Bavljenje robotikom je složen, ali vrlo dinamičan proces koji naučnicima donosi zadovoljstvo kroz praktičnu primjenu njenih postignuća, kaže jedna od najperspektivnijih mladih bh. naučnica.
Najbolji glasovi o Bosni i Hercegovini imaju jak odjek u svijetu. To su njeni mladi i učeni ljudi. Jedan od njih je Selma Musić, rođena 1989. godine u Sarajevu, koja već nekoliko godina postiže značajne rezultate u oblasti elektronike i robotike.
Ova međunarodno priznata naučnica provela je ratne godine u svom gradu. U nedostatku mogućnosti za igru, kako kaže, čitati je naučila mnogo prije polaska u školu.
Poslije završetka školovanja u Prvoj bošnjačkoj gimnaziji, slijedeći želje, upisala se na Elektrotehnički fakultet Univerziteta u Sarajevu, na Odsjek za automatiku i elektroniku. Sve nakon toga bilo je nastajanje jedne impresivne istraživačke biografije.
– Oduvijek sam znala da ću se baviti istraživanjima. To je, jednostavno, bio prirodan slijed uzmem li u obzir činjenicu da sam u djetinjstvu mnogo voljela čitati i sticati nova znanja. Od nastavnih predmeta u osnovnoj i srednjoj školi najviše interesa pokazivala sam prema matematici, fizici i književnosti. Zbog želje da se bavim naukom, smatrala sam da Odsjek za automatiku i elektroniku Elektrotehničkog fakulteta nudi dobre uslove za naučno-istraživački rad i moj budući razvoj. U tom smislu smatram da sam napravila najbolji izbor.
Senzor koji bi se trebao koristiti na Marsu
Kako ništa ne dolazi slučajno, uspjeh iz srednjoškolskih dana otvorio joj je veliku priliku da profesionalnu karijeru nastavi izvan granica Bosne i Hercegovine. Mogućnosti za to ukazale su se tokom završne godine studija u Sarajevu. Tada se prijavila na poziv za dodjelu stipendije njemačke privrede.
– U vrijeme dok sam pohađala nastavu završne godine fakulteta saznala sam za stipendiju koju je studentima sa prostora bivše Jugoslavije dodjeljivala njemačka privreda. Ona je podrazumijevala finansiranje i osiguravanje radne prakse u nekoj od njemačkih firmi. Radila sam u jednom od R&D odjela Robert Bosch kompanije. Tu sam prvi put radila na procesu implementacije metoda mašinskog učenja u automatizaciji. Bilo je zadovoljstvo vidjeti kako moja rješenja omogućavaju unapređenje jednog manjeg procesa automatskog prepoznavanja kvarova na proizvodnoj traci. Vidjevši robote kompanije KUKA, zainteresirala sam se za robotiku i odlučila da želim za svoje master istraživanje razvijati rješenja s primjenom u robotici.
Izučavanje naprednih tehnologija koje su predmet njenih interesa ima široku primjenu u svim oblastima ljudskog života, naročito u medicini. Dolazak u Njemačku bio je prekretnica u njenoj karijeri. To se, ističe, pokazalo prilikom apliciranja za master studijski program na prestižnom Institutu robotike u Njemačkoj svemirskoj agenciji – DLR.
– Iskustvo istraživanja na Institutu robotike u Njemačkoj svemirskoj agenciji bilo je nevjerovatno, jer Institut razvija moderne robote. Riječ je o robotima humanoidima, inteligentnim kolicima za nepokretne ljude s nadograđenom robotskom rukom i autonomne letjelice. Radila sam najviše s humanoidnim robotom i bila sam fascinirana stepenom vještina koje je već posjedovao. Tada mi je i definitivno postalo jasno da je robotika oblast kojom se želim baviti. S obzirom da sam se u toku istraživanja bavila razvijanjem upravljačkog sistema za autonomno postavljanje senzora koji bi se trebao koristiti na Marsu, shvatila sam da je najzanimljivije razvijati inteligentne kontrolore. Oni trebaju osigurati robotima interakciju s okolinom.
