Nekada je čovjek tražio Boga u tišini. Ne u bukama, ne na trgovima, niti na naslovnicama, već u svom srcu. Bio je prisutan u šapatu savjesti, u molitvi izgovorenoj bez svjedoka, u pogledu punom saosjećanja i u tihoj snazi praštanja. Bio je iznad svih podjela, izvan svake ideologije, pripadao je svakome i nikome.
Danas je drugačije. Bog je otet. Otet od ljudi. Više nije pitanje vjere u Boga, već pitanje čijeg je Boga – čiji narod, čija stranka, koja religija, koja nacija. Svako ima svoju verziju Boga, prilagođenu sopstvenim interesima. Njegovo ime se koristi da bi se pravdala moć, opravdavala mržnja, ušutkali protivnici. Umjesto da bude izvor univerzalne ljubavi i pravde, Bog je postao sredstvo za manipulaciju.
Otela Ga je politika. Pišu u Njegovo ime ustave i govore o vjeri kad žele osvojiti glasove. Pozivaju se na Boga kad žele da narod slijepo sluša. Ali njihovi postupci nisu vođeni božanskom pravdom, već ličnom ambicijom. Bog im je alat. U Njegovo ime prave zakone koji ponižavaju, isključuju i dijele. Tvrde da brane tradiciju i vjeru, dok su im ruke prljave.
Oteli su Ga i vjerski službenici. Ne svi, ali oni najglasniji. Oni koji više vole mikrofon nego tišinu, koji više propovijedaju osudu nego milost. Umjesto da vode ljude ka Bogu, oni ih vode ka krutim pravilima, zatvaraju ih u dogme i tjeraju da se boje. Ljubav prema bližnjem zamijenjena je prebrojavanjem krvnih zrnaca. Umjesto da šire poruke nade, oni postaju čuvari zidova koji razdvajaju.
Vjera je postala tržište, a Bog brend. Umjesto duhovnog rasta, nude se formule sreće. Umjesto skromnosti nudi se glamur. Vjera je izgubila dubinu, a dobila scenski efekat. Bog više ne stanuje u skromnom, već se nalazi samo u najskupljim vilama i najnovijim autima.
Oteli su Ga i ratovi. U Njegovo ime se ruši, pali, protjeruje i ubija. I to nije nova pojava. Stoljećima se vode ratovi uz poklič “Bog je s nama”. A ako Bog zaista jeste ljubav, pravda i život, kako može biti na strani onih koji šire smrt? Istina je bolna. Ljudi ne ubijaju zbog Boga, već koriste Boga kao izgovor da ubiju.
I tako, Bog je otet iz prostora duše i zakovan za zidove institucija, parola i ideologija. Odvojen je od čovjeka. Nije više blizak, intiman i prisutan u svakodnevici. Postao je apstraktna figura koju drugi tumače u naše ime. A zaboravili smo ono najbitnije – Bog nije religija, nije država, nije nacija. Bog je odnos koji je ličan, dubok i živ.
A gdje je danas Bog?
Bog je i dalje tu. Nije nestao. Samo smo mi zaboravili gdje se nalazi. Oteli smo ga mi. Mi smo Ga zamijenili simbolima, ritualima, institucijama i etiketama. Međutim, On je sloboda. On je istina. I On čeka da Ga vratimo tamo gdje pripada.
Vrijeme je da prestanemo koristiti Boga za svoje ciljeve i da počnemo živjeti po Njegovim vrijednostima – ljubavi, pravdi, istini i skromnosti. Bog ne traži savršenstvo, već iskrenost. Ne traži da budemo sudije, već da imamo empatiju.
Iako je Bog je otet, možemo ga vratiti kroz tihu odluku da budemo bolji ljudi. Ne za druge, već za sebe.
Jer Bog ne pripada nikome ali je prisutan u svima koji Ga žive.
