Dugo sam vjerovala da je pobjeda kada nekome dokažeš da nisi slabija. Kada izađeš jača iz rasprave, kada ti pripadne posljednja riječ, kada pokažeš da možeš više, bolje, jače. To mi je davalo osjećaj da sam pobijedila. Ali istina je, to nije bila pobjeda. To je bilo samo iscrpljujuće dokazivanje, stalna borba u kojoj nikad zapravo ne dobiješ mir.
Prava pobjeda je nešto sasvim drugačije. Ona se desi onda kada prestaneš imati potrebu da nekoga nadjačaš. Kada više nemaš potrebu da se upoređuješ, da ulaziš u bitke koje te samo troše. Kada shvatiš da tvoje vrijednosti, tvoje znanje i tvoja snaga ne zavise od toga da li si nekoga „pobijedila“.
I tu dolazimo do mentalnog zdravlja. Koliko puta smo ušli u raspravu koja nas je poslije danima mučila? Koliko puta smo se osjećali prazno i iscrpljeno, iako smo „pobijedili“? Upravo to dokazivanje jede naš mir. Kada stalno jurimo potvrdu da smo u pravu, mi zapravo dajemo drugima moć da utiču na naše emocije i unutrašnje stanje.
Mentalno zdravlje počinje onog trenutka kada prestaneš da se takmičiš. Kada umjesto inata osjetiš žal, jer vidiš da osoba s druge strane zapravo još uvijek vodi unutrašnje borbe. Kada shvatiš da tebi dokazivanje više nije potrebno, jer tvoj mir i vrijednost ne zavise od tuđeg priznanja.
To je prava pobjeda, pobijediti sebe, svoj ego, svoju potrebu za stalnim dokazivanjem. To je trenutak kada biraš sebe i svoje mentalno zdravlje iznad svega. Jer kad prestaneš da se trošiš na bitke koje ti ništa ne donose, ostaje ti snaga da njeguješ ono što je zaista važno, svoj unutrašnji mir.