Asistent na Elektrotehničkom fakultetu u Minhenu
– Bila mi je želja da radim na univerzitetu, gdje bih imala podršku razvoju rješenja koja nisu određena dostupnim sistemom ili ograničenjima industrijskog okruženja. Prijavila sam se za posao asistenta na Elektrotehničkom fakultetu Tehničkog univerziteta u Minhenu, gdje sam završila doktorski studij, kaže Selma Musić.
Po završetku doktorskog studija uslijedilo je uključivanje u velike istraživačke projekte. Riječ je o projektima od globalnog utjecaja na razvoj čovječanstva. Rad s eminentnim stručnjacima je bila potvrda njenih kvaliteta i stečenog znanja. Prvi značajniji projekat u kojem je učestvovala je podržala Evropska unija.
– Moj prvi ozbiljniji naučni projekat bio je WEARHAP, podržan od Evropske unije, koji je za cilj imao razvoj nosivih haptičkih uređaja koji čovjeku omogućavaju osjećaj dodira u interakciji sa robotima koji obavljaju zadatke na udaljenoj lokaciji ili koji daju osjećaj dodira u interakciji s virtuelnom realnošću. Moj zadatak bio je da integriram razvijene haptičke uređaje u upravljačku petlju s robotima, razvijem kontrolore za njih, pokažem njihovu funkcionalnost u kompleksnom zadatku ‘Search and Rescue’. Također, kroz rigorozne studije trebala sam izvršiti evaluaciju benefita ovih uređaja za interakciju čovjeka i robota. Takav sistem je uključivao više robotskih manipulatora i mobilnih robotskih baza. Projekat je bio jako velik, s više konzorcij partnera. Završen je s izuzetnim uspjehom u Minhenu, između ostalog, i prezentiranjem mog robotskog eksperimenta, naglašava Selma Musić.
Rezultati istraživanja privukli su pažnju mnogih stručnjaka iz oblasti robotike. To je omogućilo uspostavu trajnih saradničkih odnosa s akademskom zajednicom i otvorilo prostor za nove naučne projekte.
Stanford – najbolji univerzitet u svijetu u oblasti inženjerstva
– Moje istraživanje interakcije čovjeka i robota zainteresirala je profesora Oussamu Khatiba, stručnjaka sa Univerziteta Stanford, jedno od najvećih imena iz oblasti robotike. Saradnju smo uspostavili po završetku WEARHAP projekta, kroz manji projekat na koji sam se prijavila u okviru organizacije BaCaTeC. Tom prilikom sam, kao gostujući student, posjetila njegov laboratorij na Univerzitetu. Tu sam provela četiri mjeseca i mnogo sam radila na unapređenju kooperativne manipulacije više robotskih manipulatora kroz haptičke uređaje. To sam izvršila tako što sam određene aspekte zadataka automatizirala, a neke prepustila na upravljanje čovjeku kroz haptički uređaj.
Sljedeći veći projekat na kojem sam radila bio je Evropski projekat ReHyB na Tehničkom Univerzitetu u Minhenu. Tu sam, kao postdoktorski istraživač, radila na kontroli razvoja upravljačke arhitekture za egzoskeleton. Spoznala sam svu širinu primjene robotike u medicinske svrhe, posebno kad je riječ o pomoći pacijentima u procesu rehabilitacije nakon moždanog udara. U isto vrijeme sam se prijavila za stipendiju Marie Curie, koju dodjeljuje Evropska unija doktorima nauka s ciljem finansiranja njihovih postdoktorskih istraživanja. Na projektu radim sa profesorom Khatibom i svojom mentoricom, profesoricom Sandrom Hirche, pojašnjava Selma Musić.
Kao mladoj naučnici, prilike koje su se ukazale značile su proširivanje naučnih vidika. Važan korak u daljem oblikovanju njene karijere imao je postdoktorski studij. Poseban poticaj, ističe, na nju je imao rad na Univerzitetu Stanford.
