“Moja životna priča se na prvu čini onako standardnom dijasporskom i, iako sam ja bio ubijeđen da ona to i jeste, u biti tu ima nijansi koje ju vode u drugom smjeru”, započinje svoju priču za naš portal Nedžad Alić, Kozarčanin kojeg je rat 1992. godine odveo u izbjeglištvo u Švicarsku. Izbjeglištvo sa sobom nosi i naglo odrastanje i sazrijevanje u zemlji sa drugom kulturom, mentalitetom, školovanje i posao u istoj državi.
No, kako nam objašnjava Nedžad, 2011. godine, nakon gotovo dvadeset godina u Švicarskoj, dolazi preokret u njegovom životu:
„Tada sam se odlučio nakon skoro 20 godina Švicarske vratiti u rodnu Bosnu i Hercegovinu. Pitanje od milion maraka jeste: zašto? Nekad mi je bilo teško odgovoriti na ovo pitanje, a sada, nakon preko deset godina boravka u Bosni i Hercegovini, odgovor je jednostavan – želio sam biti svoj na svome, a to mogu samo ovdje. Švicarska mi je dala šansu koju vjerovatno u BiH nikada ne bih dobio i duboko sam zahvalan, ali moji životni prioriteti poredani su malo drugačije.“
Nedžad sebe opisuje kao Bosančerosa na kvadrat u privatnom životu, a u poslovnom kao Švicarca. Od 2011. godine bio je generalni direktor kompanije u Tuzli sa preko 450 uposlenih, nakon čega je postao izvršni direktor sarajevskog Centrotransa sa preko 700 uposlenih. Po odlasku iz Centrotransa, postaje generalni direktor EMKA (Bekto) Goražde sa preko 450 uposlenih. Jedino odsustvo iz BiH u protekloj deceniji bilo je godina dana koju je proveo u Irskoj gdje je radio u u centrali kompanije Apple za Evropu. Nedžad trenutno obnaša funkciju generalnog direktora kompanije ACFood, odnosno nekadašnjem Agrokomercu. Kako kaže, sva ova iskustva su ga u velikom oblikovala i poslovno i privatno.
Znajući da pored stalnog zaposlenja Nedžad ima i jedan biznis „za svoju dušu“, a na pitanje o toj kompaniji Nedžad nam rado odgovara:
„U Švicarskoj se 2001. godine rodila ideja da se osnuje kompanija SwissBiH, na početku su to bile neka vrsta dijasporskih novina, da bi sve preraslo u kompaniju koja je sarađivala sa kompanijama jako zvučnih imena. Sve to je urađeno s jednim ciljem: povezivanje zapadne ekonomije sa ovom našom, domaćom, i mogu reći da sam u tome itekako uspio.“
Nastavljajući govoriti o svojim poslovnim poduhvatima, Nedžad govori o najnovijem projektu iz svoje male biznis kuhinje – TopServis.
„Najnoviji projekat TopServis je u biti „Dijaspora Servis“ koji treba pomoći našim ljudima koji žive van domovine da u tri klika, online, naruče usluge poput čišćenja stana/kuće, obilaska starijih osoba, narudžbe hrane/cvijeća kao i obilazak stambenih objekata. Pored ovoga ne postoji nešto što ne možemo završiti za naše ljude iz vana, ovdje u BiH. Ideja nije nova, ovo pokušavam pokrenuti u posljednjih pet godina, ali obaveze na funkcijama koje sam obnašao to nisu dozvoljavale. Odlazak u Irsku mi je dao vremena i bio je inspiracija da tu ideju pretvorim u djelo. Tako je nastao jedini dijaspora servis u našoj zemlji.“
No, zašto je važna dijaspora? Nedžad nam objašnjava: „Naša dijaspora je najvažnija karika u našoj domovini. Ko to nije shvatio ne razumije da je ekonomska situacija u BiH jako loša i da nam samo to drugačije razmišljanje i ponašanje može pomoći da izađemo iz ovog začaranog kruga, a upravo to ima naša dijaspora. Kao napomenu bih rekao da često zaboravljamo da BiH nisu samo Sarajevo, Banja Luka i Mostar, tu su i manja mjesta, u kojima većinsko stanovništvo čini upravo dijaspora.“
Za kraj Alić za naš portal kaže:
„Jedno vrijeme sam se ljutio na osobe koje napuštaju našu zemlju smatrajući da ne smiju svi odustajati i da mora postojati jedan dio koji će ostati da se bori. I dalje to smatram, samo što danas mislim da je jako bitno da omladina znanje i iskustvo traži vani i da mijenja način razmišljanja, a to je u većini slučajeva moguće samo van države, a onda da pokuša pomoći ovoj napaćenoj zemlji koja je, kako pjesma kaže, baš kao mala brana u opasnoj bujici ludila.“
