Prava snježna drama se u posljednjih par dana odvijala na prostoru općine Bosanski Petrovac. Snijeg kakav se u posljednjih par decenija ne pamti jednostavno je zatrpao puteve, a nanosi su bili takvi da su službe za održavanje puteva bile nemoćne – tek što bi se određena dionica očistila vjetar bi nanio nove nanose i stvari vratio na početak.
Sa površinom od preko sedam stotina kvadratnih kilometara ova općina je među najvećima u Bosni i Hercegovini i jako je zahtjevna kad je u pitanju održavanje puteva. Sela su jako udaljena i raštrkana, a u njima živi mali broj stanovnika tako da sama po sebi nemaju značajne kapacitete za borbu sa snježnim nanosima koji su ponegdje dosezali i pet metara visine.
Savjetnik općinskog načelnika i član kriznog štaba Senad Husetić priča nam kako je sad situacija stabilizirana, ali je u proteklih nekoliko noći situacija bila krajnje kritična.
„Imali smo nekoliko kolona automobila do kojih smo morali doći, prioritet je bio izvući ljude koji su zapeli u vozilima u snijegu i ne dopustiti da oni budu smrtno ugroženi. U takvim situacijama ne znate koliko imaju goriva u automobilima, da li imaju hrane i vode, treba učiniti sve da ne dođe do smrzavanja“, kaže Husetić.
Ove kolone zaglavljenih automobila su u potpunosti poremetile planove nadležnih u Bosanskom Petrovcu. Održavanje magistralnih i regionalnih puteva je u nadležnosti viših nivoa vlasti, ali neočekivani problemi na ovim putevima su tražili angažman svih lokalnih kapaciteta, kako mehanizacije, tako i ljudstva.
Koliko god da ih ima, ljudstvo i mehanizaciju nije lako rasporediti na prostoru tako velike općine kao što je Bosanski Petrovac. Za početak je bilo neophodno spasiti ljude koji su bili zaglavljeni u autima na magistralnom putu, zbog čega su probijanje prema selima, čišćenje gradskih ulica i lokalnih puteva morali sačekati.
Preko dvadeset i pet porodica je evakuirano iz smetova i smješteno kod građana koji su priskočili u pomoć. Najteža situacija je bila u utorak, kada je bilo još i više ljudi budući da su tu bili i putnici iz autobusa i kamiona kojima nije bio dopušten nastavak putovanja. Građanka Bosanskog Petrovca L. K. koja nije željela da joj objavimo ime i prezime kaže kako je u svoju kuću primila porodicu iz Prijedora koju je snijeg zaustavio na putu prema Drvaru.
„Nije važno ime, važno je pomoći, previše je u svakoj situaciji ljudi koji se žele reklamirati. Ja samo želim pomoći, smjestila sam ljude za koje ne znam ni kako se zovu. Žena je krenula u Drvar na sahranu majke i desilo im se da zaglave u snijegu. Takva ljudska tuga je velika i bez dodatnih problema, mi smo tu da pomognemo i olakšamo koliko možemo“, priča mještanka Bosanskog Petrovca.
Husetić kaže kako su u Bosanskom Petrovcu sklonili tri autobusa puna putnika i nekolicinu vozača kamiona. Neki od njih su se uspjeli snaći i nastaviti put putničkim vozilima, ali neki su još uvijek tamo.
Za ove putnike je općina Bosanski Petrovac osigurala hranu, a veliki broj građana je priskočio sa željom da im pomogne. Husetić ističe i kako su općina i njen načelnik Mahmut Jukić osigurali i dovoljne količine goriva za sve mašine koje se pridruže akcijama spašavanja i čišćenja.
A pridružio se veliki broj organizacija i preduzeća, tu su u ovakvim situacijama uvijek nezaobilazni SOS Bihać, Gorska služba spasavanja USK, Pomozi.ba te razna druga udruženja, preduzeće Unsko-sanske šume kao i veliki broj građevinskih kompanija iz Bosanskog Petrovca, ali i Bihaća, Velike Kladuše koje su ustupile ljudstvo i mehanizaciju.
Naročito je zahtjevno bilo na području Smoljane i Krnje Jele, gdje je zameteno bilo stotinjak ljudi, kao i Bjelaja gdje je prekinuta komunikacija sa oko sedamdeset domaćinstava. U Krnjoj Jeli se nalazila i trudnica pred porođajem, tako da su najveći napori bili upravo na tom području.
„Na terenu u Smoljani, Bjelaju i Krnjeuši rade tri lokalne kompanije, kao i Unsko-sanske šume i ispomoć iz šumarije u susjednom Driniću. U tim selima imamo starih i bolesnih ljudi do kojih moramo stići“, kažu iz kriznog štaba općine Bosanski Petrovac.
Zlatan Kovačević iz organizacije SOS Bihać kaže kako se rad odvijao u skoro nemogućim uslovima. U moru snijega je teško odrediti najbolju rutu za čišćenje, jer su nanosi visoki i preko pet metara. Pogrešno odabrana ruta može značiti i tri ili četiri puta više posla, ali i mnogostruko duže vrijeme čišćenja u situaciji kada svaki sat može biti kritičan.
„Šumarija nam je stavila na raspolaganje tri šumska traktora. To su vozila koji inače mogu proći bilo kuda ali ovdje su bila nemoćna. Tek kad smo sa deponije dovezli i veliki bager sa gusjenicama uspjeli smo sa te četiri mašine proći dalje“, priča nam Kovačević i dodaje da se nekoliko volontera opremljenih sa GPS uređajima pješice probijalo kroz nanose kako bi jednom stanovniku Smoljane dostavili kisik.
Udruženje SOS raspolaže i sa nekoliko agregata koje planiraju staviti na raspolaganje stanovnicima Bjelaja dok se u tom petrovačkom selu ne uspostavi redovno snabdijevanje električnom energijom. „Tamo ima sedamdesetak domaćinstava a mi imamo nekih četiri ili pet agregata, nemamo dovoljno za svaku kuću ali imamo dovoljno da ljudi mogu uspostaviti komunikaciju sa svijetom, napuniti telefone i pokrenuti uređaje makar u nekoliko domaćinstava. Važna je solidarnost i zajedništvo“, kažu iz SOS Bihać.
U situacijama poput ove to i jeste najpotrebnije, i po pravilu se u njima pokažu solidarnost i sloga. Zato su tu i volonteri iz Bihaća, Drinića i drugih susjednih općina, tu je mehanizacija i javnih i privatnih preduzeća, čak je i EUFOR ponudio svoj helikopter, i svi oni predano rade kako niko ne bi došao u opasnost ni u nanosima na putu, ni u udaljenim selima.
Stabilizacija vremena je u međuvremenu dozvolila otvaranje puteva prema Bihaću i Ključu, ali napori na normalizaciji života u selima oko Bosanskog Petrovca se nastavljaju. Iako većini ljudi izraz „doći do odsječenih sela“ u mislima budi sliku nekog vozila sa grtalicom koje se jednostavno provoza do ciljne tačke, u praksi dolazak do tih sela znači sate i sate kopanja kroz snijeg, metar po metar. To rade ljudi koji ne štede sebe kako bi pomogli drugima i nadati se kako će njihov rad biti dovoljno cijenjen.
