Bez obzira na to gdje se nalazim, bilo u gradovima, manjim mjestima ili u razgovorima sa kolegama i kolegicama, čini se da su razlike među onima koji imaju i onima koji nemaju postale duboko ukorijenjene. Te razlike nisu samo egzistencijalne prirode. One obuhvataju svaki aspekt naših života, od pristupa obrazovanju, zdravstvu, pa sve do ostvarivanja mogućnosti da budemo aktivni građani i aktivne građanke i da na taj način utičemo na političke procese u Bosni i Hercegovini. Ova nejednakost je direktan rezultat sistema koji je stvoren za podobne dok ostatak društva, u većoj ili manjoj mjeri, ostaje na margini.
U ovom kontekstu, korupcija igra glavnu ulogu. Ona ne samo da podržava veću koncentraciju bogatstva i moći u rukama nekoliko pojedinaca nego i širi mrežu nejednakosti u svim segmentima našeg društva. Prisutna je gdje god da pogledam. Bilo u političkim, pravnim, ekonomskim i drugim institucijama i organizacijama. Nivo korupcije se ne vidi samo kroz interesnu koncentraciju moći već čini da onaj ko je već privilegovan može da nastavi da manipuliše sistemom u svoju korist dok svi mi ostali plaćamo cijenu.
Korupcija je ozbiljan sistemski problem koji pogađa svaki dio društva. Shvatam to kroz svakodnevne razgovore i priče ljudi iz mog okruženja. Živimo u sistemu koji često navodi ljude da misle da je korupcija samo „način na koji se stvari rade“. To je stvorilo kulturološku klimu gdje su ljudi postali pasivni i počeli da prihvataju činjenicu da se na svim nivoima vlasti i društva moraju donijeti kompromisi da bi se nešto postiglo. Ovaj pasivni pristup stvorio je sistem koji nas je gurnuo ka stagnaciji u materijalnom smislu i apatiji u duhovnom smislu.
Biti dio ovog sistema znači da imamo dva puta našeg ličnog djelovanja – kroz priliku da se borimo ili da postanemo dio tog koruptivnog sistema. Ja uvijek biram ovo prvo. To je borba koja traži mnogo više od riječi i protesta. Ona zahtjeva temeljne promjene u načinu na koji razmišljamo o moći, politici, društvenim vrijednostima i moralu. Sve te promjene su duboko povezane s radikalnim preispitivanjem same prirode moći i uloge koju ona igra u našim životima – što je tema za neki drugi tekst.
Dok razgovaram sa prijateljima i prijateljicama, kolegama i kolegicama, pa čak i meni potpunim strancima i strankinjama sve više shvatam da su mnogi ljudi svjesni da je korupcija postala centralni element naše svakodnevice te da je bosanskohercegovačko društvo sve to normalizovalo. Korupcija nije samo nešto što se dešava u institucijama. Ona se nalazi svuda. Od sitnih, svakodnevnih situacija pa sve do najvažnijih odluka koje se donose na državnom, entitetskom i lokalnom nivou. Biti u sistemu znači biti suočen sa potrebom da se često prave kompromisi koji se na kraju mogu pretvoriti u korupciju. Ako nisi poslušan onda ostaješ van igre.
Bosna i Hercegovina, naša domovina, bazirana je na sistemu u kojem oni koji su na poziciji vlasti i moći ne samo da uživaju u bogatstvu, već koriste svoju poziciju da ga konstantno održavaju i zakonski štite. Ovakva dinamika je stvorila sistem gdje su ljudi duboko podeljeni: na one koji imaju sve i one koji nemaju. I što je još opasnije, ova nejednakost postaje sve očiglednija, jer se mnogi od nas osjećaju kao da smo pod kontrolom kroz različite vrste manipulacija. Školovanje, zdravstvo, socijalne usluge, pravda — sve su to oblasti koje su postale oružja u rukama onih koji kontrolišu sistem.
Ovaj socijalni jaz postaje još veći zbog toga što nejednakost utiče na naše međuljudske odnose. Postoje ljudi koji žive u luksuzu, koji imaju pristup najkvalitetnijim zdravstvenim uslugama, obrazovanju i svim potrebnim resursima za život dostojan čovjeka, dok je veći dio stanovništva zaboravljen, bez nade za napredak u svojoj domovini ali sa nadom da će svoje živote nastaviti u tuđinskoj zemlji. To se odražava na naše međusobno povjerenje i društvenu koheziju. Kad razgovaram sa osobama iz različitih društvenih slojeva, shvatio sam koliko je teško zamisliti da ćemo ikada živjeti u društvu gdje postoji istinska ravnoteža i jednakost. Korupcija koju podupire ovaj sistem nejednakosti ne samo da stvara klasne razlike već i duboko ukorijenjeni pesimizam među ljudima.
U ponedjeljak, 10.02.2025. godine sam učestvovao u studentskim protestima koji su se održali u Sarajevu. Ovi protesti su bili reakcija na tragediju koja je prouzrokovana korupcijom. Devetnaest naših sugrađana i sugrađanki su izgubili svoje živote zbog korupcije. Devetnaest porodica je zauvijek uništeno dok desetine drugih su izgubili sve što su imali.
Studenti i studentice u Sarajevu su pokazali hrabrost koja nedostaje mnogima od nas koji mislimo za sebe da smo odrasli i slobodnomisleći ljudi. Oni su postali simbol nade za sve nas. Dižući se za pravdu i jednakost, oni su zapravo digli glas protiv samog sistema koji je stvorio društvo koje favorizuje podobne dok ostatak populacije luta kroz život bez stvarnih šansi. Iako je bilo javnih pokušaja diskreditacije ovog protesta, jasno je da su mladi ljudi našli način da ukažu na rak ranu bosanskohercegovačkog društva – korupciju. Ista ona koja se direktno preliva u sve ostale društvene sektore.
Mogu samo da se nadam da će ovi protesti biti početak talasa promjena koje će, možda, jednog dana zaista promijeniti kako funkcionišemo kao društvo. Ako se ne borimo sada, ako se ne suočimo sa problemom, svi ćemo biti na gubitku. Duboka nejednakost i sveprisutna korupcija nisu samo moralni problemi, oni su i opasnost za stabilnost i opstanak društva.
Mi kao društvo moramo da se oslobodimo začaranog kruga. Trebamo da budemo hrabri, kao što su studenti i studentice, i borimo se za društvo u kojem svi imaju jednaku šansu. Za društvo u kojem se poštuju prava svih, a ne samo prava privilegovanih. Za društvo koje ne dopušta da korupcija bude normalizovana.
Zato – studenti i studentice – budite naši uzori i inspiracija.
Autor je predsjednik Jevrejskog kulturno – prosvjetnog i humanitarnog društva “La Benevolencija” i mirovni aktivista sa fokusom na ljudska prava, međureligijski i međuetnički dijalog
