ISHTAR kozmetika i aromaterapija je mjesto gdje nastaju kozmetičke formulacije visokih performansi sa klinički ispitanim i dokazano djelotvornim sastojcima u visokim koncentracijama. Ovaj autentični domaći kozmetički brand, nazvan po vrhovnoj boginji ljubavi, ljepote, strasti i plodnosti drevne Mezopotamije, za tri godine postojanja je uspio postati prepoznatljiv ne samo u očima kupaca, nego i profesionalaca – kozmetologa, ljekara i estetičara – koji proizvode sa oznakom Ishtar koriste u profesionalnim kozmetičkim tretmanima.
Iza kozmetičkih proizvoda Ishtar stoje Irma Aganović, magistra farmacije i licencirana fitoaromaterapeutkinja i Merima Selman, diplomirana fitoaromaterapeutkinja i kozmetička formulatorica. Njih dvije će uskoro postati i jedine diplomirane kozmetičke hemičarke u Bosni i Hercegovini, a za Objavi.ba su govorile o prirodnom i sintetskom u kozmetici, sigurnosti kozmetičkih proizvoda za upotrebu, ekološkoj svijesti u kozmetičkoj industriji i opasnosti koju neprovjerene informacije predstavljaju za kozmetičku industriju i njene korisnike.
OBJAVI.BA: Kako je došlo do pokretanja branda Ishtar? Otkud ideja i inicijativa?
IRMA: Nije bilo namjere da se pokrene brand, bile smo motivirane rješavanjem vlastitih problema sa kožom i krenuli smo u rješavanje tih problema a onda je to nekako preraslo u ljubav, u hobi i okupaciju, pomalo i u opsesiju. Počeli su nam se javljati klijenti sa različitim problemima sa kožom i postavljati pred nas izazove, onda je to sve krenulo prema ozbiljnijoj edukaciji i dok smo se okrenule imale smo priču o nekakvom brandu jer smo se u rješavanju tih problema pokazale jako uspješnima.
OBJAVI.BA: Vi radite nesvakidašnji posao i imate veliku odgovornost prema ljepoti i zdravlju vaših klijenata. Je li vas strah toga, koliko su generalno danas kozmetički proizvodi sigurni za upotrebu?
IRMA: Kozmetička industrija u Evropskoj uniji, Australiji, SAD i drugim zemljama koje prate njihove regulative je jako strogo uređena i na tim se regulativama neprestano radi. Sastojci se strogo kontrolišu i brine se o dozama u kojima se koriste bilo kao konzervansi, emolijensi ili na drugi način. Postoje čitavi komiteti i skupovi naučnika, kao što je SCS (Society of Cosmetic Scientists) na nivou Evrope, koji konstantno rade na evaluaciji studija i rezultata istraživanja i stalno se dopunjuju i objavljuju izvještaji, imate baze podataka za kozmetičke sastojke na koje se možete osloniti kada određujete da li ćete koristiti neke sastojke i u kojim količinama ćete ih koristiti. Nema bojazni da ćete na sebe staviti nešto što je otrovno i što vam može naškoditi, to su stvarno strogo regulisane stvari.
OBJAVI.BA: Čega bi se onda trebalo paziti kad je korištenje kozmetičkih proizvoda u pitanju?
MERIMA: Uz silni „zastrašivački marketing“ imamo i epidemiju raznih samoprozvanih stručnjaka, blogera, beauty influencera koji sebi daju za pravo da se upuštaju u duboke analize sastava kozmetičkih proizvoda, objašnjavanja i tumačenja, da dijele savjete i tako generalno šire puno dezinformacija. Savjetovala bih da kada želite da se informišete o nečemu pažljivo i dobro birajte svoje izvore, jer stvarno previše dezinformacija kruži okolo i čak i nama nekad bude jako teško odvojiti dobru informaciju od dezinformacije.
Ne možemo dovoljno naglasiti koliko izuzetno specifičnog i usmjerenog znanja i učenja je potrebno kako biste znali čitati i tumačiti sastav kozmetičkih proizvoda samo na osnovu spiska sastojaka koje vidite na ambalaži. To ne može raditi neko ko nema iskustva sa tim, jer nas to onda dovodi do paničnog straha od silikona, od parabena, od ftalata, formaldehida… To su sve manje-više skoro savršeno sigurni sastojci za upotrebu i bez veze imamo demonizaciju određenih materijala, bez veze imamo trošenje vremena i resursa na traženje alternativa za materijale koji su sami po sebi savršeno sigurni.
To u konačnici znači skuplju uslugu, skuplji proizvod i pravimo začarani krug iz kojeg ne možemo izići, samo zato što u jednom momentu nismo bili u stanju da raščlanimo dobru informaciju od loše. Bitno je da oprezno i pažljivo birate čije ćete upute slušati.
