U Britanskom muzeju postoji kameni reljef na kojem je prikazan par gladijatora u borbi sa mačevima i štitovima. To je prilično uobičajen motiv iz antičkog Rima, osim jednog detalja po čemu je ovaj reljef jedinstven: oba gladijatora su bile žene!
Na natpisu na ovom kamenu koji je pronađen u blizini Halikarnasa u Turskoj stoji kako je borba završena časnim izjednačenim rezultatom. Postavlja se pitanje – da li je ovo djelo prikazalo jedinstven prizor ili su u starom Rimu gladijatorice bile svakidašnja pojava.
Dokazi o ženama-gladijatoricama drevnog Rima
Pokušavajući da shvate kulture od kojih nas dijeli veliki vremenski odmak, naučnici su često suočeni sa čitavim nizom teškoća. Neminovna otežavajuća okolnost su usporedbe sa današnjim načinom života i borba da se dokazi interpretiraju nezavisno od očekivanja današnjice. Kad su u pitanju gladijatorice, ima puno zanimljivog posla na interpretaciji postojećih dokaza.
Spomenuti kameni reljef je vjerovatno jedan od najjasnijih prikaza ženskih gladijatora drevnog Rima. Postoji i bronzana statua stara dvije hiljade godina za koju se vjeruje kako prikazuje ženskog gladijatora, ali isprva se to nije tako interpretiralo.
Obično se tumačilo kako mala skulptura koja se sad nalazi u Muzeju umjetnosti i obrta u Hamburgu predstavlja sportisticu koja drži strigil – oruđe zaobljene oštrice koje se koristilo za čišćenje tijela struganjem ulja, znoja i prašine. Međutim, u studiji iz 2011. godine, Alfonso Manas sa Univerziteta u Granadi je napisao kako ova statua ustvari predstavlja gladijatoricu iz kategorije thraex, čiji su se borci često borili naoružani noževima koje je dosta lako zamijeniti sa strigilom.
Prema manasu, deset pisanih fragmenata i jedan uklesani natpis su sve što imamo u smislu materijalnih dokaza o ženskim gladijatorima, tako da je dosta jasno kako sklopiti kompletnu sliku o ovom pitanju nije lak posao.
Uloga ženskih gladijatora
Dok danas zahvaljujući televiziji gladijatore doživljavamo kao slavljene heroje, njihov društveni status u starom Rimu je bio dosta drugačiji. Boriti se ili nastupati u areni u svrhu zabave za mase smatralo se niskim, tako da nije teško zamisliti kako bi se gledalo na žene koje bi željele ući u ring. To je možda najbolje opisao rimski satiričar Juvenal:
„Kakav se osjećaj stida može naći u ženi koja nosi šljem, koja je odbacila ženstvenost i prigrlila brutalnu silu… Ako biste ono što vaša žena ima stavili na dražbu, koliko biste bili ponosni na njen pojas i štitnike za ruke i noge… …koliko bi vam bilo drago da vlasnica vašeg srca prodaje svoj štit, da je čujete kako stenje dok vježba probadanje kopljem onako kako je trener uči, i posrće pod težinom šljema.“
U stvarnosti, ženske gladijatorice jesu postojale i bilo ih je iz raznih staleža – od najnižeg do plemićkog. A što se tiče razloga zbog kojih su se opredjeljivale za borbu iako je to bilo protivno društvenim normama, čini se da je to najbolje objasnila Lady Gaga u stihovima koji kažu kako neki ljudi jednostavno žive za aplauz.
„Žene koje su birale život u areni – a čini se kako je to stvarno bio njihov odabir – motivacija je možda mogla biti u želji za nezavisnošću, mogućnost dolaska do slave, ali mogle su to biti i finansijske nagrade koje su uključivale otkup dugovanja“, kaže urednik Enciklopedije svjetske historije Joshua Mark.
U svakom slučaju, pred naučnicima je da istraže nesumnjivo bogatu historiju rimskih gladijatorica, na osnovu dokaza koji postoje i koji se nastavljaju otkrivati. Do tad nam preostaje barem ona slavna Pepsijeva reklama sa gladijatoricama.
Rachael Funnel / IFL Science
