Piše: Nenad VELIČKOVIĆ (www.nenadvelickovic.ba)
Zakon je napisan na ćirilici, i to je još jedan dokaz da ćirilicu naradije koriste oni koji najslabije znaju srpski. Njih također krasi osobina da lako započinju rečenice ali da ih teško završavaju. Kao književnici takvi obično uđu u lektiru, ali kao pravnici začas skupštinske klupe pretvore u magareće. Naprimjer:
Polno uznemiravanje je svako verbalno, neverbalno ili fizičko neželjeno ponašanje polne prirode koje je usmjereno na povredu dostojanstva nekog lica u sferi polnog života, a koje izaziva strah ili stvara neprijateljsko, ponižavajuće ili uvredljivo okruženje.
Nakon cjeloživotnog seksualnog neobrazovanja šta ostaje našem pravodadžiji nego da sklepa ovakvu jednu nakaradnu rečenicu. Verbalno i neverbalno, ok, ali zašto onda ne fizičko i nefizičko?
Da bi ponašanje bilo polno uznemiravanje mora biti polne prirode i mora biti neželjeno. Ok, ali šta je ponašanje polne prirode? I još: šta je sfera spolnog života?
A na kraju, šta je i uvredljivo okruženje? Da li naprimjer izjava predsjednika RS-a Milorada Dodika da će Republika Srpska „donijeti zakon u kojem će pripadnicima LGBT organizacija zabraniti prilaz obrazovnim ustanovama. Znači, vrtići, škole, fakulteti, neće moći da rade, neće moći da prilaze, neće moći da vrše propagandu…“ – predstavlja verbalno polno uznemiravanje i stvaranje neprijateljskog okruženja? I da li je premlaćivanje LGBT aktivista u martu 2023. bilo uvredljivo za premlaćene aktiviste?
Ko javno izloži poruzi ili preziru lice ili grupu zbog pripadnosti određenoj rasi, boji kože, vjeri, nacionalnosti ili zbog etničkog porijekla, seksualnog opredjeljenja ili rodnog identiteta, kazniće se novčanom kaznom od 20.000 KM do 100.000 KM – piše u prijedlogu zakona, ali Dodik homoseksualce nije izvrguno poruzi. Samo je zaprijetio da će im uskratiti pravo na rad po osnovu spolne orjentacije.
Ko prijeti zlo ne misli, a ko vrijeđa ide u zatvor. Kad zakon donosi neko kome je sve što nije njegov svjetonazor propaganda, teško se iko pametan može tom zakonu poradovati.
Nije, naravno, stvar u tome da li se zakonom treba otežati i možda ponekad zaista spriječiti nasilje (pa i nasilje koje trpe ljudi zbog svoje spolnosti, zbog toga kako izgledaju, kako se oblače, kako hodaju, kako govore, šta govore).
Treba!
Ali ovakvim zakonom koji ključne pojmove ne objašnjava da bi ih stranačke kadije tumačili po pravu babe Smiljane – to se neće postići. Jer gazdi Srpske naravno da ne treba zakon koji će građane braniti od loše vlasti, nego zakon koji će lošu vlast braniti od građana.
Kad se to ima na umu, bude jasno i zašto za objavljivanje nekakvog spisa Prijedlog predviđa kaznu do deset godina zatvora, a za polno uznemiravanje djeteta najviše dvije.
Dovoljno je pažljivije čitati obrazloženje za inicijativu izmjene zakona – iznošenje neistina, ličnih i porodičnih prilika, izlaganje poruzi određenih kategorija lica je prevazišlo svaku normu društveno prihvatljivog ponašanja i na svaki način obezvrijedilo ljudsko dostojanstvo, tjelesni i duhovni integritet, čovjekovu privatnost, kao i lični i porodični život – pa zamisliti za kakvim se kariranim stolnjakom sa flekama od masnoće i rupama od opušaka krojio ovaj zakon.
Građani cure iz zemlje ili umiru čekajući mjesecima na dijagnoze, slave se ratni zločinci, zaduženja vlade vrtoglavo rastu, a praviteljstvujuči sovjet zaključio da su društvene mreže i nezavisni medijiobezvrijedili ljudsko dostojanstvo. Eto, neka je bijeda društveno prihvatljiva!
——————————————————————————–
Sutra: O zamjeni novčane kazne kaznom zatvora
