Današnja migrantska kriza kompleksan je i sveprisutan izazov za savremeni svijet. Migranti i izbjeglice iz različitih dijelova svijeta pokušavaju preći međunarodne granice u potrazi za boljim životom, sigurnošću i perspektivom. Dok se ova kriza razvija i konstantno mijenja dinamiku, ne smijemo izgubiti iz vida korijene ovog problema. Period kolonijalističke dominacije, koji je oblikovao našu prošlost, itekako ima svoju ulogu u stvaranju uslova koji su doveli do današnjih scenarija.
Kolonijalizam je jedan od najznačajnijih historijskih događaja koji su obilježili svijet. Period kada su evropske sile širile svoju vlast širom svijeta obilježen je ekonomskom eksploatacijom, političkom dominacijom i kulturnim preobražajima. Iako je kolonijalizam formalno završen u većini dijelova svijeta, njegov utjecaj i posljedice i danas se osjećaju, a najdirektnije i najslikovitije u vidu današnje migrantske krize.
Kriza masovnih migracija kojoj danas svjedočimo jedan je od najvećih izazova sa kojima se svijet suočava – svakodnevni bijeg od siromaštva, političke nestabilnosti i nasilja, te potraga za sigurnošću i boljim životom. Iako se često predstavlja kao suvremeni fenomen, ključni faktori koji su doveli do ovakvog razvoja situacije sežu duboko u historiju. Jedan od ključnih faktora koji je oblikovao današnju migrantsku krizu jeste upravo kolonijalizam i razorne vanjske i međunarodne politike velikih kolonijalnih evropskih sila.
Međunarodni sistem dominacije jednih naroda nad drugima, ostavio je duboke ožiljke na kontinentima poput Afrike, Azije i Južne Amerike – dakle, upravo onih područja iz kojih najveći broj migranata i dolazi (bježi). Eksploatacija resursa, prisvajanje zemlje i etničko nasilje, kao sastavni dijelovi kolonijalne vladavine, obilježili su historiju ovih područja. Svi ovi aspekti i faktori, zajedno sa političkom nestabilnošću i društveno-ekonomskim izazovima, stvorili su posljedice koje danas potiču migracije. Kolonijalizam je snažno uticao na lokalne ekonomije tih zemalja. U ime profita, kolonijalne sile eksploatisale su prirodne resurse, sirovine i rudna bogatstva, ostavljajući lokalno stanovništvo siromašnim i ovisnim od uvoza. Nepravedni trgovinski aranžmani i nejednaka raspodjela bogatstva stvorili su ekonomske neravnoteže koje su i danas prisutne i primjetne. Ovi ekonomski problemi neodvojivi su od migrantske krize – ljudi se suočavaju sa nezaposlenošću, siromaštvom i nedostatkom perspektive, pa migracija postaje jedini izlaz iz očaja.
Naslijeđe kolonijalizma duboko je ukorijenjeno i u socijalnoj i političkoj sferi. Kroz kolonijalnu vladavinu, granice su povlačene od strane evropskih sila u potpunosti ignorišući etničke, jezičke i kulturne razlike između različitih naroda, a uzimajući u obzir isključivo geografske položaje poželjnih resursa (nametnute vještačke državne granice u kojima te zemlje i danas obitavaju, kao nezavisne države). Uzmimo ovdje Afriku za primjer – državne granice skoro svake afričke države „nacrtane“ su od strane evropskih kolonijalnih sila na Berlinskom kongresu 1884. i 1885. godine, a na kojem, usputno rečeno, nije učestvovala niti jedna zemlja predstavnica afričkog kontinenta. Ako danas pogledate kartu Afrike, ne možete a da ne primijetite da su granice skoro svake afričke države zapravo ravne linije, što dosta slikovito pokazuje da se ne radi o prirodnim nego iscrtanim granicama. Ovakvo nasilno spajanje nepovezanih etničkih skupina, kao i razdvajanje istih ili sličnih, rezultiralo je duboko ukorijenjenim sukobima i podjelama. Danas, mnogi sukobi u regijama poput Bliskog istoka i Afrike proističu upravo iz ovih kulturoloških tenzija naslijeđenih iz, ni manje ni više, kolonijalnog perioda. Kolonijalizam je svoj vrhunac imao u 19. i početkom 20. stoljeća, kada su evropske sile težile da prošire svoju političku i ekonomsku moć i dominaciju na teritorije širom Afrike, Azije i Amerike.
