Borba protiv trgovine narkoticima je stalan proces u kojem krijumčari uvijek imaju prednost. Oni otkrivaju nove načine transporta, brzo se adaptiraju na aktivnosti koje službe za provođenje zakona poduzimaju protiv njih, i to nije tipično samo za savremeno doba. Promet narkoticima je star skoro koliko i civilizacija, a nova saznanja pokazuju kako su Europljani donosili i uživali biljku koku stoljećima prije nego što je iko iz nje izolovao kokain.
Postoje brojni dokazi kako je žvakanje listova biljke roda Erythroxylum, poznatije kao koka, na području Južne Amerike bilo popularno od davnina. U prvom redu je to bilo zbog prisustva hemijskog spoja kojeg poznajemo kao kokain, ali u malim dozama budući da lišće ove biljke sadrži i ostale sastojke.
Španjolski osvajači su se ispočetka oštro protivili ovoj pojavi i pokušali su zabraniti upotrebu ove biljke, ali su vremenom shvatili da je mogu iskoristiti kako bi ojačali svoju moć. Hemičari su do sredine devetnaestog stoljeća našli način da izoliraju i prečiste drogu iz biljke i kontinent je uskoro bio „navučen“ na nju – barem oni koji su to sebi mogli priuštiti.
Iako je lako pronaći primjere korištenja kokaina u devetnaestom stoljeću, nije bilo poznato da li se lišće koke na europskom tlu koristilo i prije toga. Tim istraživača sa Univerziteta u Milanu pribavio je uzorke iz Ospedale Magiore, bolnice u kojoj su se liječili siromašni građani Milana u 17. stoljeću. U kripti obližnje crkve sahranjeno je preko 10,000 pacijenata ove bolnice.
Ispostavilo se kako su kosti iz ove grobnice prava riznica novih naučnih otkrića. Između ostalog, prošle godine je na osnovu njih isti tim dokazao upotrebu kanabisa još prije četiri stoljeća. Neka moždana tkiva su očuvana iznenađujuće dobro – naučnici su analizirali devet uzoraka i u jednom su pronađeni znaci tercijarnog sifilisa.
Međutim, dva uzorka su sadržavala ostatke kokaina, kao i benzoilekgonina, molekule koja je metabolit kokaina, odnosno oblik kokaina koji se pojavljuje nakon što je ova droga prošla kroz tijelo.
Naučnici su sigurni kako prisustvo ovih spojeva nije rezultat savremene kontaminacije uzoraka, kako zbog pažnje sa kojom su uzorci prikupljeni, tako i zbog činjenice kako svi uzorci ne daju isti rezultat. Vrlo je važno otkloniti mogućnost kontaminacije. Naprimjer, postojale su i tvrdnje kako je kokain pronađen i u ostacima egipatskih mumija, što bi zahtijevalo vezu između Afrike i Južne Amerike koja u to vrijeme jednostavno nije postojala. Zbog toga je vjerovatnije kako se radi o kontaminaciji uzoraka.
Treća zanimljiva molekula – higrin – pronađena je u dva uzorka. Ova molekula se nalazi u sirovom lišću koke koje se koristilo za žvakanje ili pripremu čaja, ali u prečišćenom kokainu je nema.
Dakle, govorimo o najstarijem dokazu o uživanju koke u Europi, prema kojem se ona na Starom kontinentu očito koristila više od dva stoljeća ranije nego što se do sad mislilo.
Ostaje nepoznato zašto su dvije osobe čiji su ostaci analizirani žvakale lišće koke. Južnoamerikanci su ih znali koristiti u medicinske svrhe, pa je moguće da ih je i milanska bolnica Ospedale Maggiore pacijentima davala zbog istog razloga. No, o tome nema ništa zabilježeno. S druge strane, da bi se njeno prisustvo moglo otkriti droga je morala biti korištena nedugo prije smrti, tako da postoji velika šansa kako je bilo riječ o medicinskom a ne rekreativnom uzimanju, odnosno da se koristila kao sredstvo protiv bolova.
U vrijeme smrti osoba čiji su ostaci istraživani Milano je bio pod španskom vlašću, tako da je logično kako će se koka u njemu naći prije nego u drugim područjima Europe. U svakom slučaju, zanimljivo je da je upotreba njenog lišća bila tako rasprostranjena da su joj tu i tamo pristup imali čak i siromašniji slojevi stanovništva. Nije vjerovatno da se koka uzgajala u Europi, a transport preko Atlantika sigurno nije bio jeftin.
(IFL Science)