OBJAVI.BA: Čest predmet tih informacija i dezinformacija jeste odnos prirodnog i sintetskog u kozmetici. Kakav je vaš stav o tome?
MERIMA: U principu sve je hemijsko i sve što nas okružuje je hemija, ali u ovom kontekstu mi možemo razgovarati o prirodnom i sintetskom. Prirodni sastojci već postoje u prirodi, samo prolaze određene procese prerade u zavisnosti od toga kakvu funkciju trebaju imati, dok se sintetski sastojci negdje sintetiziraju. Sintetski sastojci mogu imati prirodno porijeklo ali ako im je u procesu prerade dodana sintetska porcija oni se više ne mogu smatrati prirodnim, kao što je „omraženi“ natrijev lauril sulfat.
Dobro je pitanje koliko je prirodna kozmetika zapravo prirodna, jer je danas granica između prirodnog i sintetskog jako mutna. Ako pogledate spojeve poput vitamina B3 ili provitamina B5 vidjećete da ih se jako puno koristi u proizvodima koji se deklariraju kao prirodni iako su ovi spojevi u njima sintetizirani, nisu „iscijeđeni“ iz nečeg. Isti takav slučaj je i sa popularnim krutim šamponima koji imaju sintetske primjese zbog kojih ih ne možemo smatrati u potpunosti prirodnima.
OBJAVI.BA: Zaustavimo se na trenutak na natrijevom lauril sulfatu – da li za njega treba tražiti alternativu?
MERIMA: Sulfati jesu omraženi i nepravedno su na lošem glasu, otprilike poput parabena. Na glasu su kao vrlo agresivni, vrlo iritativni, što i mogu biti ali zato ih ne koristimo same, zato postoje drugi materijali koje uvodimo u formulaciju kako bismo smanjili ili eliminisali njihovu iritabilnost. Sulfati su neprevaziđeni čistači i mi još uvijek nemamo adekvatnu alternativu njima, odnosno materijal koji će sam, bez ikakvih pomagača raditi posao kakav sulfati rade.
Imamo trend „zastrašivačkog marketinga“ u kojem se sve što je prirodno podvodi pod dobro a sve što je sintetsko podvodi se pod loše. To apsolutno nije istina, mi možemo imati prirodni materijal koji je apsolutno agresivan a isto tako možemo imati sintetski materijal koji je izuzetno blag. Ako bismo bili „prirodni puritanci“ i formulirali potpuno prirodnu kozmetiku, dakle bez materijala koji su sintetski ili poluprirodni to nas stvarno ne bi daleko odvelo i ne bismo mogli pričati o kozmetici visokih performansi. Zato mi volimo reći da se najbolje stvari dešavaju tamo gdje se sreću prirodno i sintetsko, a to je „sasvim slučajno“ naša specijalnost.
OBJAVI.BA: Spomenuli ste i parabene – šta je o njima mit a šta istina i da li ih koristite u svojim proizvodima?
IRMA: Parabeni su spojevi koji su jako demonizirani, prilično nepravedno. Bili su predmet studije koja je, kasnije se pokazalo, bila izvedena dosta nepravilno i rezultati te studije su bili nekorektno prezentirani i tumačeni. Loše vijesti putuju brzo i loše vijesti podižu čitanost, tako da su mediji tu priču jako napuhali i uzalud su bila kasnija upozoravanja stručnjaka o manjkavostima studije, za tim više nikoga nije bilo briga.
Ta studija je pokazala da su parabeni povezani sa rakom dojke, parabeni su pronađeni u tumorskom tkivu ali nisu ispitivane njihove koncentracije u zdravom tkivu, nije bilo nikakvog kontrolnog uzorka. Zanemarena je i činjenica da su parabeni pronađeni i u kontrolnim uzorcima koji nisu sadržavali nikakvo biološko tkivo, te činjenica da se parabeni ne apsorbuju kroz kožu te da su mogli dospjeti u tkiva i oralnim unosom. Uglavnom, stvorena je percepcija da su parabeni povezani sa rakom dojke i tu se više nije moglo nazad.
Parabeni su neprevaziđen konzervans, pogotovo u smislu aktivnosti prema gljivicama i plijesnima. Za njih postoje sintetske alternative ali u prirodi za njih alternative nema. Dalje, puno je opasnije imati nekonzerviran proizvod nego proizvod konzerviran spojevima koji su „na lošem glasu“
Uglavnom, zbog takve percepcije javnosti, kad pravimo kozmetiku za svoje potrebe mi koristimo parabene, ali za proizvode koje imamo u ponudi – NE. Zbog toga vrlo studiozno pravimo kombinacije drugih konzervanasa kako bismo pokrili čitav taj spektar koji je potrebno pokriti.
