Indeks tjelesne mase (BMI) je dugo na na meti kritika kao nepouzdan indikator zdravlja. U posljednje vrijeme se kao njegova zamjena sve više spominje Indeks zaobljenosti tijela (BRI).
Indeks tjelesne mase je omjer visine i težine koji se dugo vremena koristio kao medicinski parametar. Riječ je o jednoj od mjeri jako raširene upotrebe, ali je u isto vrijeme i jako nepopularan zbog toga što ukazuje na pretjeranu tjelesnu težinu i donosi oznake poput „pretilost“.
Ovakve klasifikacije su u pitanje dovodili brojni sportisti poput članice američkog olimpijskog rabijaškog tima Ilone Maher čiji BMI iznosi 30, po čemu je tehnički na rubu pretilosti. Svima koji je zbog toga zadirkuju na Internetu poručila je: „Svejedno, ja idem na Olimpijadu a vi ne idete.“
Protivnici BMI-ja navode kako je ovaj indeks ustanovljen prije 200 godina, kako je baziran isključivo na podacima za muškarce, i to većinom bijelce, te kako prvobitno nije planirano njegovo korištenje u medicini. Na nedostatke ovog indeksa skreću pažnju čak i medicinski profesionalci.
Američka medicinska asocijacija je prošle godine upozorila da je BMI nesavršen parametar koji ne uzima u obzir rasnu, etničku, dobnu, spolnu i rodnu raznolikost, te da on ne pravi razliku između mišića i sala. „Na osnovu BMI-ja bi Arnold Schwarzenegger u vrijeme kad se bavio bodybuildingom bio proglašen pretilim, a imao je osamdeset centimetara u struku“, kaže doktor Wajahat Mehal sa Univerziteta Yale.
Šta je BRI?
Nova mjera se zove indeks zaobljenosti tijela (BRI) i predstavlja tačno ono što se time kaže – mjeru zaobljenosti individue uz upotrebu formule koja u obzir uzima visinu i obim struka, a ne težinu. To je formula koja može dati bolju procjenu pretilosti u središnjem dijelu tijela i abdominalnog sala, a što je blisko povezano sa povećanim rizikom od dijabetesa, hipertenzije i srčanih oboljenja.
Studija koja je u nizu sličnih studija objavljena u junu tvrdi kako je BRI pouzdan faktor u predviđanju smrtnosti. Njegove vrijednosti se kreću između 1 i 15, pri čemu većina ljudi ima BRI između 1 i 10. Nova studija je na reprezentativnom uzorku od 33,000 ispitanika ustanovila kako se među Amerikancima vrijednost BRI povećala u posljednjih dvadeset godina. Oni sa vrijednostima preko 6.9, što ukazuje na zaobljenije tijelo, imaju povećan rizik smrtnosti od raka, srčanih oboljenja i drugih bolesti.
Njihov rizik smrtnosti je za 50% veći od onih čije se vrijednosti BRI kreću između 4.5 i 5.5, a koji su u prosjeku uzorka. Oni sa indeksom između 5.46 i 6.9 su izloženi riziku koji je 25% veći od onih sa prosječnim vrijednostima indeksa.
Međutim, i ljudi sa najnižim BRI-jem su takođe u stanju povećane izloženosti riziku – ljudi sa vrijednostima ispod 3.41 su takođe za 25% više izloženi riziku od onih čiji je index u okvirima prosjeka. Niske vrijednosti kod ovih osoba ukazuju na pothranjenost, mišićnu atrofiju ili neaktivnost.
Naučnici se, uglavnom, slažu kako BMI ne može razlikovati mišiće i salo, što je važno budući da kompozicija tijela i distribucija sala među osobama može drastično varirati. Dok s jedne strane muskulozne sportiste BMI svrstava u rizičnu kategoriju, u isto vrijeme potcjenjuje rizik kod starijih osoba kod kojih su mišići zamijenjeni masnoćom.
Od ključne važnosti je masnoća abdomena, budući da ona okružuje organe poput jetre, te doprinosi rezistenciji na inzulin, te netoleranciji na glukozu koje često prethode dijabetesu tipa II. Takođe, ova masnoća doprinosti povišenom pritisku i poremećajima metabolizma masti, što često vodi ka srčanim oboljenjima i smrti.
Problem sa BMI
Indeks zaobljenosti tijela je rezultat rada matematičarke Diane Thomas, profesorice na vojnoj akademiji West Point. Njena studija sadrži grafičke ilustracije koje govore više od hiljada riječi i u kojima su prikazane razne forme ljudskog tijela. Zanimljivo, neke prikazuju mršave ljude od 170 cm i sa obimom struka od 69 cm, neke mišićave visine 168 cm i struka 74 cm, te neke deblje iste visine ali još šireg struka – i svi su imali BMI 27.
Ovom problematikom su se bavili i drugi istraživači. U studiji iz 2016. upoređivane su vrijednosti BMI sa krvnim pritiskom i kardiovaskularnim parametrima, te se ustanovilo kako ovaj indeks nije siguran indikator zdravstvenog stanja. Skoro polovina ljudi koji su označeni kao oni sa prekomjernom težinom (BMI 25-29.9), te trećina onih za koje se ustanovila pretilost (BMI preko 30) su u stvarnosti bili u dobrom metaboličkom stanju. S druge strane, 30% onih sa indeksom između 18.5 i 24.9 koji se smatra zdravim bili su ustvari lošeg metaboličkog stanja.
Ono što medicinski stručnjaci sve više vide kao neuhvatljivu varijablu jesu etničke razlike. Naprimjer, Azijati i osobe azijskog porijekla imaju varijantu pretilosti koja ih čini rizičnom kategorijom za dijabetes čak i pri niskim vrijednostima indeksa tjelesne mase. Nekoliko zdravstvenih organizacija je za njih preporučilo spuštanje granice pretjerane težine na BMI 23 umjesto 25, a granice pretilosti sa 30 na 27.
Doktori se sve više slažu kako je BMI samo kruta mjera koja ne obuhvata varijacije koje se tiču oblika tijela, njegove kompozicije, kao ni mišićnu masu i gustinu kostiju. Procenat masnoće kod ljudi istog BMI-ja, spola i dobi može varirati od 10 do 40 posto, a BRI je način na koji se mogu obuhvatiti i ove varijable.
