PSIHOLOG ODGOVARA PETKOM: Žene u trudnoći prolaze kroz vrtlog najrazličitijih emocija

Dragi naši, nakon kratke ljetne pauze od ovog petka nastavljamo s našom stalnom rubrikom koja je pobudila vaše veliko interesovanje.

U proteklih petanestak dana pristigao je veliki broj vaših pitanja našoj Almi Nuhić-Šišić, dipl. psihologinji i psihoterapeutkinji psihodinamske integrativne psihoterapije u edukaciji, jer vas očito oblast mentalnog zdravlja iznimno zanima.

I dalje svoja pitanja možete da šaljete na storyje CPCD-a, Objavi.ba i Facebook stranicu: https://www.facebook.com/psihoterapijaalma, pri čemu vam redakcija Objavi.ba vam garantuje anonimnost.

Ovoga petka objavljujemo tri nova, a naredne – narednog petka 1. septembra.

Pitanje br. 34

Poštovana Alma, kako da pomognem sinu koji je mnogo nervozan jer nije prihvaćen u društvu? Dok je koristio alkohol i drogu bio je odbačen. Sada ne konzumira ništa, kao bivši narkoman, opet nije prihvaćen.

Odgovor:

Draga čitateljice, hvala na pitanju. Iz pitanja mogu osjetiti koliko ste zabrinuti za svog sina i da mu želite pomoći. Svaka zavisnost pa i zavisnost o drogama dolazi zbog popunjavanja unutrašnje praznine, odnosno pomanjkanjem onoga što je osobi u tom trenu važno na emocionalnom planu, a konzumiranjem narkotika izbjegava se osjećaj bespomoćnosti. Droga trenutno može da pomogne u popunjavanju praznine koju pojedinac osjeća postizanjem nekog zadovoljstva i osjećaja svemoći, međutim dugoročno se njen učinak gubi upravo iz razloga što do kraja uništi i to malo čovjekovog kapaciteta da se sam nosi s izazovima koji su pred njega stavljeni.

Individualna ili grupna psihoterapija bi bila najbolji put do jačanja samopuzdanja, motivacije i volje za uključivanje kroz različite aktivnosti iz područja sporta, kulture, rada i drugih društvenih aktivnosti, kao i pronalaženje zaposlenja i stručno osposobljavanje za određena zanimanja, kao preduslova uspješne afirmacije vašeg sina u društvu.

Vaša Alma

Pitanje br. 35

Zdravo, možete li mi dati savjet kako sebi da olakšam anksioznost?

Odgovor:

Draga čitateljice, anksioznost i panika su jako neprijatni simptomi i mogu u velikoj mjeri onesposobljavati ljude, ali ipak nesvjesni dio naše psihe radije ima simptome nego da se suočava sa ružnom istinom. Anksioznost je izlaženje neobrađenih tema i tabua na površinu. Na psihodinamskoj psihoterapiji mi obrađujemo te teme, prorađujemo ružnu istinu i na taj način se klijent oslobađa anksioznosti tako da je psihoterapija najdjelotvorniji način prevazilaženja anksioznosti. Dijelim sa vama nekoliko savjeta koji bi vam mogli pomoći oko ublažavanja anksioznosti:

1. Prihvatite da ne možete uvijek sve kontrolisati.
2. Nemojte se kriviti ukoliko ne postignete svoj maksimum i ne pokušavajte biti idealni, jer idealni ne postoje. To će vas relaksirati i ublažiti pritisak na vašu psihu.
3. Udaljavanje od anksioznih osjećanja pomaže da situaciju stavite u perspektivu i da ona izgleda manje zastrašujuće.
4. Razgovor sa prijateljima, porodicom, takav pristup pomaže da se anksioznost postepeno prevaziđe.
5. Razmislite o tome šta pokreće vašu anksioznost kroz vođenje dnevnika o događaijima i emocijama.
6. Umjesto kafe – pijte zeleni čaj koji je izvrsna zamjena, jedite redovno, spavajte dovoljno i uključite fizičku aktivnost u svoju svakodnevnicu.
7. Ukoliko i dalje imate anksioznost, obratite se psihoterapeutu za pomoć kako bi zajedno našli uzrok i kroz psihoterapiju radili na sebi.

Vaša Alma

Pitanje br. 36

Poštovana, imam kćerku koja ne može ništa bez mene. Takav osjećaj imam, jer je trudna i mislim da ne može ni trudnoću da iznese sama. Kad mi je rekla da je trudna, obradovala sam se, ali je jedan doktor uplašio pa je svo nezadovoljstvo, strah i brigu emitovala na mene. Nalaz je u redu, ali su mene preplavili brige i strahovi. Molim vas za savjet.

Odgovor:

Draga čitateljice,

hvala na pitanju, žene u trudnoći prolaze kroz vrtlog najrazličitijih emocija a često emocionalni život trudnica ostaje duboko skriven, neosviješten i samoj trudnici nerazumljiv. Ja ću probati da objasnim jedan od mehanizama odbrane jer podsjeća na situaciju koju ste mi opisali.

Projektivna identifikacija je prvi primitivni oblik komunikacije između majke i djeteta, koji deluje tokom prve godine života na način što beba još od početka svog života ima nejasan i primitivni osjećaj za realnost, po kome osjećanja koja su joj teška i koje ne želi da ima projektuje u svoju majku. Dakle, ono što beba ne može da obradi, tenziju, tjelesne neprijatnosti, anksioznosti, bol, a ne zna da kaže i ne može da podnese jer je sasvim mala i zavisna od majke, ona „ubacuje“ u majku. Beba to radi putem svojih fantazija koje su u ranim danima u doživljaju bebe svemoćne.

U odraslom dobu, projektivna identifikacija je mehanizam odbrane. Osoba koja je preplavljena strahom i brigom, a u djetinjstvu nije adekvatno umirena kao beba, otcijepila je svoj osjećaj straha. Ne osjeća strah svjesno, ali zato može da se ponaša tako da uplaši drugu osobu i preplavi je strahom i anksioznosti. Šta je svrha tog mehanizma odbrane? Osoba se na taj način brani od neprijatnosti i anksioznosti, tj. na taj način se nakratko oslobađa straha.

Ono što osoba u koju je projektovan strah može uraditi jeste da razumije šta se dešava i da nađe način da se umiri. Ukoliko to ne može sama, bilo bi dobro da potraži pomoć psihoterapeuta.

Vaša Alma