OBJAVI.BA: Merima, spomenuli ste blogere i influencere kao izvor nepouzdanih informacija o kozmetičkim proizvodima. A da li se možemo pouzdati u aplikacije i umjetnu inteligenciju?
MERIMA: Testirale smo ChatGPT, malo smo uplašene, ali ono što smo čuli od umjetne inteligencije je puno bolje od nekih naših blogera, influencera i „stručnjaka“. Umjetna inteligencija ima dobru predispoziciju, za sad kupi informacije koje su već tu ali još uvijek „uči“ kako da ih raščlanjuje. Ona vam može kazati da li je neki sastojak siguran za upotrebu i šta možete očekivati ali ne može se još uvijek upustiti u neku ozbiljnu analizu.
Aplikacije imaju algoritam, imaju ono što im je kodirano i tu zna biti jako puno grešaka. Recimo, postoje materijali koji mogu imati više funkcija u zavisnosti od toga kako ih uvedete u formulaciju i u kojoj količini i tu se aplikacije „gube“. Možete se osloniti na aplikacije nekih dvadesetak posto maksimalno a za umjetnu inteligenciju je još rano ali očekujemo da će ona ubrzo uhvatiti korak.
OBJAVI.BA: Nadajmo se da će umjetna inteligencija biti i etična, a jedno od etičkih pitanja koje ljudi najčešće spominju u vezi sa kozmetikom jeste testiranje na životinjama. Da li se to još uvijek radi?
MERIMA: Ni u Bosni i Hercegovini niti bilo gdje drugo u svijetu već dugo vremena nema prakse testiranja na životinjama. Nekad su kozmetički sastojci testirani na životinjama ali to se ne radi već preko dvadeset godina. Imamo rezultate tih testiranja na životinjama koji su nekada rađeni i ti se rezultati i danas koriste za određivanje sigurnosnih aspekata materijala koji se koriste, ali kozmetički proizvodi se ne testiraju na životinjama. Jedino je Kina izuzetak, oni imaju praksu testiranja nekih kozmetičkih proizvoda iz kategorije kozmetike za posebnu namjenu.
OBJAVI.BA: Šta onda znači kad proizvođač ističe kako kozmetika nije testirana na životinjama?
MERIMA: To znači da proizvođač pokušava dodati neku vrijednost proizvodu, jer ako je ta praksa napuštena onda se ona svejedno ne koristi i besmisleno ju je marketinški isticati. Trendovi su takvi, većina ljudi ne zna da je testiranje na životinjama odavno zabranjeno ali vole znati da kupuju takav proizvod i na nama je da to iskomuniciramo našim kupcima.
OBJAVI.BA: Koliko kozmetička industrija generalno utječe na okoliš? Šta vidite kao najveći problem?
IRMA: Najveći problem je nemogućnost recikliranja ambalaže, radi se na birazgradivoj ambalaži ali put do toga je još jako dug i za sad je ona još uvijek jako skupa. Što se ponovnog korištenja ambalaže, tu uvijek postoji rizik od kontaminacije, ne radi se o voću i povrću, ali mi motivišemo naše klijente da nam vraćaju ambalažu koju možemo ponovo iskoristiti nakon procesa dezinfekcije poput staklene ambalaže ili nekih plastičnih kutijica. Na industriji je veliki pritisak u smislu ekologije, ali bitno je da se radi na podizanju svijesti i kod potrošača, da znamo da bi bilo puno manje zagađenja, mikroplastike i makroplastike kada bismo podigli svijest ljudi koji ovdje žive o tome šta je ekologija, koliko je bitna i šta zagađenje radi njima i njihovoj djeci u vodi, u zemlji i hrani.
OBJAVI.BA: Kad govorite o mikroplastici – šta se konkretno smatra mikroplastikom, koliko je ima i koliko su stroge ekološke regulative kad je u pitanju kozmetička industrija?
IRMA: Mikroplastikom smatramo u vodi netopive plastične čestice promjera manjeg od pet milimetara. Takve polietilenske čestice su se uglavnom nalazile u pilinzima, pastama za zube i takvim abrazivnim sredstvima namijenjenim za uklanjanje površinskih slojeva ili kože ili naslaga na zubima. Ta praksa je uglavnom napuštena jer sad imate puno alternativa koje ne koštaju puno a biorazgradive su. Postoje tu i još neke supstance koje uglavnom utječu na estetiku proizvoda ali generalno se ide na to da se koriste neke biorazgradive alternative. U svakom slučaju, kozmetička industrija doprinosi u tom smislu zagađenju manje nego neke druge industrije, u kozmetičkoj industriji su regulative strožije nego recimo u industriji hrane ali svakako da na smanjenju zagađenja moramo raditi svi.
Video i fotografija: Aida Nadarević
Intervju: Narcisa Semić
Montaža: Adis Nadarević
