Dragi naši, nastavljamo s našom stalnom rubrikom, a ponovo je proteklih dana pristigao veliki broj vaših pitanja našoj Almi Nuhić-Šišić, dipl. psihologinji i psihoterapeutkinji psihodinamske integrativne psihoterapije u edukaciji.
I dalje svoja pitanja možete da šaljete na storyje CPCD-a, Objavi.ba i Facebook stranicu: https://www.facebook.com/psihoterapijaalma, pri čemu vam redakcija Objavi.ba vam garantuje anonimnost.
Ovoga petka objavljujemo tri nova, a naredna pitanja i odgovore – narednog petka 8. septembra.
Pitanje br. 37
Poštovana,
godinama živim sa partnerom koji me psihički maltretira. U zadnje vrijeme (kako idem psihoterapeutu) sam shvatila kako na taj odnos želim da stavim tačku. Kako na najbezbolniji način izaći iz tog začaranog kruga, s obzirom da imamo i dijete za koje ne želim da živi u takvom okruženju?
Hvala na odgovoru.
Odgovor:
Porodica je temelj djetetovog postojanja, a u porodičnoj zajednici svako biće, a najviše djeca, pronalaze sigurnost, toplinu, podršku i prihvatanje. Ukoliko je taj temelj poljuljan svađama, psihičkim i fizičkim maltretiranjem koje utiče na sve članove porodice, onda je dobro razmisliti postoji li mogućnost za popravkom. Ja obično preporučujem parovima da najprije pokušaju sa bračnom psihoterapijom. Ukoliko je ipak došlo do odluke o razvodu, tada je najvažnije da roditelji shvate ozbiljnost situacije i na odrastao način dogovore brigu o djetetu. Djeca su najranjivija u procesu razvoda, a naučnici ističu dva najosjetljivija uzrasta djeteta za razvod, a to su predškolci i adolescenti. Osim pitanja kada se najbolje rastati, roditelji dolaze i do pitanja kako saopštiti djetetu? U cijelom procesu razvoda važno je zadržati kvalitetnu komunikaciju, potrebno je da roditelji na vrijeme i pravilno razgovaraju s djecom šta se dešava, jer će na taj način dijete zadržati osjećaj povjerenja i sigurnosti. Vrlo je bitno naglasiti djeci što to sada znači za njih i za roditelje te što se zapravo mijenja u porodici.
Trebalo bi da sve osobe koje su uključene u život djeteta naglašavaju i primjerima pokazuju ljubav i podršku prema djetetu. Isto tako bitno je da i dijete pokazuje ljubav i osjećaje prema roditeljima bez obzira na novonastalu situaciju, jer jedni drugima trebaju biti snaga, primjer i sigurna luka.
Vaša Alma
Pitanje br. 38
Zdravo,
prije godinu sam imala problema sa kičmom i heliko bakterijom i od tada se u mene uvukao neki strah od izlaska iz kuće. Ne smijem sama ići jer osjećam vrtoglavicu i strah da ću se srušiti. Pola godine sam uvijek išla s nekim, a sad se trudim da se suočim sa tim strahom, pa to ide malo na bolje. Zanima me da li postoje neke tablete, ili nešto slično što mogu da koristim da mi ublaži strah i da se lakše borim s tim.
Hvala Vam.
Odgovor:
Draga čitateljice, razlika između osjećanja straha i anksioznosti je u tome što kod straha postoji realna prijetnja u sadašnjosti, dok se kod anksioznosti ta prijetnja predviđa u budućnosti. Anksiozni ljudi razmišljaju na način: “Šta ako se desi nešto loše?” I na taj način sebe ograničavaju u izlascima, tj. zatvaraju se u kuću jer se tu osjećaju bezbjedno. Želim da vas ohrabrim da je u redu ponekad se osjećati anksiozno i uplašeno, ali ako je ta anksioznost svakodnevna i umanjuje kvalitet života, tada trebate da se obratite stručnjaku. Tablete propisuje psihijatar, a uz tablete neophodna je psihoterapija koju provode psihoterapeuti.
Vaša Alma
Pitanje br. 39
Dobar dan,
bila bih vam jako zahvalna ako biste mi odgovorili na pitanje. Imam užasnu zabrinutost i milion misli. Prije 4,5 godine nakon rođenja djeteta dobila sam napad panike, užasne misli, strah da ostanem sama s bebom. Uz terapiju seroxata i rivotrila sam se oporavila. Konstantno je prisutna strepnja, ponekad anksioznost, ali prođe. Jako sam emotivna osoba i lako zaplačem. Brine me to što kad sam bila kod porodice tokom godišnjeg odmora, jako teško sam podnijela rastanak. Opet mi se vratila anksiozionst i pored terapije me hvata to ružno stezanje u prsima, napetost i misli šta mi je sad. Imam 39 godina i u zadnje 2 godine kad god trebam dobiti ciklus meni se plače. Moje pitanje je da li je moguće da sada upadam u depresiju?
Hvala unaprijed na odgovoru.
Odgovor:
Draga čitateljice,
hvala vam na pitanju i drago mi je da tražite pomoć kad uviđate problem. Kod liječenja anksioznosti lijekovi nisu dovoljni. Njihova funkcija je da umire napetost, ali vas ne rješavaju uzroka koji dovodi do anksioznosti. Uz pomoć psihoterapije i to dubinske psihodinamske psihoterapije otkrivamo uzroke i na taj način dolazi do popuštanja same anksioznosti. Da bi se dijagnostikovala depresija, potrebno je da ispunjavate dole navedene kriterije koji su potrebni za postavljanje dijagnoze depresivne epizode. To su:
- depresivno raspoloženje
- gubitak interesa i zadovoljstava u uobičajenim aktivnostima
- smanjena životna energija u vidu umora i pojačano umaranje
- poremećen san
- smanjena koncentracija i pažnja
- smanjeno samopoštovanje i samopouzdanje
- osjećaj krivice i bezvrijednosti
- sumoran i pesimističan pogled na budućnost
- ideje o samopovređivanju ili samoubistvu
Drugi simptomi:
- Nedostatak emocionalnog odgovora na normalno prijatne događaje
- Jutarnje buđenje dva sata prije uobičajenog
- Depresivni afekat koji je jači ujutro
- Naznačen gubitak apetita, težine i libida.
Osnovno obilježje depresije nije TUGA, već depresivni afekat – potištenost i utučenost. Tuga je bazična emocija koja nastaje kao reakcija na gubitak osobe, objekta, statusa, idealizovane predstave. Moja topla preporuka je da krenete sa psihoterapijom kako biste razvili osećaj samodovoljnosti, proradili potisnute emocije i našli put za oporavak.
Vaša Alma