– Za postdoktorski studij sam se odlučila jer sam imala još mnogo neodgovorenih pitanja, kao i ideja za nove projekte. Stanford je, vjerovatno, najbolji univerzitet u svijetu u oblasti inženjerstva. Tu rade izuzetno cijenjeni svjetski stručnjaci iz domena mojih istraživanja. Pristup znanju i novim idejama je višestruk, zahvaljujući novootvorenom Institutu za umjetnu inteligenciju usmjerenu na čovjeka (Insitute for Human-Centered Artificial Intelligence). Stanford je u Silicijskoj dolini, pa mnogi alumnisti Stanforda osnivaju kompanije. Posebno mi se sviđa dostupnost osoblja Stanforda i dostupnost znanju. Stanford nudi veliki broj kurseva i seminara koji mi omogućavaju razvijanje vještina u oblasti umjetne inteligencije, robotike, ističe Selma Musić.
Istraživanje orjentirano na medicinske primjene
Na Stanford Univerzitetu trenutno vodi svoj projekat. U saradnji s kolegama, provodi zahtjevno istraživanje koje je, kako kaže, orjentirano na medicinske primjene, prenosi aljazeera.net
– Cilj mog projekta je rješavanje problema teleoperacije u medicinskim aplikacijama uz pomoć haptičkih uređaja. Aplikacije na koje se fokusiram odnose se prvenstveno na rehabilitaciju, gdje inteligentni egzoskeleton na čovjekovoj ruci pomaže čovjeku pri kretanju i obavljanju zadataka. Radujem se saradnji s kompanijom OttoBock, s kojom ću raditi na implementaciji upravljačkih rješenja za inteligentne proteze. Moja istraživanja trebaju dati odgovore na tri pitanja: kako robotu omogućiti adekvatno razumijevanje čovjekovog ponašanja u toku obavljanja zadataka, na koji način čovjek i robot međusobno mogu raspodijeliti podzadatke te kako robot treba odgovoriti u slučaju konflikta za vrijeme obavljanja zadataka, objašnjava Selma Musić.
Bavljenje robotikom je složen, ali vrlo dinamičan proces, koji naučnicima donosi zadovoljstvo kroz praktičnu primjenu njenih postignuća. Kako je riječ o modernim tehnologijama i naprednim znanjima, širok je spektar iskoristivosti robotizacije u svakodnevnom ljudskom životu, što nosi veliku odgovornost i korist.
– Oblast kojom se bavim danas je vrlo aktuelna. Ona podrazumijeva razvoj metoda kojima će ljudi i roboti lakše komunicirati i zajedno izvršavati zadatke. Zbog toga robot mora prepoznati namjeru čovjeka, odgovoriti dovoljno brzo i adekvatno te obavijestiti čovjeka o procesu donošenja odluka kroz odgovarajući interfejs. Ovo istraživanje mnogo može pomoći ljudima koji su onemogućeni da zbog bolesti izvršavaju zadatke, tvrdi Selma Musić.
Dobitnica je brojnih priznanja. Neka od njih stekla je tokom školovanja u Bosni i Hercegovini, a posebno značajne su one koje su došle kao rezultat njenih istraživanja u inostranstvu.
Mladi trebaju raditi na sebi i imati životne ciljeve
– Na Elektrotehničkom fakultetu u Sarajevu bila sam proglašena za jednog od najboljih studenata. Na Tehničkom Univerzitetu u Minhenu dobila sam prestižnu nagradu predsjednika Univerziteta za izuzetan uspjeh u radu i angažmanu na poslu. Pored spomenute stipendije Marie Curie, dobila sam i nagradu za najbolji doktorat iz oblasti elektrotehnike. Nagradu je dodijelila organizacija Tehničkog Univerziteta u Minhenu ”Bund der Freunde der TUM’.
Kao naučnica koja djeluje izvan Bosne i Hercegovine, smatra da, uprkos svim institucionalnim problemima, njena domovina mladima ipak nudi kvalitetno fundamentalno obrazovanje. To može biti mnogo bolje i kvalitetnije, jer još uvijek nije na potrebnom nivou.
– Premda obrazovni sistem Bosne i Hercegovine u mnogim aspektima stagnira i zaostaje za obrazovnim sistemom naprimjer Njemačke i SAD-a, ipak nije sve tako crno. Naši studenti stiču vrlo kvalitetno temeljno obrazovanje, što je dobra baza za sticanje novih znanja. Ono što nedostaje su moderna oprema i laboratorije. Mladima bih savjetovala da kontinuirano rade na sebi i da aktivno razmišljaju o tome šta su njihovi životni ciljevi, zaključuje dr Selma Musić.
