Izgleda da je nepovjerenje konzervativnih Amerikanaca u nauku daleko dublje nego što se mislilo. Ne samo da ne vjeruju naučnim idejama koje ne odgovaraju njihovom svjetonazoru, nego nemaju povjerenje u one oblasti koje najviše doprinose ekonomskom rastu i produktivnosti u poređenju s liberalima.
Nauka je vrijedan alat za rješavanje problema, kako onih svakodnevnih tako i onih velikih poput pandemija i klimatskih promjena. Međutim, povjerenje u taj alat je izuzetno krhko, te postoji zabrinutost da se od pandemije COVID-19 povjerenje javnosti u nauku i naučnike nalazi u krizi.
Porast širenja dezinformacija i teorija zavjere, uz napade na nauku od strane nekih visokopozicioniranih političkih ličnosti, doveo je do stvaranja percepcije kako je povjerenje u nauku na nižem nivou nego prije. Ali, studije su pokazivale kako nema dokaza koji bi potvrdili da je ovaj problem sa povjerenjem realan.
Da li je nauka “ljevičarski hobi”?
Međutim, postoji jedna skupina koja pokazuje konstantnost nepovjerenja prema nauci i koja je sklonija odbacivanju rješenja koja ona nudi – to su konzervativci. Kako u Americi, tako i u ostatku svijeta, utvrđeno je da osobe konzervativnih političkih shvatanja imaju niži nivo povjerenja u nauku i da taj pad povjerenja počinje od osamdesetih godina prošlog stoljeća.
Dio razloga za to leži u logičnoj činjenici da se naučna otkrića često ne poklapaju sa njihovim političkim i ekonomskim uvjerenjima, dok neki konzervativci idu toliko daleko da odbacuju nauku kao „ljevičarski hobi“ ili da tvrde da su univerziteti utvrde ljevičarskog establišmenta.
Doktor Bastiaan Rutjens je sa kolegama sa fakulteta društvenih i bihevioralnih studija u Amsterdamu pokušao bolje razumjeti kako varira stepen povjerenja u razna polja nauke, te da li je moguće pad povjerenja spriječiti pomoću kratkoročnih intervencija. U opsežnoj studiji, njegov je tim ispitao gledišta 7,800 Amerikanaca na 35 raznih naučnih grana, od antropologije preko biologije pa do atomske fizike. Pri tome su poredili razlike u gledištima ispitanika koji su se izjasnili kao konzervativci u odnosu na one koji su sebe opisali kao liberale.
Uz to, testirali su pet prijedloga intervencija koje bi za cilj imale podizanje povjerenja u nauku i naučnike, naročito među konzervativcima. Ove intervencije su bile postavljene tako da pokažu kako naučna postignuća mogu biti u skladu sa konzervativnim vrijednostima, kao i da promovišu postignuća naučnika koji su sami konzervativnih uvjerenja.
Rasprostranjeno nepovjerenje
Studija je pokazala kako su liberali imali daleko više povjerenja u nauku od konzervativaca u svih 35 naučnih polja obuhvaćenih istraživanjem. Rezultati su bili isti bez obzira na to da li se ova polja podudaraju sa njihovim političkim stavovima po pitanjima poput, recimo, inkluzivnosti ili klimatskih promjena. Odstupanja u odnosu na konzervativce su bila čak i veća kad su u pitanju polja nauke povezana sa industrijom, ali kad su u pitanju osobe liberalnih stavova nivo povjerenja u različite naučne grane nije bio uniforman.
Naročito velika odstupanja zabilježena su u naučnim disciplinama koja se tiču klime, medicinskih istraživanja i društvenih nauka. Prema autorima studije, ovo je povezano sa konzervativnim uvjerenjima kao što su ona o slobodnom tržištu ili socijalnoj zaštiti.
Kako se moglo i pretpostaviti, po pitanju tehničkih disciplina i primijenjene nauke razlike su znatno manje.
„Ove discipline su više fokusirane na ekonomski rast i produktivnost. Ali iznenađuje je to koliko su čak i ovdje konzervativci pokazali niži nivo povjerenja. Njihovo nepovjerenje se proteže kroz nauku u cjelini“, kaže Rutjens.
Što se tiče spomenutih intervencija pomoću kojih bi se moglo podići povjerenje u nauku, rezultati su pokazali još drastičnije razlike. Nijedna od pet predloženih mjera nije dala razultate u podizanju povjerenja konzervativaca u nauku. Čak i kada su poruke bile u skladu sa njihovim vrijednostima, stavovi jedva da su se imalo promijenili.
„Ovo sugeriše da je njihovo nepovjerenje duboko ukorijenjeno i da ga nije lako promijeniti“, pojašnjava Rutjens.
Koji je recept za povećanje povjerenja?
S obzirom na ovakve rezultate, jako je teško predvidjeti kako će se nepovjerenje u nauku dalje razvijati i u šta će se pretvoriti u budućnosti.
„U Americi se trenutno dešavaju ekstremne stvari. Ali čak i ovdje u Nizozemskoj vidimo nezamislive diskusije u vezi nauke koje često prati izraženo nepovjerenje“, dodaje naučnik.
Ono što posebno brine jeste to što je dokazano kako je jako teško poboljšati povjerenje u nauku putem brzih intervencija. Prema Rutjensu, to ne znači kako ovo nije moguće nego da je potrebno nauku učiniti transparentnijom i pouzdanijom u očima određenih grupa:
„Potrebne su snažnije intervencije koje će osigurati lični doživljaj nauke – ono čime nauka doprinosi vašem životu, ovdje i sada.“
Studija je objavljena u magazinu Nature Human Behaviour.