Dakle, kriza masovnih migracija direktna je posljedica kolonijalizma. Nerazvijene ekonomije, politička nestabilnost i kulturna pometnja stvaraju okruženje u kojem nedostaju pristojni životni uslovi i izgledi za dostojanstvenu budućnost. Ova kombinacija faktora čini migraciju jedinim izborom za mnoge ljude, naročito one koji se svakodnevno suočavaju sa ekonomskom bijedom i političkim nasiljem. Nadalje, politička nestabilnost u mnogim bivšim kolonijama često je rezultat nametanja (podobnih) vladara, režima i političkih sistema od strane kolonijalnih sila. Kada su se ove zemlje oslobodile kolonijalne vlasti, većina ih se našla u kaotičnom vakuumu moći, što je otvorilo prostor za autoritarne režime, korupciju i nedemokratske prakse, ali i omogućilo evropskim silama da nastave sa svojom manipulacijom kroz nametanje njima poželjnih (čitaj: poslušnih) i/ili rušenje nepoželjnih režima, potičući tako dalju nestabilnost. Sve navedeno doprinosi osjećaju nesigurnosti i nade za boljim životom negdje drugdje.
Migracija nije samo posljedica nedostatka resursa i prilika, već i odgovor na traume koje je kolonijalizam nanosio generacijama. Većina stanovnika nekada koloniziranih zemalja danas se ne osjećaju građanima svoje „nametnute države“, već je doživljavaju kao ništa drugo do produžetak kolonijalnog inženjeringa. Mnogi ljudi se osjećaju prisiljeni da napuste svoje zemlje kako bi izbjegli sukobe, diskriminaciju, siromaštvo i druge „ostatke“ kolonijalne prošlosti. Migrantska kriza je zapravo rezultat nepravde i neravnoteže koju su stvorile imperijalne sile i nasljeđe njihovih međunarodnih politika.
Kolonijalizam nije prošlost koju možemo ignorisati. To je dio naše savremene stvarnosti i globalni izazov. Kako bismo poduzeli korake ka izgradnji pravednijeg svijeta za sve osobe, bez obzira na njihovo porijeklo, moramo biti svjesni utjecaja kolonijalizma na današnju migrantsku krizu, iako se o tome, kao i o odgovornosti evropskih sila za nastalo stanje, mudro šuti. Ta šutnja itekako pogoduje licemjerstvu koje evropske države danas pokazuju prema migrantima koji im dolaze, u vidu zatvaranja državnih granica za („tamnopute“) migrante ili njihovog marginaliziranja, iako su ih upravo njihove politike iz prošlosti natjerale na današnji bijeg „glavom bez obzira“.
Zato je prilikom svakog „izleta“ u raspravu o migrantskoj krizi ključno prepoznati i suočiti se sa odgovornošću kolonijalnih sila. One snose najveći dio odgovornosti za stvaranje uslova koji dovode do masovnih migracija. Kolonijalne sile moraju preispitati svoje politike i prakse kako bi ispravile nepravde iz prošlosti. Finansijske reparacije, oprost dugova, unapređenje lokalne infrastrukture i pravedniji trgovinski aranžmani neki su od načina na koje kolonijalne sile mogu pomoći u rješavanju krize koju su same prouzrokovale i koja im danas kuca na vrata, kao neka vrsta fakture sa kamatama. Pored toga, ulaganja u obrazovanje, zdravstvo i infrastrukturu bivših kolonija ključna su za održivi razvoj i smanjenje globalnih ekonomskih nejednakosti.
Međutim, iako najveća, odgovornost nije samo na kolonijalnim silama. Međunarodna zajednica također mora preuzeti dio odgovornosti i pokazati solidarnost. Pružanje humanitarne pomoći i podrška u izgradnji stabilnih političkih sistema u bivšim kolonijama zahtjeva angažman svih relevantnih međunarodnih aktera. Podrška treba biti pružena kroz inkluzivne politike i programe koji će migrantima i izbjeglicama omogućiti pristup obrazovanju, zdravstvenoj zaštiti i socijalnoj sigurnosti. Potrebno je preispitati globalne ekonomske odnose, pomovisati pravednu trgovinu i investicije kako bi se smanjile ekonomske nejednakosti. Također je važno podržati političku stabilnost i demokratske procese u bivšim kolonijama, kako bi se smanjili sukobi i pružile perspektive ljudima da ostanu u svojim zemljama.
Politika kolonijalne dominacije, eksploatacije i kulturne asimilacije ostavila je duboke ožiljke širom svijeta, koji se osjećaju i danas. Utjecaj kolonijalizma na političke, ekonomske i društvene uslove u bivšim kolonijama stvorio je okruženje koje svakodnevno potiče migraciju. Odgovornost kolonijalnih sila za stvaranje uslova koji dovode do masovnih migracija ne smije bit zanemarena. Za početak, samo priznavanje odgovornosti i preispitivanje svojih politika i praksi, uključujući nepravedne trgovinske odnose, bi već bio svojevrsni iskorak koji decenijama izostaje.
