medijima.
„Žrtve nasilja često utjehu nalaze u religiji, ali i pažljivo prate medije jer žele znati kako izvještavaju o njihovom problemu. Od medija očekuju da propituju institucije o tome šta rade da spriječe nasilje i da problematiziraju ‘dogovor’ među partnerima kao odgovor na nasilje, a važno im je i da čuju šta kažu vjerske zajednice iz njihove religije. Govorimo o ženama koje imaju potrebu da se aktivno informišu i ono što one vide kao nedostatak u medijskom izvještavanju jeste hrabrost da kritikuju i propituju odgovor institucija uslj čega ne ispunjavaju svoju osnovnu društvenu ulogu da propituju institucije“, rekla je Zulić Šiljak.
Naglasila je da analiza medija pokazuje da “mediji religijskih zajednica izvještavaju o rodno zasnovanom nasilju, da u tim izvještajima nema senzacionalizma, ali da njihov domet nije veliki”.
„Mainstream mediji i društvene mreže puni su senzacionalizma što retraumatizira žrtve, a profesionalno urađeni sadržaji, poput emisija religijskog programa BHT-a i sličnih, često su manje vidljivi“, rekla je Zulić Šiljak.
U okviru sesije moglo se čuti da je “nasilje u svim uzrastima veoma prisutno i da je okrutnije nego prije desetak ili više godina” što potvrđuju različita istraživanja provedena proteklih godina (2013, 2016, 2023. i 2026. godine); da “vjerske zajednice mnogo rade na terenu” i da su “poput krvotoka jer dolaze i do najudaljenijih domaćinstava”, ali i da “s konkretnim slučajevima ne izlaze u javnost jer ih obavezuje tajnost odnosa između vjernika i vjerskih službenika”; da su vjerske zajednice posvećene tome da do svake žene dopre glas da nasilje ne treba trpjeti; da im je “potrebno više edukacije jer je velika fluktuacija osoba koje rade sa žrtvama nasilja”; da se rade na međusektorskoj saradnji; da od djetinjstva treba govoriti o nasilju i ukazivati na to zašto je pogrešno jer kad je šteta nastala – ne možemo se mnogo toga učiniti.
Predstavnici vjerskih zajednica smatraju da “mediji trebaju izvještavati odgovornije”, ali i “priče o pojedinim slučajevima ‘dovesti’ do kraja, do presude, ‘kako bi nasilnik bio osramoćen'“. S druge strane, istraživači su upozorili da i “prevencija mora prilagođena potrebama”, odnosno oblicima nasilja koji se mijenjaju kroz vrijeme.
Na pitanje kako je moguće da uz intenzivan rad vjerskih zajednica na terenu i vjersku poduku od vrtićkog doba u BiH postoji toliko nasilja, Mehmedović je rekao da je “jedan od razloga i to što se djeci nudi ono što treba da nauče i zapamte, ali da ona sama nisu uključena u kreiranje poduke”.
Ova dijaloška sesija, koju je organizovala UN Women u BiH u saradnji s Mediacentrom Sarajevo i Redakcijom religijskog programa BHT1, a u okviru projekta „Akcelerator rodne ravnopravnosti“ koji u BiH provodi UN Women u saranji sa UNDP, UNFPA i UNICEF uz finansijsku podršku Evropske unije, vlada Danske i Švedske i u saradnji sa Agencijom za ravnopravnost spolova Bosne i Hercegovine, Centrom za jednakost i ravnopravnost polova Republike Srpske i Gender centrom Federacije Bosne i Hercegovine, okupila je predstavnike/ce vjerskih zajednica i organizacija inspirisanih vjerom, specijaliziranih religijskih medija, javnih servisa i drugih medija kako bi razgovarali o ulozi medija i religijskih aktera u prevenciji nasilja. Zaključci ove, kao i drugih sesija provedenih u okviru projektnih aktivnosti, poslužit će za definisanje preporuka i planiranje budućih aktivnosti, posebno u oblastima komunikacije, razvoja medijskih sadržaja, stručne razmjene, edukacije i povezivanja medijskih i religijskih aktera.
