Bilo je peto stoljeće prije naše ere kada je vojnik-plaćenik kleknuo i iskopao rupu u koju je stavio mali ćup sa svojom ušteđevinom. U tom ćupu su bile desetine novčića zvanih darici, a svaki od njih je vrijedio čitavu njegovu mjesečnu platu. Međutim, tom vojniku se desilo nešto – vjerovatno ništa dobro – zbog čega posudu sa zlatnicima nije nikad iskopao i zbog čega će ostati zakopan idućih dvije i po hiljade godina.
To je jedan od scenarija koje mogu pretpostaviti arheolozi koji su pronašli ove zlatnike u iskopinama ruševina antičkog grada Notija na teritoriji današnje Turske. Kopajući ispod dvorišta kuće iz trećeg stoljeća p.n.e., naišli su na ostatke još starije nastambe u čijem su ćošku bili zakopani zlatnici.
„Slučajno smo ih našli, nije da smo bili u potrazi za blagom“, šale se naučnici sa Univerziteta Michigan.
Novčići darici su bili često sredstvo plaćanja vojnika ali do sada nije bilo ovakvih otkrića gdje su oni skupljeni u većem broju. Ovo otkriće će pomoći da se bolje shvate tadašnji vojni i ekonomski odnosi. Nalazište Notij je smješteno na razmeđi Azije i Europe na zapadu današnje Turske, a predstavljalo je grčku naseobinu koja je nastala usljed migracija preko Egejskog mora. Pronađeni novčići ukazuju na to da su skupljeni i pohranjeni u doba rata i nesigurnosti u trusnoj pograničnoj zoni prema Perziji.
„Takve migracije su stalne, kao što se vidi na primjeru krize sa izbjeglicama iz Sirije“, kažu naučnici ukazujući na činjenicu kako se svega nekoliko kilometara dalje nalazi polazna tačka sa koje su mnoge izbjeglice kretale na put preko Egejskog mora tokom izbjegličke krize od prije desetak godina.
Inače, Anadolija je mjesto gdje je iskovan prvi službeni državni novac na svijetu, a kovali su ih vješti moreplovci Lidijci. Lidijski kralj Alijat je standardizovao težinu i dimenzije zlatnika, a njegov sin Krez je poznat po tome što je izdavao prve prave novčiće koji su se zvali krezeidi. Njemu dugujemo i izraz „bogat kao Krez“ kada se opisuje nečije bogatstvo i ekstravagantan životni stil, kakav je krasio Lidijce tokom njegove vladavine.
Godine 546 p.n.e. su cijelo područje Lidije pokorili Perzijanci. Iako je Kreza porazio Kir Veliki, njegov monetarni sistem zasnovan na zlatu je preživio – Perzijanci su nastavili praviti krezeide dok nisu uveli vlastitu valutu zasnovanu na zlatu i srebru. Srebrnjaci su se zvali sigloi, a zlatnici darici po Dariju I koji je vladao Perzijom od 522. do 486. godine p.n.e.
Prema grčkom historičaru Tukididu, 427. godine p.n.e. su Atenjani kod Notija namamili perzijske plaćenike u zamku i pobili ih, te grad vratili pod svoju upravu. Dvadeset godina poslije, kod Notija se odigrala odsudna pomorska bitka Peloponeskog rata između Sparte i Atene, i svi ovi događaji bi mogli biti povezani sa ćupom zlata koji je nedavno pronađen.
„Ovo je jednostavno ušteđevina nekog iskusnog vojnika iz vremena kad su plaćenici mogli zaraditi jako puno novca služeći onome ko ponudi više“, kažu naučnici, napominjući kako se dosta Grka borilo na strani Perzije, uključujući i poznatog atenskog historičara Ksenofonta koji je bio plaćenik perzijskog princa Kira Mlađeg u vrijeme iz kojeg datira pronalazak.
Pedesetak godina poslije, Notij i cijela regija su ponovo pali u ruke Perzijanaca, koji su tu ostali vladati sve do pohoda Aleksandra Velikog 334. p.n.e. Nakon ovoga proizvodnja darika prestaje, a mnoge od njih su Aleksandar i njegovi nasljednici jednostavno pretopili u novčiće sa svojim likovima, zbog čega se danas jako rijetko mogu pronaći.
