Piše: Maša Fazlić
[nastavak teksta sa linka: https://objavi.ba/vijece-ministarki-bih-dio-drugi/]
…
Značaj medija u formiranju javnog mnijenja toliko je snažan da je vrlo vjerovatno da će do promjene u ravnopravnosti doći samo ukoliko mediji podrže ove principe. „Ako u medijima pet puta pročitate vijest o ombudsmenki Jasminki Džumhur, nećete sigurno doći i mene pitati kako se u ženskom rodu kaže ombudsmen. Mediji imaju ulogu normalizacije govora o marginaliziranim grupama i širenja upotrebe jezika koja neće biti diskriminatorna ni prema kome. Istraživanja koja je Svenka Savić provodila prije dvadesetak godina pokazala su da se o ženama u ženskom rodu govori u sportskim i modnim rubrikama, kao i u crnoj hronici. Čim otvorimo stranice o politici i ekonomiji, žena kao sagovornica nema, a i one koje se spominju, spominju se u muškom rodu.“ (Zlotrg, 2017).
U Bosni i Hercegovini ne postoji kodeks koji bi se u potpunosti bavio ili u sebi sadržavao odredbe o rodno odgovornoj upotrebi jezika u medjima. Kodeks za štampane i online medije u BiH, u članu 6., referira se na ravnopravnost spolova i poštovanje osobnosti prema kojem: „Novinari i urednici u medijskim će sadržajima uvijek izbjegavati direktno ili indirektno stavljanje u neravnopravan položaj ili diskriminaciju osoba po osnovu njihovog spola, roda, spolnog identiteta, rodnog identiteta, rodnog izražavanja i/ili seksualne orijentacije“. Nije mnogo, ali za početak je više nego dovoljno da mediji počnu da se ponašaju u skladu sa svojim kodeksom i napave promjene u rodnom izražavanju.
Na koncu, mnogima se ova tema o jezičkoj ravnopravnosti može učiniti trivijalnom, nevažnom, marginalnom ili preuranjenom u društvu koje se bori sa siromaštvom i korupcijom. Ali tražiti da budeš vidljiv je minimum društvene inkluzije koju žene očekuju. Pravo na jednakost sa muškim sugrađanima u političkom, društvenom i gospodarskom životu im je garantirana Konvencijom o zaštiti ljudskih prava.
Žene ozbiljno kasne za uspjehom svojih muških kolega u BiH. Prema istraživanju Agencije za statistiku BiH, naša zemlja trenutno ima samo 5 načelnica i 137 načelnika (što čini omjer 4% – 96%) a u upravnim odborima najvećih kompanija na berzi u BiH u 2020. godini upravljačku strukturu činilo je 17% žena i 83% muškaraca. Brojke su poražavajuće.
Ali dok se ne napravi klima u kojoj će broj žena na javnim i upravljačkim funkcijama biti veći, društvo može napraviti taj mali napor i ispravno ih nazivati direktoricama, studenticama, poslanicama, ekspertkinjama, dekanesama.
Za kraj, dijelim riječi jedne anonimne autorke sa portala Građanke za ustavne promjene: „Vrlo je suptilan način na koji nas jezik oblikuje, ali to nesumnjivo čini, i kao takav izuzetno mnogo govori o društvu koje ga koristi, i koje ga je uostalom i izmislilo. Mi imamo tu sreću da naš jezik jeste rodno senzitivan, da poznaje ženski rod i kao gramatički i kao prirodni. Pitanje je onda samo zašto ga ne koristimo kako treba? (…) Reformisanje jezika uvijek je moguće. U pitanju je živ sistem, baziran na društvenom dogovoru i tome što je neko nekada prema nekoj logici imenovao sve. (…) Sada savremeni svijet zahtijeva sitna ali izuzetno važna jezička štelovanja i svjesniju upotrebu jezika. Vrijeme je da se umjesto što dozvoljavamo da jezik konstruiše i definiše naš svijet, konačno opredijelimo za opciju broj dva: da svijet u kom živimo, i još bolje onaj u kom želimo da živimo, modifikuje jezik.“
[kraj]
